Delta Neretve – jedna noga u vodi, druga u moru, treća u Dusteru

Na delti Neretve nema zalutalih. Dolazi se ili na najbolji brudet, surfanje i kajtanje ili po najegzotičniju atmosferu u Hrvatskoj. Ili pak na samo ušće na koje vas najradije ne bi ni pozvali jer mu gužva ne pristaje. Neretva je više od rijeke, ona je život ili kako se zove - 'NERA ETVA' - Božji dar

Nepravedno je napisati da smo Dusterom upoznali Neretvu, jer smo je prošli samo od ušća do Metkovića, a ona se ipak u najvećoj mjeri probija zavojima i kanjonima kroz Bosnu i Hercegovinu. Kroz Hrvatsku teče samo 22 km, dok se iza granice do izvora, smaragdna i duboka, brzacima i slapovima djelomice i na iznad 1000 m/nv, razvija još više od 200 km. Njezina se energija vidi duž cijeloga toka, osobito u kanjonima, ali koliko je zapravo silna i moćna, ponajbolje otkriva ušće.

Dok jedni ondje pronalaze raj za kajtere i surfere, drugi za poljoprivredu, a treći za veslanje, neki će pak osjetiti i tu egzotičnu atmosferu naplavnih kanala kojima se možete voziti kroz šaš.

Na trenutke, kada ste u maloj lađi (tipičnoj za Neretvu) između trske i kuće koja je na samoj vodi, mogli biste pomisliti da ste na Tajlandu. No vjerojatno će vas brzo probuditi velika sjena krupnog lokalca koji će vas ponuditi okrjepom, vinom, možda i rakijom.

Zapravo, ljepota izleta na ušće Neretve jest upravo u tom ekskluzivnom dodiru s rijekom koji stvara izostanak turista. Oni su ili na Makarskoj rivijeri ili u Dubrovniku, a mi vam baš zato savjetujemo dolazak na ušće, gdje ćete pronaći bogatstvo okusa i mir nedaleko svjetskih hit destinacija.

Ali Neretva je predaleko…

U redu, potrošit ćete nešto više goriva, ali autocesta vas vodi izravno do Ploča, pa je vremenski od kontinenta udaljena koliko i odlazak na bilo koji bliži otok. Osim toga, sve lokalne ceste su brze i nema gužvi, pa je i odlazak na kupanje pravo zadovoljstvo.

Dobro je što se boravkom na ušću Neretve ne trebate odreći morskih radosti kao najboljeg ‘proizvoda’ našeg Jadrana.

Ugostiteljski objekt na samom ušću, djelomice u vodi, potpuno se nadopunjuje s reggae atmosferom

U mjestima poput Brista ili Gradca može se pronaći i dobar i jeftin smještaj, ali i sve ono (gužve, skupe srdele i pretjerivanje) što ne volimo na Jadranu. Prije i poslije sezone ondje je najbolje uživati u moru.

Na putu do ušća koje je udaljeno dvadesetak kilometara, proći ćete Baćinska jezera koja su dovoljan razlog za zaseban izlet. Ondje možete pronaći rekreaciju u čamcima, kajaku i veslanju, vožnju biciklom, ali i divnu prirodu. Ništa pretenciozno, ali svakako umirujuće i neiskvareno konfekcijom. Dovoljno za ugodan dan.

U svakom slučaju, ušće Neretve ipak vremenski nije predaleko od kontinenta, a nagrada će biti trostruka. Pored tipičnog Jadrana nadohvat ruke, Baćinskih jezera, čeka vas i sama dolina Neretve kao nešto posebno.

Teta Olga je odavno znala…

Pravi putnik će ulaskom u birtiju kraj ceste mnogo otkriti, pa ni ovdje ne treba komplicirati. Nakon silaska s autoceste na putu prema ušću, i Dubrovniku, najprije ćete ugledati ‘Tetu Olgu’. Restoran je naizgled za kamiondžije, ali je zapravo mnogo više. To je jedan od prvih restorana u dolini koji se počeo raditi 1968. i tada su se svi čudili toj ideji.

