Rijeka Krupa – Raj skriven iza kamena

Samo je rijetki poznaju, no oni koji su je vidjeli, nikad je neće zaboraviti. Posebice jer je rijeka Krupa tako kratka, a auto njezinu ljepotu ne može vidjeti, dok je za šetače 'iza ugla'

Nemate pojma što se zbiva lijevo od vas dok se spuštate starom cestom niz Velebit. Logično je stati te malo uživati u pogledu, ali pritom dok uživate u sjajnoj panorami, zapravo nemate pojma koliko toga uopće ne vidite, a pod nosom vam je.

Kao da gledate preko vojnih rovova, tri rijeke provlače se ispod vašeg radara. Zrmanju smo vam detaljno predstavili prije nekoliko mjeseci (AMS 03/2019), a tu je još i tajnovita Krnjeza čiji je tok samo šest puta duži od dubine izvora koji zadire malo iznad 100 metara u zemlju.

Jednostavnom računicom možete shvatiti da se Krnjeza nakon samo 600 toka kroz 300 metara duboki kanjon ulijeva u rijeku Krupu koju smo za ovaj broj odlučili istražiti našim riječnim Dusterom.

Jesu li joj ukrali tok?

No, ni Krupa, kao ni Krnjeza, nije dobila svoju slobodu da sama dočeka svoj kraj, pa se nakon otprilike sedam kilometara toka ulijeva u Zrmanju. To je pitanje, iz laičke perspektive, na koje nam nitko nije znao dati odgovor.

Naime, tko pogleda jačinu toka, pravedno bi mogao zaključiti da se Zrmanja ulijeva u Krupu koja bi trebala teći ispod mosta u Obrovcu pa upoznati Novigradsko more. No, tada shvaćamo – rijeke ne poznaju taj problem, a ni nepravdu.

To je ljudski problem, pa je Krupa vjerojatno rijeka koja na samo sedam kilometara toka nudi najviše prizora, panorama, doživljaja… Toliko da ushićeni promatrač s Velebita koji misli da je ‘ukrao’ divan pogled, zaista nema pojma što mu je sve pod nosom. Samo desetak kilometara vožnje od vidikovca, bez gužvi, bez naplate ulaznica… Krupu s razlogom zovu malim, tajnim Plitvicama.

Jedan dan života – o da…

Krupa je savršen primjer rijeke kao stvorene za poludnevni ili jednodnevni izlet automobilom. Petnaestak minuta od stare velebitske ceste naći ćete se nadomak najzelenije hrvatske rijeke. Da, kažu da je zelenija čak i od Krke i Zrmanje jer stvorena sedra, porozna šupljikava stijena, u kombinaciji s bogatom florom i faunom, stvara stanište bogato poput botaničkog vrta.

Autom ćete doći blizu nje, ali je u njezinoj ljepoti ni jedan limeni ljubimac neće vidjeti. Za razliku od Cetine u koju bi na nebrojeno mjesta mogli doslovce ući autom.

Krupa je kao stvorena za šetače, i to toliko da brojne skupine u privatnom aranžmanu, jer nemoguće se izgubiti, stalno patroliraju njezinim tokom. Kako lokalci kažu: “Svi trče uokolo kao da nešto traže!” No sve je više i organiziranih izleta za koji trebate rezervirati cijeli dan, a vjerojatno potom i dan odmora kada ćete pregledavati brojne fotografije.

Jer, na Krupi je nemoguće uslikati loš kadar. Ti izleti započinju oko osam ujutro, pa uz pauzu oko 13 sati na najatraktivnijoj lokaciji na Kudinom mostu, traju sve do oko 19. Nakon toga ćete moći reći da poznajete Krupu kao vlastiti džep. Oni malo bolji skrenut će u pothvat do izvora Krnjeze, koji nije toliko bezopasan, gdje će na njezinom izvoru na oko 460 metara n.v. pronaći pećinu s vječnim zelenim jezercem.

Izvor koji nikad ne presušuje..

Mi smo ipak iz svijeta automobila, pa savjetujemo kroćenje Krupe od njezina izvora. Zašto? To jest malo neprirodan pristup, osobito jer vas cesta najprije vodi do najatraktivnije lokacije (Kudin most), ali doživljaj je utoliko impresivniji kada vidite gdje se rađa vodena snaga.

Kada vidite kako točno iz stijene, ne iz jezerca kao kod drugih rijeka, izbija voda kao neko prirodno čudo. Nakupljeni su to hektolitri koji se skupljaju podno Tremzine i najjužnijih velebitskih obronaka skupine Crnopca. To zvuči malo prevše geološki, ali počet će vas zanimati i to kada stanete na kamenje samog izvora i pod nogama vidite pravi izvor.

To je bujica koja nikad ne presuši i odmah, desetak metara iznad nje, jest ograđen prostor gdje je crpilište za punionicu vode Santa koje je duboko više od 30 metara. Nažalost, u trenutku pisanja, službene stranice te vode nisu bile aktivne…

Posljednji živući mlin

Na izvoru se nećete predugo zadržati, iako ćete lako pomisliti kako biste i život uz Krupu mogli provesti. Nas je iskreno otjerao moćan šum izvora koji se preko niskih slapića i veš-mašina među kamenjem smiruje u moćnom potoku. No svega nekoliko stotina metara niže pronaći ćete vjerojatno posljednji mlin na rijeci koji se može vrtjeti.

Taj Urošev mlin, s ustavom, kanalima i jezercem jest mjesto gdje zaglušujuću buku izvora mijenja idilična zelena boja. Čarobno prozirna i hladna voda koje se možete napiti, pored zapravo napuštene mlinice, natjerat će vas da ponovno zastanete.

