Test Suzuki Jimny 1.5 AllGrip. To je mali vrag kojeg morate voljeti!

Postoje konstante kojima uvijek možete vjerovati. Primjerice, priča o dvije strane medalje. Dok snažan vjetar s Alpa zapljuskuje Jimny s boka, kao i tek ponikle visibabe, mi razmišljamo – postoje sulude avanture i klasične koje ćemo ovaj put nazvati odvažnima.

S druge strane, od noćenja u vreći za spavanje ne treba raditi tko zna kakvu pustolovinu. Ipak, budući da nam ne treba prehlada, a ne želimo se ni strovaliti niz klanac, izabrali smo manje suludu avanturu s Jimnyjem. Krećemo uzbrdo. Cesta koja vodi uz strme obronke često naglo okreće prema dolje, pa se osjećamo kao na toboganu. Skliske i zavojite ceste također nam previše ne pomažu.

Suzuki je legenda i jasno komunicira svoje namjere, pa nam plastična izvedba interijera ne smeta previše

No ti nam uvjeti omogućuju da upoznamo sve talente malenog Suzukijeva terenca. Trebalo je dvadeset godina da nam Japanci poklone novi model i držali su se provjerene formule. Kao i prije, karoserija je postavljena na šasiju, čija je masivnost i robusnost ojačana tzv. X-poprečnim ukrutima te brojnim manjim poprečnim poveznim polugama, pa je torzijska krutost povećana 50 posto.

Čvrste opruge i dalje su ovješene o okvir, što s obzirom na pomalo limitiranu voznu dinamiku, ipak donosi određene prednosti. Kao primjer možemo ilustrirati rad opruga – ako je jedan kotač duboko pritisnut prema karoseriji, drugi će na istoj osovini ostvarivati snažniji pritisak na podlogu – što naposljetku donosi mnogo gripa.

Izgleda kao da smo zašli daleko iza Novosibirska, ali smo zapravo tu blizu, odmah iza ugla. Ovo doba godine idealno je za fotografiranje snježnih obronaka. Jimny smo odlučili testirati na padinama prelijepih austrijskih Alpi

Od modela LJ20 (Light Jeep 10) iz 1970., ručno se prebacuje pogon na sve kotače ili stražnju osovinu. Redukcija je i dalje tu, a blokada diferencijala regulira se elektronički. Dok smo vozili suhim cestama, pogon na sva četiri kotača dobro je odrađivao funkciju. Tek se na skliskim cestama osjeća lagano, ali dopušteno proklizavanje.

Vreća za spavanje i ruksak

Nedostaje li nešto? Ne bi trebalo jer su nas kolege prošlog tjedna upozoravali na niske temperature na alpskim obroncima, pa smo se studiozno pripremili. Dnevne temperature kretale su se u prosjeku oko minus sedam pa se pitamo kako će nam biti noću u vreći za spavanje. Kako se vikend bližio, kolege su nas ne samo upozoravali, već i pomalo zadirkivali što ćemo na vlastitoj koži osjetiti alpsku zimu. U isto vrijeme osjećali smo laganu ljubomoru što je pred nama takva pustolovina.

U ponedjeljak ujutro izvezli smo Jimny iz redakcijske garaže. Ako dosad nije postojao automobil koji bi najbolje odgovarao ovom avanturističkom zadatku, sada je tu. Sva smo mjerenja obavili prije polaska u planinu, bolje je tako jer tko zna što nas sve očekuje na strmim i vjetrovitim obroncima krova Europe.

Prva generacija Jimnyja, uz sve talente koje je posjedovala, ipak bila jednostranije konstruirana nego ova posljednja

Bez ESP-a tada se vrlo lako moglo dogoditi da stari Jimny padne na sob-testu. Ako moramo pojašnjavati ima li novi Jimny potrebne sustave sigurnosti, odgovor je jasan – ima. No neka vas to ne zavarava, jer i dalje je riječ o pravom terencu pa ti sustavi neće mnogo utjecati na dinamiku vožnje asfaltiranim prometnicama.

Štoviše, mekano podešen ovjes, uske terenske gume, vrlo neizravan upravljač koji vozaču ne daje nikakve povratne informacije te poprilično odrješit ESP daju nam naslutiti da Jimny ne treba tjerati u velike akrobacije, pa našeg malenog terenca nismo dovodili u stresne situacije.

