Rijeka Krka – kada voda stvara raj
Kraška ljepotica od pamtivijeka je privlačila čovjeka, pružajući mu ne samo idealne uvjete za život te prijeko potrebnu sigurnost, već i mogućnost da u duhovnom smislu pronađe mir i spokoj. I danas je ona tu za nas, samo je treba potražiti - na pravim mjestima
18 FOTOGRAFIJA Vječna je Krka oduvijek privlačila vojske, careve i obične pučane, ali nikad nije bila njihova. Oni su samo mogli uživati u njezinoj veličanstvenoj pojavi i njezinim blagodatima, jer je sva ta ljepota bila pod zaštitom zlatokosih vila.
Prema narodnim legendama, one bi pjevale, plesale i lebdjele među smrtnicima, katkad šaljivo čarale, a ponekad bile i pomalo zlobne i osvetoljubive. Uvijek nadohvat ruke, a opet neuhvatljive. Priča o Krki, priča je o vodi, nekoć zahvaljujući plodnoj ravnici i brojnim mlinicama, a danas sve brojnijim turistima koji nerijetko u žurbi – da u malo vremena što više vide – propuste najvažnije.
Krka je, u svom gotovo 73 km dugom toku, danas većim dijelom unutar nacionalnog parka te se proteže od izvora podno Dinare sve do Skradina gdje se miješa s Jadranskim morem. Na tom se putu isprepliću nepromjenjiva zelena mediteranska vegetacija i listopadna submediteranska, što uvijek iznova ‘rađa’ izuzetno bogat biljni i životinjski svijet.
Sedam sedrenih slapova
Sedam sedrenih slapova okosnica su našeg putovanja, no oni su tek dio jedne mnogo šire priče za koju jedan, pa čak ni dva dana nisu dovoljni. Najduža sedrena barijera s više od 17 stepenica je, ako ne najljepši, a onda najposjećeniji slap, Skradinski buk. S pola milijuna posjetitelja tik je iza Plitvica pa se nemojte čuditi ako u srpnju ili kolovozu brojač na ulazu privremeno zaustavi ulazak.
S pomalo profanim prizorima pizza, kebaba, hamburgera i plastičnih objekata brze prehrane, na ulazu Lozovac gdje ostavljate auto, sve se doima obeshrabrujućim, ali jednom kada se spustite pa vas široka drvena staza odvede između mlinica kraj brojnih sedrenih kaskada, uz jata riba i nezainteresiranih patkica ponad njih u hladnoj i bistro čistoj vodi, brzo ćete zaboraviti taj prizor.
Uostalom, opcija je i da krenete iz romantičnog Skradina, bilo pješice od mosta (oko 50 minuta) ili brodom koji je uključen u cijenu ulaznice. Konačna je nagrada veličanstveni pogled na Skradinski buk, ali i posjet ostatcima nekadašnje hidrocentrale Krka koja je u rad puštena 1895., samo dva dana nakon Tesline na slapovima Niagare.
Stoga je i Šibenik bio prvi europski grad s uličnom rasvjetom na struju. Dok se penjete stepenicama, priuštite si svakako ‘škartoc’ svježeg voća od lokalnih gospođa.
Cesta D33 vodi dalje do Roškog slapa, a tabla glavnog grada pršuta, Drniša, govori da ulazimo u njihov dio općine. Dobro označeni putokazi NP Krka s prepoznatljivo smeđom podlogom u jednom će trenu ponuditi skretanje prema otočiću Visovcu, što je i preporuka svim e-automobilima, jer je nedaleko od skretanja Etonolad s potpuno funkcionalnom punionicom (Elen).
Istinsku skromnost koju čovjek osjeća u susretu s prirodom, doživjet ćete pri spuštanju u kanjon rijeke Čikole, bilo da vozački cijenite takvu cestu ili na usponu stanete na ugibalište i uživate u prizoru. Ili, ako vam kronično nedostaje adrenalina, na vrhu je zip line.
Na pola puta, podno spomenika Petru Svačiću, pogled puca na otočić Visovac usred istoimena jezera, idealno utočište od turskih osvajača te posljednje počivalište sablje harambaše Vuka Mandušića. Cesta se potom spušta do kapelice i pristaništa gdje vas brod može prevesti do franjevačkog samostana.