Krupa se ondje umiruje, postaje šira i idilična. Pored nje biste mogli spavati satima, a iskusno oko primijetit će i skrivene ponore, zbog čega brzina toka mijenja svoju strast.

Budući da je duga svega sedam kilometara, istraživanje ne podrazumijeva mnogo strategije. Desetak minuta vožnje nizvodno, rijeku nećete vidjeti, ali ćete je izravno ponovno sresti u pravoslavnom manastiru koji su monsai sagradili u 14. stoljeću.

Oko njega su uredni mostići i cijela je lokacija u izuzetno očuvanom stanju, a odmah pored manastira jest i svojevrsni kamp. Stigli smo taman na dan kada je kamp-kućica s ponudom sokova pripremala postavu. Dan ranije je nije bilo, što je dobro znati jer uz Krupu zapravo nemate previše mjesta za okrjepu, pa je dobro, uz čvrstu cipelu, ponijeti vlastite zalihe.

Uglavnom, ispada da ćete u manastiru, u svega kilometar vožnje, stati treći put otkako ste krenuli. Stajat ćete satima i uživati, a voziti se do pet minuta.

Nije baš 15 minuta, ali dobro…

I zatim započinje velika završnica. Samo tri kilometra niže, u selu Golubić, treba skrenuti lijevo. Nećete vidjeti stada ovaca već koza, a lokalci će vam ponuditi kozji sir. Dovest ćete se do kraja ceste, i ondje nemojte čovjeku ostaviti auto pred vratima, pa ćete nastaviti pješice.

Kažu, za 15 minuta hoda ugledat ćete Kudin most. No to je stanica za planinare koji gledaju pod noge i žure, jer će prosječan vozač s fotoaparatom hodati i 45 minuta. Morate se zaustaviti. Prvi prizor kojim ćete ispratiti tok Krupe prema Zrmanji pojavit će se već za deset minuta.

A potom svaki sljedeći oduzima dah! Plitvice su maestralne, Cetina čarobna, Zrmanja nestvarna, a ovdje ćete u jednoj panorami dobiti kombinaciju, i to ovim redom. Nakon spoja s Krnjezom rijeka Krupa ispleše preko deveterca, što su sedreni slapovi pred jezercem, zatim se formira u zeleno jezerce, provuče ispod Kudina mosta i šaša, pa ponovno padne niz slapove da bi potom zaplesala između najzelenijih livada, gdje i danas pasu koze.

To je panorama (glavna slika) koja oduzima dah te toliko oduševljava da ne znamo zašto se ne nalazi na glavnoj razglednici turističke Hrvatske. Baš kao što ste možda oduševljeni prizorima s YouTubea dok gledate tajne gradove u Južnoj Americi, ovdje ćete biti razneseni ljepotom samo 15 minuta od velebitske ceste. Kakva ljepota!


Veliki završetak

Fantastična panorama širi se s vrha Punta koji Krupa okružuje za gotovo puni krug, ali nakon njega ulazi u svoju veliku završnicu. Posljednji je Babin slap visok 12 metara, a potom i Dragičevića buk visok osam metara, nakon kojih se Krupa postupno oprašta sa svojim imenom te pretvara u Zrmanju.


 

Kudin most
Zbog njega sve ima smisla

Krupa bi bila jednako lijepa i da nema Kudinog mosta, ali s njime je postala živa i dobila četvrtu dimenziju. A naravno, uz njega se veže lijepa ljubavna priča, pa to što je dug 109 metara, i nije toliko važno. Odnosno, zbog te brojke možete steći bolji dojam veličanstvenog sadržaja fotografije.
Ali, kad rijeka Krupa nabuja, ona preplavi cijeli most, a prirodna zaštita mu je šaš koji raste uzvodno. U povijesti je to bila jedina veza između Golubića i sela Žegar na Zrmanji, a legenda govori kako ga je izgradila velika ljubav mladih s različitih strana obale. Zaljubljeni mladić Kude, s kraja 18. stoljeća, kako bi zaprosio svoju djevojku, izradio je most od 12 lukova izrađenih od rezanih blokova sedre. Prijeći preko njega izaziva osjećaj pročišćenja.


 

Dacia Duster
Najjači, a najbolja kupnja?

Duster možete kupiti s dizelskim motorom 1,5 dCi koji može imati 95 ili 115 KS, s time da jača izvedba može biti opremljena pogonom 4×4, i to je doplata koju Dacia naplaćuje 20 tisuća kuna. Osnovni atmosferski benzinac dostupan je jedino uz pogon na sve kotače i s cijenom od 125.900 kn prava je prilika za one koji trebaju otići malo dalje. Potom je tu 1,3 Tce sa 130 KS i 150 KS – kakvim smo putovali – s time da je najjača izvedba sa 150 KS dostupna jedino uz bogatu opremu Techroad.


Uglavnom, turbobenzinci sa 130 i 150 KS mijenjaju ćud auta jer su vrlo lagani, pa su bolje vozne osobine, a performanse maestralne. Pritom, s istim je motorima Duster nevjerojatno tih, pa i mnogo bolji na autocesti. Na koncu, lako ga je voziti uz prosjek od sedam litara, dok smo najmanje zabilježili 4,8 l/100 km nježno vozeći otvorenom cestom. Uz 8,5 litara na autocesti ćete biti među bržima. I zbog svega toga, model sa 150 KS i opremom Techroad po cijeni od 142.400 kuna, je priča za sebe. Duster koji zalazi u finiji i moćniji segment s nevjerojatnim performansama. I zato, ako 4×4 nije prioritet, onda je ovo najbolji izbor. Preporuka!