No s vremenom je to postalo omiljeno mjesto sportaša, igrača Hajduka i Jugoplastike te brojnih drugih zvijezda na putu do Sarajeva, Mostara ili Podgorice. Svakako, kada uđete osjetit ćete djelić iskrene povijesti te pojesti sasvim solidan neretvanski brudet od jegulje, cipla i žaba.

Na potezu od ušća, nakon mosta prema Opuzenu s južne strane rijeke, prvih nekoliko kilometara, uz cestu se proteže zapravo najljepša tržnica voćem i delikatesama doline. Zaustavljanje je obavezno, ali ne i jeftino

I tu dolazite do najljepše neretvanske dvojbe, a to je – gdje se jedu najbolja jegulja i žabe. Teta Olga ima svoju priču, ali u kvalitetu jela se svi kunu kada je riječ o restoranima, redom – Đuđa i Mate, Vrilo, konoba Narona, Lanterna ili Pod maslinom.

U svakom slučaju, gastronomski turizam može biti vrlo zanimljiv, ali treba se raspitati jer nije sve ‘servirano na pladnju’, a ‘ulov’ može biti fantastičan. Na koncu, tu su i izleti preko granice kao bonus jer do Mostara je manje od sat vremena vožnje (50 km), a još su bliži slapovi Kravice, također u BiH.

Domaće je domaće

Ipak, u sezoni je glupo stajati na granici i treba se prepustiti domaćoj ponudi. Plan je sljedeći – fotosafari Neretvom po jednom od posljednjih močvarnih područja Mediterana, po jezeru Kuti. Opcija je svakako i posjet najvažnijem speleološkom objektu – dolini, jami – u Predolcu gdje još uvijek žive dva živuća fosila, endema dinarida.

Pitanje je samo je li jama uvijek otvorena za javnost. Prije večere u jednom od spomenutih restorana zaista vrijedi, koliko god to turistu za vrijeme ljeta zvučalo dosadnim, posjetiti Arheološki muzej Narona u Metkoviću, pa se potom pogostiti do dugo u noć. Ne predugo, jer sutra treba ići na ušće…

Zašto je toliko posebna ta delta Neretve?

Površina od Metkovića do ušća, koju pokriva delta Neretve, još je od 1992. pod UNESCO-ovom zaštitom. Izvorno se sastojala od 12 rukavaca, a sada izgleda drukčije zbog kultivacije terena, pa je močvara izgubila osam rukavaca i pretvorena je u poljoprivredno zemljište.

Uz cestu nalazi se ‘Teta Olga’, legendarni restoran koji morate posjetiti

No turist koji se prvi dan okupao u moru kod Brista, pa drugi dan istražio Baćinska jezera, da bi treći dan istraživao dolinu i tražio najfiniji brudet, četvrti dan – ako već nije prvi – treba otići na to famozno ušće. Na krajnju točku koju ne možete promašiti i na koju ćete se vraćati sporadično do kraja života.

Nema ondje ničeg senzacionalnog, ali ta opuštajuća atmosfera baca u trans. Hipnotički vas stavlja u fazu s nekim rege ritmom koji DJ napokon ne forsira preglasno u obližnjem skela-objektu. Bogu hvala!
Ta jedina ‘birtija’ uređena je kako i priliči surferima i kajterima.

Šareni zmajevi podižu atmosferu

S njima i njihovim šarenim zmajevima u zraku nebo izgleda ljepše, ali ne možemo odlučiti jesu li ipak malo narušili zen pješčanih nanosa. No i na to možete odmahnuti rukom, pa se odšetati prema pučini, prema Pelješcu. Tada je desna noga u hladnijoj vodi, iz Neretve, a lijeva u slanom i toplijem moru. Hodate mokri do gležnja, a lijevo i desno od vas se voda (more) produbljuju do struka…

Neki su, priča se, gradele odnijeli daleko od obale, u more do koljena, pa okrenuli ribu ‘na pučini’ i čekali da se more digne. Potom su ih pokupile brodice. Parangali su se bacali do mraka, za ulov za večeru, a fešta se nastavila dugo u noć. Negdje u Kominu, Rogotinu ili Opuzenu, u skrivenom dvorištu nekog prijatelja, jer na Neretvi – nema zalutalih.