Od omiške panorame i ušća Cetine do najljepšeg hrvatskog izvora s Daciom Duster

Lov na tirkizni dijamant - Naslov aludira na poznati film o zelenom dijamantu jer baš tako izgleda odmor na zelenoj rijeci Cetini koji vas uvijek odvede do zastrašujuće dubokog, blistavog i čarobnog izvora koji vas može ukočiti svojom temperaturom, ali zaplivati u njemu svejedno nije problem - evo zašto

Treba li rijeku ‘isprobati’ od izvora do ušća ili obrnuto? Uvijek od ušća jer ondje najčešće prođe cesta ili postoji grad, pa ako ti se dopadne, možeš se pitati – odakle dolazi čarobna rijeka? Kao iz topa ispalio je kolega i trenutačno postavio smjer napada na Cetinu. Na 105 km dugu rijeku koja se poput tirkiznog eliksira cijedi iz Dinare na kojoj je najviši hrvatski vrh (1837 mnv). Mnogo toga je znakovito u ovoj ponosnoj rijeci, ali AMS nije geografska enciklopedija već samo znamo provjeriti za vas – valja li nešto i isplati li se? Odnosno, budući da svatko tko na Facebooku ili Instagramu vidi izvor Cetine, postaje osuđen na posjet istoj lokaciji – odlučili smo isto i sami učiniti. Da vidimo nastaju li fotografije Cetine kroz ‘filtere’ ili je zaista toliko smaragdno čarobna.

Odluka je pala – napadamo od ušća, od Omiša, ali s Cetinom ćete se najprije susresti u Zadvarju, odmah nakon skidanja s autoceste nakon Šestanovca. Koliko ima do vodopada? „Ma samo pet minuta, parkiraš se odmah na vidikovac i sve vidiš“, brzo nam je odgovorio lokalac iz Zadvarja kako da vidimo slapove Gubavica. A može li se bliže prići autom? Zanima nas jer bismo rado napravili dobru fotografiju Dustera kojim smo došli. „E to ne znam, nisam išao do dolje…“ Nešto kasnije, kod gospođe koja prodaje lokalno maslinovo ulje, ne slatko kao od istarske bjelice već jako i čvrsto, pomalo gorko, ali fino, pitali smo kako je u konobi Kremenko. Nije ona bila tamo…

Uglavnom, to nije pravilo, ali je dobar primjer i jedna od čarolija kanjona Cetine. Zapravo generalna ‘čarolija’ hrvatske unutrašnjosti u kojoj lokalci nisu prevrnuli svaki kamen. Ali, baš zato, ako poželite još uvijek se autom možete spustiti direktno do Cetine te sami uživati u njenim pješčanim plažama. Potpuno sami, i to uz osjećaj idile koji biste u inozemstvu platili u papirnatim eurima po satu. A Duster je za to fantastičan, i da ponovno biramo auto za izlete Hrvatskom, to bi bio Duster.

Radmanove mlinice kao najbolja baza

Prvo kupanje razbuđuje. Doslovno! Cetina nije topla poput Mrežnice, već i usred ljeta svojom temperaturom grči mišiće. Najtoplija mjesta gdje temperatura doseže 19 stupnjeva nećete lako pronaći, već ćete prije uskočiti u 15-17 stupnjeva, pa nije ni čudo što se kaže: „U Cetini se ne kupa, već se u Cetinu skače.“ Svejedno, kupanje u njenoj prozirnoj svježini vjerojatno je najljepše buđenje. A gdje teče kroz kamen, kristalno je čista i prozirna pa je želite piti.

I bez dvojbe, za upoznavanje Cetine najbolje je odabrati Radmanove mlinice. Lokalitet u kanjonu Cetine koji nudi hranu, smještaj i program, a datira još iz 1722. godine. Ondje se najbolje osjeća što rijeka sve nudi svojom florom i faunom, ali i gastronomski, dok su tu i zaposlenici koji će vas rado savjetovati. Jedan dan uživanja u miru Radmanovih mlinica čovjeka odmori kao tjedan dana ljetovanja uz more i brojne turiste. Iako, turista ne nedostaje ni uz Cetinu, i to prije svega zbog silnih programa i aktivnosti koje nudi posljednja trećina kanjona, od spomenuta Zadvarja do ušća u Omišu.

Brojne su agencije (mahom u Omišu) koje nude rafting, canyoning, planinarenje, penjanje po stijenama te vjerojatno najatraktivniji Zip-line u Hrvatskoj. Za spuštanje po sajli dugoj 2100 metara, preko osam postaja te na visini od 150 metara, treba izdvojiti 400 kuna. Čini se mnogo, ali do 400 posjetitelja dnevno potvrđuje da to iskustvo vrijedi svake kune. Cijene su slične i za rafting. Najjeftinije rute stoje oko 150 kuna, a za 450 kuna dobit ćete poludnevnu aktivnost s nezaboravnim prizorima, pa i ručkom. Tako proveden dan ostaje zauvijek upisan u album vaših najljepših sjećanja.

Zovu je i rijekom svjetla

Na prirodnim divotama Cetine ljudska je ruka ostavila velikog traga te izravno utjecala na sam tok rijeke. Naime, postoji li klub ljubitelja hidroelektrana, Cetina bi za njih bila diplomski rad, jer struja se proizvodi na čak pet velikih značajnih lokacija. Ne mogu se mjeriti s prirodnim ljepotama, ali i same su monumentalne. Hidroelektrane Orlovac, Đale, Zakučac i Kraljevac su impresivne, ali uvelike najveća je HE Peruća sa 20-ak kilometara dugim jezerom dubine do 64 metra.