Roški slap drugi je omiljeni cilj turista, a cesta preko slapa prelazi još od rimskih vremena. Gužva je manja no na Skradinskom buku pa ako je šetnja, a morala bi, uključivala i penjanje do Oziđane pećine gdje su pronađeni prvi tragovi ljudskih života, i nije loše prezalogajiti u domaćem gospodarstvu.
Živopisni domaćin neće propustiti svakom ženskom biću udijeliti kakav kompliment, a iako je supruga profesorica engleskog i francuskog, upravo se suprug iskazuje kao istinski poliglot u ophođenju sa stranim turistima.
I dok im reže pršut i objašnjava zašto je bijeli dio vrjedniji od crvenoga, sve ostaje zabilježeno na pametnim telefonima.
Kao nagrada za pažnju otvara se pregrada da voda snažnije poteče vodenicom, pa iz prve ruke oni vide kako se nekoć mljelo ili kako rade prirodne perilice za rublje. Dobre volje, brutalno iskreni, kakvi već i jesu ljudi iz ovog tvrdoga kraja, došapnut će vam da njegova kombinacija mareštine i debita bolje prije s vodom, ali da se neće ni na mineralnu naljutiti. No problemi ni njega ne zaobilaze.
Nema ljudi za pomoć u kužini, a i onih kojih ima, neće raditi. Ne voli baš ni ove s druge strane rijeke, jer pripadaju Skradinu, a ondje inspekcije ne gnjave kao naše drniške.
Kraj kao početak
Uz Arsenov ‘Posljednji tango’ u Đeverskama ipak prelazimo na Krku pa u Kistanju skrećemo za manastir Krka. Prazne ceste ostavljaju mjesta za razmišljanje, a monotoniju prekida pokoji bezopasni gmaz koji probuđen suncem pokušava prijeći na drugu stranu.
Često, međutim, životinje gube utrku s modernim prometom. Kako signala u Manastiru nema, tako čovjek moderno može na tren ostaviti iza sebe, posjetiti katakombe u kojima su se skrivali kršćani, čuti legendu o posjetu apostola Pavla ili pak saznati kako su tvrdoglavi pastiri Dalmati ratovali protiv Rimljana.
I doista, sličnim putem kojim danas prolazimo, prije dvije tisuće godina marširale su rimske legije. O njihovoj prisutnosti svjedoče kameni lukovi, ali i logor Burnum koji mnogo govori o važnosti ovoga kraja.
U tom dijelu Krka poprilično zavija pa su u blizini brojni slapovi, Miljacka s najsnažnijom hidroelektranom do 1910., mističan i teško pristupačan Rošnjak koji u narodu zovu i ‘oltarom’, Manojlovački kao najviši i jedan od najljepših te naposljetku Brljan koji treba posjetiti u proljeće dok još vegetacija toliko ne zazeleni.
Prvi, ili posljednji, ovisno o pogledu, Bilušića je buk, jedini koji ne utječe na energetsko iskorištavanje rijeke. On nas ujedno vodi prema Kninu, odnosno izvoru Krke gdje sve i počinje. Ondje na izlazu iz grada smjestio se slap Krčić u čijem podnožju izvire Krka, a njegov je 22-metarski pad omiljena pozadina za fotografije friško vjenčanih parova.
Put, međutim, tu ne mora završiti, jer ponad slapa počinje makadamska cesta, pravo remek-djelo graditeljske vještine koju je dao izgraditi francuski car Napoleon. Nekoć su tu zaprege i konji neumorno putovali kraj mlinica i bukova put Sinja, a danas, nedaleko od izvora rijeke Krčić, dok se pred nama nadvija najviša hrvatska planina Dinara, izlazimo na spoj glavne državne ceste koja vodi prema moru.
Policajci koji kontroliraju brzinu na tom mjestu ne očekuju promet iz tog smjera, no to i jest osobitost Krke, uvijek te iznenadi. Kraj stoga može biti i početak, jer su Šarena jezera tek nekoliko stotina metara dalje, stara srednjovjekovna utvrda Nečven nudi jedinstven pogled na suparnički Trošenj obitelji Šubić s druge strane smaragdne Krke.
Nekadašnji zapušteni putevi sada su atraktivne šetnice, a imate li dovoljno sposoban automobil, moći ćete u jednom danu sve vidjeti s vrha Promine te makadamom doći s druge strane Visovca na zasluženo osvježenje.
