

Neobična energija vlada uz rijeku Liku. Osobito nizvodno od umjetnog jezera Kruščica, u Kosinjskoj dolini, gdje je teško osjetiti traje li smiraj zbog idile lokaliteta ili je to samo maska gotovo napuštena područja. Tuda ćete morati proći želite li vidjeti najveći ponor u Hrvatskoj, ali i drugi u Europi koji je najveću hrvatsku ponornicu gutao brzinom kojom Ličanin sukne lokalnu šljivovicu.
Na putu do tog Markova ponora, od Otočca sa sjevera (oko 40-ak km), ili Gospića s južne strane, pratit će vas osjećaj da ste se izgubili. No zalutati se zapravo ne može jer se na neki način ne nalazite nigdje, pa svaki smjer vodi do točnog odgovora na pitanja koja se postavljaju na kvizovima. Doslovce! Gdje se nalazi prvo tiskano hrvatsko slovo?
U Kosinju još od 1483., i to je Misal po zakonu rimskog dvora! Koja je najveća hrvatska ponornica? Rijeka Lika! Gdje je prva hrvatska tiskara? U Kosinjskom Bakovcu! Gdje su najdeblja jela u Europi? Kraj Kosinja! Dovoljno?
Oko pola sata vožnje od ponora udaljeno je medvjeđe utočište u Kuterevu. S Kosinjskog polja vidi se Zavižan i NP Velebit (o kojem ne treba trošiti riječi), a baza mu je smještena u neobično bogatom hrvatskom selu Krasno smještenom na više od 700 m/n.v. Ondje je i svetište koje godišnje posjeti više od 100.000 ljudi, iako nikad nismo, osim na zadane datume, ondje sreli previše ljudi, pa izgleda kao čudnovato alpsko izletište s golemim zvonom.
No nisu Ličani kao Istrani da sve to uspješno unovče. Ne, ali će vam stoga ovdje seljak – ako ga vidite – natočiti rakije i reći sve što zna, a da pritom ništa ne naplati. Samo će se brinuti jel’ mu ‘šljiva’ dovoljno dobra. U pravilu je vrlo dobra, ali ne i savršena, jer šljivici su stari, mladih i zainteresiranih ljudi je sve manje, a rakija se peče da se ne potroši previše drva.
Prava je, dobra ali ne i savršena! Kao i Lika, pa baš zato tako dobro paše u svakom trenu. Ok, više je nećemo spominjati jer triput do podne je sasvim dovoljno. Tako i dolje kažu…
Rijeka Lika svakako ima dva života! Jedan iznad brane, pa drugi na jezeru i nizvodno. Ukupno je duga 78 kilometara i može se obići od jutra do mraka za lijepog dugog ljetnog dana. Međutim, tada ćete je samo vidjeti, no ne i osjetiti. Pravi auto za istraživanje svakako bi bio model poput Dacie Duster, koji ne mora nužno imati pogon na sve kotače, iako bi dobro došao.
Prvi dan sačuvajte za gornji dio toka. Nije lako pronaći pravi izvor rijeke Like (tehnički je onaj iznad sela Medak), jer se glavno korito razvija od pet-šest planinskih potoka, a neki često presuše. Ipak, rijeka se nakon Gospića razvije u debelu (u prosjeku 15 metara široku) i duboku ‘zmiju’ koja površinu vode od dna katkad udalji i deset metara. U gornjem dijelu toka osjetno je plića, a sve do brane vrlo zanimljiva kamperima-ribolovcima.
Voda joj je čista, pa čak i u području Gospića možete uloviti pastrvu. A tko cijeni ribolov, najviše će se veseliti šaranima kapitalcima koji mogu prerasti 20 kg, štuki ili pak velikim somovima. Lika je jednako zanimljiva i kupačima, osobito na jezeru Kruščica koje je toliko toplo i idilično, s obalama punim hlada, da može biti zamjena i za more, pa neki jezero tako i konzumiraju.
Taj prvi dan (ako niste ribolovci) sačuvajte za aktivniji odmor, pa posjetite rodnu kućnu Nikole Tesle u Smiljanu koji također pripada Lici. U blizini je adrenalinski park Rizvan City ili pak ranč Linden Tree koji ima vrlo zanimljivu ponudu i smještaj. Otvorio ga je povratnik Amerikanac koji se kvalitetom usluge i cijenom fokusirao na potkovanije strane goste, a ne domaće prolaznike. Čak mu u stajama rade Španjolke… No tko želi, i ondje može 15-minuta jahati šumom (ako se najavi), i to za 50-ak kuna.