Sama brana visoka je 56 metara i zbog nje je potopljen manastir Draganić sagrađen 1395. godine za vrijeme vladavine bosansko-hrvatskog kralja Tvrtka. Umjesto povijesnog lokaliteta sada posjetitelji mogu uživati u relativno skromnoj turističkoj infrastrukturi, ali stoga iskonski čistoj i zapravo ekskluzivnoj – ako ste ribič, veslač ili volite sportove na vodi.

Najljepša hrvatska panorama

Ako ste smješteni nadomak Omiša (Radmanove mlinice), što je svakako najbolja opcija jer u gornjem toku ipak nema toliko sadržaja, prvi jednodnevni izlet ne bi trebao biti duži od vožnje do Peruće. Tako stignete iskoristiti skrivena kupališta, osobito oko Blata na Cetini, ili uživati u konkretnoj lokalnoj gastronomiji. Žabe, žabe u pršutu, brudet, peka…. Svakako, zasigurno ćete se dugo zadržati oko najljepše hrvatske panorame, u selu Gata odmah iznad Omiša.

Upozorenje, nema adekvatnog mjesta za parkiranje, ali se može improvizirati. No, tamo gdje svi staju, uz cestu, ipak nećete pronaći najljepši pogled. Produžite dalje, krenite cestom za Split, i popnite se na vrh brda. Ondje nikad nema nikoga, pa vas kraj crkvice Sv. Jure doslovce očekuje raj.

Početak je na kraju

Tajni život rijeke Cetine zaista bi mogao biti dobar scenarij za povijesni film sa zagonetkama koje treba raspetljati i putevima koje treba pronaći. Poglavito jer je početak ove rijeke uvijek na kraju. Konkretno na 385 metru nadmorske visine pod Dinarom gdje se Cetina rađa iz triju glavnih vrila (ima ih mnogo više i povezani su uskim kanalima koje je pokušao spojiti Stipe Božić, ali se ispostavilo preopasnim). Pored vrila Vukovića i Batića, tu je i Veliko vrilo poznato kao i Glavašev izvor. Da, banalno rečeno, to je bajkovit prizor na tirkiznu rupu duboku oko 115 metara koja se čini nestvarno prozirnom.

Posebice kada u njenom odrazu gledate prizor manastira povrh izvora. Na tom se izvoru također ne plaća ulaz, a možete i autom stići do vode. Bizarna je opasnost i mogućnost katastrofe jer netko bi doslovce mogao oprati auto na izvoru Cetine. Nije uređeno, ima razbijenih crjepova posvuda, pa čak i čudnih nastambi, ali ništa ne može narušiti tu hipnotičku snagu krškog plavetnila. Želja za kupanjem je golema! I kupaju se ljudi jer nije problem ući u temperaturu od svega osam stupnjeva. To je kao da primite snijeg golom rukom.

Nije hladan, ne osjećate led, ali za samo nekoliko sekundi hladnoća stiže do kosti. Tako je i u Glavašu. Lako je ući, ali imate svega desetak sekundi da izađete. Koža se tada zateže, cirkulacija doseže maksimum, a tijelo gori. Kakav osjećaj! Svega deset minuta kasnije ulazimo ponovno i uvjereni smo da je to najzdraviji tretman koji vam priroda može darovati.

Slapovi Velike (49 metara) i Male (sedam metara) Gubavice izgledaju kao procjep zemlje u kojima bi se mogao snimiti i nastavak ‘Gospodara prstenova’. Treba znati da turističke ture koje vode Cetinom i tuda prolaze, a uključuju i nezaboravno kupanje pod slapom.

Na putu do izvora Glavaša nalazi se i crkva Sv. Spasa, jedan od najvažnijih spomenika iz ranog srednjeg vijeka. Korijene vuče još iz devetog stoljeća, od kneza Branimira, a primjer je gradnje s pročeljem okrenutim prema zapadu. Izgleda mistično te pomalo zastrašujuće, jer je okružena grobljem te krije brojne tajne i polemike koje se i danas vode.

Početni Duster! Preporuka redakcije?

Svi znamo kako novi Duster izgleda i da je tiši, ugodniji te upravljiviji od prethodnika. Na podužem putovanju i istraživanju Cetine isprobali smo i model s novim 1,6-litrenim benzincem Sce sa 115 KS i 156 Nm. Zapravo, riječ je o staroj osnovi kojoj je malo promijenjen provrt i hod, s dva bregasta vratila te boljim ubrizgavanjem. Čim mu dodate gas, shvatit ćete da nema veze s prethodnikom snage 105 KS koji je trošio previše. Izuzetno uglađen i miran, dovoljno je tih i zapravo je najbolja mjera za skromnu motorizaciju. Naravno, nema turbine pa moment nije dizelski, ali za umjerenu svakodnevicu, za realnost, ali i ovakve izlete, nema bolje opcije. Tvrdimo to na račun njegove praktičnosti, ali i štedljivosti jer malu testnu ekspediciju smo završili sa 7,6 litara, a vožnja je bila zahtjevna. Naravno, performanse nisu bajne, ali su upotrebljive, dok je klima učinkovita.