Rijeka Zrmanja – Dvoglava krška plesačica

Svi su prošli toliko blizu, no tek su rijetki vidjeli svu njezinu čaroliju. Servirana je na pladnju, uz cestu, ali tko ne podigne glavu, neće je vidjeti.

Jedino u Obrovcu, ako vozite starom cestom, shvatit ćete koliko propuštate kada vas iz kanjona pozdravi ledeni koktel mora i vode – s jedne strane iscijeđen iz krških gromada preko sedrenih slapova i mitskih podzemnih tokova, a s druge emulziran morem.

Teško se oduprijeti pjesničkom izražavanju jer Zrmanja, kada je počnete upoznavati, svoju dvojakost nevjerojatno pretvara u monumentalnost. To je rijeka s najviše ‘Instagram’ prizora po kilometru jer je duga samo 69 km.

Iscijeđena podno golemog lijevka

Zrmanja može biti jednodnevni izlet, usputna panorama koja oduzima dah ili pak sedmodnevni aktivni godišnji odmor. Zaljubljivanje je počelo kada smo prvi put, 20 minuta nakon skretanja u Gračacu za Knin (19 km prema Kninu) sišli s glavne ceste da ‘bacimo oko’ na izvor Zrmanje.

U selu Zrmanja Vrelo, smještenom kao i većina lijepih mjesta u Hrvatskoj – usred ničega – nakon što auto ostavite na nečijoj livadi, kraj stare zgrade započinje oaza.

Još treba prošetati oko ‘parsto’ metara dok vas ne hipnotizira lagani šum što se razvija ispod 200-tinjak metara visokih Misija. To su stijene ispod planine Poštak pod kojima se rađa Zrmanja, na čijem je izvoru 1924. sagrađena brana (šuplji most na koji se možete popeti i iz kojeg suklja voda).

Brzo se javlja želja za kupanjem, ali mrzla voda (oko 10 stupnjeva) dopušta samo kratkotrajno umakanje nogu ili tek kratki zaron za najhrabrije. Lako je osjetiti energiju koja se skuplja iz okolnih stijena koje poput lijevka okružuju vrelo.

Bira najčudnije puteve i načine

Kada počne tražiti svoj put, čini se da će Zrmanja završiti u rijeci Krki, ali ipak skreće naglo udesno. Tada izgleda vrlo tanko i suho s obzirom na količinu vode kojom ispunjava kanjone pred ušćem.

Osobito jer jedan dio Zrmanje, podzemnim putevima odlazi u Krku. Stoga nije neobično što je u Everiku, prvom mjestu na rijeci, korito tijekom ljetnih mjeseci potpuno suho. Suho bude i kroz Mokro polje, gdje su prije ljudi, kako bi zemlja ostala plodna, očito s razlogom radili ustave.

Kao da i Zrmanja voli bježati iz tog mjesta, općine s najmanje stanovnika u Hrvatskoj, pa je i stoga nazivaju rijekom s dva kraja. I baš ta podvojenost Zrmanje, koja ima i dva ušća, samo naglašava njezinu magiju jer zapravo nikad ne presuši, samo se povuče s lica zemlje, da bi ponovno buknula niže i pretvorila se u najpoželjniju domaću destinaciju za rafting.

Podzemni dio toka je moćan, ali pomaže i porozno krško područje južnog Velebita te okolnih planina, koje strahovito brzo propušta vodu, pa se prazno korito Zrmanje poslije padalina katkad napuni suludom brzinom. A što čovjek, turist, ondje može raditi? Ne previše, osim uživati u netaknutoj prirodi te lošoj infrastrukturi.

Ljepote započinju nizvodno od Everika, gdje završava onaj mir u kojem nećete sresti gotovo nikoga i gdje počinje stalni tok rijeke budan cijele godine. Žive boje gumenih čamaca i rafting koji svatko mora isprobati, ali nedvojbeno najljepši dio rijeke započinje nakon Kaštela Žegarskog, kao najvećeg mjesta u gornjem dijelu toka.

Tada se nad Zrmanjom razvija kanjon visok i do 300 metara. Na svakom metru možete snimiti fotografiju u bilo kojem smjeru. Kristalno čista zelena voda je pod vama, stijene su oko vas i pogled kroz kanjon koji svakako morate istražiti. Neopisiv je osjećaj da ćete proći duž cijele rijeke sve do ušća.

Da ćete je cijelu osjetiti, da nećete ništa propustiti te u konačnici zatvoriti jednu cjelinu. To je danas privilegija, a to rijeke omogućuju – predaju vam se u cijelosti.

Kad počne, počne silno

Samo, vi se ne biste trebali rijeci predati u cijelosti, barem ne nakon što se Zrmanja spoji s Krupom i kad ojača nakon još šest-sedam manjih pritoka. Ubrzo nakon spajanja s Krupom, Zrmanja pokazuje svoju moć na najvišem slapu na rijeci visokim 11 metara (Visoki buk), pa nastavlja s harmonijom kaskadnih padova visokima šest-osam metara. Na njima čamac bacite niz vodu i ako se ne usudite, nemojte skakati – idite okolo – jer to nije šala.