Naći ćete u blizini, u selu Pazarištu, i slavnu, prvu hrvatsku manju pivovaru Ličanku, odakle stiže Velebitsko pivo. A što ima za pojesti? Nije ponuda šarolika jer nema toliko turista, a svi hvale Maki u Gospiću. Drugim riječima, dok se motate oko Perušića, ondje ćete u Albatrosu pronaći najbolji lokal-restoran-smještaj uz cestu. Ako je gazda tamo, dobit ćete i pregršt informacija.
Ipak, ovo svakako nije šaroliko gastronomsko područje. Osim, doduše, ako ne idete po janjetinu jer tada počinje priča! Jer u Lici nije dovoljno imati samo dobro janje! Treba ga znati i ispeći, a lokalci će vam rado otkriti gdje se jeftino može mrsiti dobra janjetina. Mijenjaju se lokacije, ali se uvijek pronađe nešto.
U Liku se u posljednje vrijeme (već dugo) ne dolazi jesti janjetina već kupiti, pa ćete uz cestu najčešće vidjeti – upravo janjce. Kažu da je najbolja u Ramljanima, ali i za nekoliko adresa u Kosinju se zna da je vrhunska.
Stoga ondje nije rijetkost vidjeti auto s prikolicom koji je došao po ‘par komada’ za restoran, a prava je blagodat da Novalja na otoku Pagu također koristi gospićke registracije. Inače, lički janjac, koji se prodaje s oko 26 kg žive vage stoji oko 600 kuna.
Kada im kažete da biste ga poslužili dok je mlađi, poput onih na Pagu koji nude janjce teške desetak kilograma, smijat će vam se. U Lici je to svetogrđe, a kada smo kušali, shvatili smo i zašto. Nešto veća delikatesa zasigurno jesu, ali Pažani ih ne vole hraniti dugo, nemaju ni čime, pa im je jeftinije poslužiti ih odmah. Lička računica uvijek je točna.
Za kupanje u jezeru Kruščica tijekom ljeta, kada je sve uvelike ljepše nego na fotografijama proljeća koje u Lici kasni, treba rezervirati jedan dan. A zatim, kada vas malo obuzme smiraj prisilno uspavane rijeke, treba se spustiti na treći dio rijeke. Na Kosinjsko polje gdje još uvijek ima izvora pitke vode u koje se možete uvesti autom. Srećom, u njima nitko ne pere, a smeća nema jer nema ljudi.
U blizini možete okusiti mističnu osamu prve hrvatske tiskare u drevnom gradu Ribniku te vidjeti bajkoviti izvor odakle su u starom gradu uzimali vodu. No taj se izvor može naljutiti i ‘pljunuti’ toliko vode da poplavi cijelo polje, a tu je i Bakovačko vrelo koje je još moćnije, a možda se uskoro pokaže i koliko… Jer, radi se još jedna koja će poplaviti prizore s fotografija.
Podići će vodu metar iznad zvonika pravoslavne crkve u Gornjem Kosinju, pa kada se njome poplavi još jedan dio polja, iako geodeti tvrde da su ispitali, promijenit će se protok podzemnih kanala i ne zna se na koju će stranu voda ‘špricati’.
Pregršt je legendi koje možete čuti uz rijeku, a uglavnom završavaju s – vrag će ga znati. O golemom somu, o rupama koje su pojele volove, o demonima i virovima…
No pravu magiju osjetit ćete tek kada dođete do kraja Kosinjskog polja. Do Markovih ponora. Naime, ti ponori, kao goleme spilje u koje je upadala rijeka, oduvijek su bili tu. Međutim, u njih se uvlačilo granja i mulja, pa i životinja, pa je znatno prije izgradnje brane, stanoviti Marko napravio kamene prilazne kanale, velike poput gradskih ulica, po kojima se – kao što vidite – možete voziti autom.
Kada u ponore bacite kamenčić, ako pogodite, čut ćete kako se odbija i pada duboko jer su kanali duboki do 60 metara, a istraženi su do dva kilometra u dužinu. Svako toliko istraživači se spuštaju u njih, jer je to dobra točka za izvlačenje novca iz EU. Svašta se govori o tim ponorima, ali kada im priđete, tada oni pripovijedaju vama. Hladnim zadahom vas kupaju i govore istinu o rijeci Lici.
Istinu koja se provukla ispod mosta u Budaku, koji je već triput rušen i iznova građen, koja se provukla kraj iseljenog sela na dnu jezera Kruščica, pa ispod Kosinjskog mosta koji svake godine postane i najveći podvodni most kada voda nabuja te poplavi cijelo Kosinjsko polje te većinu kuća Gornjeg Kosinja. Nakon ponora vidjeli ste sve. Još vam oko sat vremena treba do kupanja u Sv. Jurju ili Lukovu podno Velebita i savršeno je putovanje zaokruženo.