Od spoja Zrmanje i Krupe do Obrovca ima desetak kilometara rijeke s prizorima koje nikad nećete zaboraviti. No, prije famoznog Obrovca, nešto prije reverzibilne hidroelektrane Velebit, koja je 1984. promijenila prirodni izgled ostatka rijeke, naići ćete na željezni most.

To je najkomercijalnija lokacija na Zrmanji s nekoliko ugostiteljskih objekata, s opcijom noćenja, kampom i restoranom s pogledom na slapove. Taj Berberov buk ujedno je i cilj svih turističkih vodenih tura rijekom. Kupanje, skakanje s lijanom u vodu ili s mosta, zabava uz solidnu, ne i vrhunsku hranu može potrajati cijeli dan.

Tu Zrmanja postaje dostojna zamjena za ljetovanje na moru i kao da se predaje – najprije sili ljudske ruke koja ju je nepovratno izmijenila izgradnjom reverzibilne hidroelektrane 1984., a zatim sili mora koje je podizanjem i podvlačenjem u rijeku stvorilo estuarij pa ušće iz Novigradskog mora približilo Obrovcu.

Oproštaj s divljom Zrmanjom stoga treba učiniti na Jankoviča buku koji je posljednji slap na Zrmanji ili nepremostiva barijera nakon 17 km kada u Zrmanju uđete brodom iz Novigradskog mora.

Kažu da se čak do slapa na dnu rijeke katkad osjeća utjecaj mora, i to povišenim salinitetom vode. Svejedno, ljepote kanjona Zrmanje ne prestaju, pa je dio nakon Obrovca čak možda i najgrandiozniji.

Ondje su svjetski poznate lokacije gdje su 60-ih godina prošlog stoljeća snimali serijal filmova o Winnetou, pa čak postoje i ture koje vas vode po lokacijama tragom pisca Karla Maya. I tada ulazite u završnu, prizorima najraskošniju, ali s kopna teško dodirljivu Zrmanju.

Gledate je iz daljine i uviđate njezinu snažnu, ali i turističku povezanost s južnim Velebitom, Tulovim Gredama, Majstorskom cestom, Paklenicom, Zadrom… S lokacijama za koje bismo ponovno izabrali Duster, savršen auto za sve hrvatske prilike te cestovne neprilike.

OBROVAC Grad na prekretnici Biti u Obrovcu, a ne osjetiti breme nesretnog vremena kada je živio na krilima reanimirane tvornice glinice, znači biti slijep. No pravu čaroliju Obrovcu nitko ne može oteti, pa nije ni čudo što svake godine bilježi značajan porast turista. Most koji spaja novi i stari dio grada s pogledom na kupališta i zelenilo Zrmanje, nećete nikad zaboraviti. Obrovac nije morski grad, nije ni planinski, poseban je u svakom pogledu, a turistički mu je potencijal golem. Pa možda čak i najveći koji možemo zamisliti. Jer ni more nije daleko, a nadomak su mu tri rijeke (Krupa, Zrmanja te 45 metara duboka Krneza), a Obrovac je i najbolja baza za odlazak na najljepšu cestu preko Velebita, Majstorsku cestu preko Malog Alana.

NAJBOLJI TERENAC S PREDNJIM POGONOM Nakon što smo cijelu Zrmanju i južni Velebit istražili Dusterom, možemo ga proglasiti najboljim terencem u kategoriji ‘prednjih pogona’. Duster s pogonom na sve kotače je nešto drugo, jer mogućnosti vozila često nadilaze vozačevu vještinu. Stoga se postavlja pitanje koliko je dobra ova jeftinija izvedba sa samo prednjim pogonom. U prosjeku je štedljivija oko pola litre, pa potrošnja gotovo nikad ne bi trebala prijeći 7 l/100 km. Lakša je i ima veći prtljažnik, a zbog Dusterove konstrukcije (artikulacije ovjesa i kratkih prevjesa) i s njome možete ‘daleko’. Uz nešto gasa i pažnje s upravljačem Duster je izletnik koji zalazi u ozbiljnu terensku domenu. Naravno, ako nije blato, ako ima trakcije…

Orada u Zrmanji i estuarij
Posljednje ledeno doba značajno je podignulo tok rijeke, više od 100 metara, pa je današnje korito Zrmanje prekriveno stalnim slojem slane morske vode. Takav estuarij stvorio je raznolikost flore i faune, pa se ne treba čuditi ni oradi u Zrmanji.

Spiridon Brusina
Zrmanja je okupirala i našeg poznatog prirodoslovca, prvog hrvatskog profesora zoologije, koji se dopisivao i s Darwinom. Upravo je on prvi počeo istraživati hrvatsko podmorje, a ostavio je brojne tekstove i o proputovanjima Zrmanjom i Krupom.

Mlinice
Nekoć su Zrmanjom šumile mlinice, a danas ćete u pogonu pronaći tek Ušljebrku u Žegarskom polju, izgrađenu pretkraj 19. stoljeća.