Dnevne temperature kretale su se u prosjeku oko minus sedam pa se pitamo kako će nam biti noću u vreći za spavanje

Nema veze, ali ima veze da Jimny – nevjerojatno loše koči. Čak 44,7 metara zaustavnog puta pri brzini od 100 km/h čini ga neodlučnim poput starijih modela. Ne pamtimo kada smo posljednji put testirali automobil koji je imao duži zaustavni put. Istini za volju, terenske gume ovdje mnogo doprinose lošem rezultatu, ali nam još uvijek ostaje gorak okus u ustima.

Ispod prednjeg poklopca je 1,5-litreni benzinac sa 102 KS i 130 Nm okretnog momenta, bez turbopunjača ili izravnog ubrizgavanja. Za svakodnevnu uporabu i prosječnog vozača, dinamičke su mogućnosti ipak sasvim prihvatljive, ako ni zbog čega drugog, onda zbog uglađenosti mjenjača s dovoljno kratkim omjerima.

Kratko i jasno, ako je riječ o terenu, Suzuki Jimny je jednostavno neumoran

Da bi se postigla najviša dopuštena brzina na autocesti, Jimnyju je potrebno neko vrijeme, a i najviša brzina mu nije znatno viša od 130 km/h. Međutim, njega ni ne treba voziti više od spomenute brzine, jer tada potrošnja (potrošnja na testu: 8,0 l/100 km) rapidno raste. Otpor zraka ukazuje da se nalazimo u kockastoj karoseriji, a i buka se povećava.

No, iako se ne bi reklo, na dužim putovanjima Jimny ne umara. Tome prije svega pridonose spomenuti mekši ovjes, ugodna sjedala, prihvatljiva ergonomija te općenito sasvim visoka razina komfora. Naravno da zbog kratkog međuosovinskog razmaka poskakuje na neravninama, no s druge strane spretno svladava kraće zavoje, s čime se vozač brzo upozna.

Asfaltirana je cesta više zahtjevan teritorij za Jimny, no na terenu on pokazuje svoje pravo lice s reduktorom, čak i na oštrim snijegom prekrivenim liticama

Je li Jimny četverosjed? Nije pravi jer na stražnjoj klupi ima malo mjesta za dvoje odraslih. Tek kada se klizna stražnja klupa pomakne, putnici će sjediti koliko-toliko komforno, no tada se prtljažnik smanjuje na neupotrebljivih 85 litara obujma. S položenim stražnjim sjedalima otvara se prostor od 830 l, što je sasvim dovoljno za našu opremu – šator, malo kuhalo, madrac i vreću za spavanje.

Na vrhu svijeta

Uz svu buku Jimny se vješto penje alpskim obroncima, i sve se doima vrlo obećavajućim. U kratkim zavojima vješto siječe serpentine i što je više snijega na prometnici, sve više pokazuje svoje pravo lice. Vrijeme je da postavimo u pogon na sve kotače, uzbrdica je sve strmija, a uskoro ćemo posegnuti i za redukcijom.

Što se više uspinjemo, Jimny s lakoćom nabire kilometre. Dok se penjemo prema vrhu, putovi postaju šljunčani, a snijeg koji nemilice pada ubrzo se smrzava u dodiru s tlom. Previše je sklisko za hodati, ali to Jimnyju i njegovim gumama nije nikakav problem – do najviše snježne visoravni popeo se bez problema.

Ovdje stajemo te činimo gotovo pa kobnu pogrešku – pokušavamo otvoriti šator, no vjetar nam ga otima iz ruku te odvlači u obližnju kotlinu. Na jedvite jade uspjeli smo uhvatiti šator, spavanje bez njega na ovoj visini ne bi bilo moguće. Na kraju ga konačno postavljamo na dio visoravni koji nije prekrit snijegom.

Noć se već odavna nadvila nad planinom, vadimo madrac, guramo u jedva postavljeni šator, ulazimo u vreću za spavanje i naravno – smrzavamo se.

Na dužim putovanjima Jimny ne umara. Tome prije svega pridonose spomenuti mekši ovjes, ugodna sjedala, prihvatljiva ergonomija te općenito sasvim visoka razina komfora. Naravno da zbog kratkog međuosovinskog razmaka poskakuje na neravninama

Ujutro krećemo nazad, spuštamo se uz obližnji potok. Prije smo, kako bismo se okrijepili, popili vrući čaj, nakon što je kuhalo dobro ugrijalo izvorsku planinsku vodu. Putevi nas poput tobogana spuštaju niz liticu, Jimny je ‘sanjkanje’ položio s izvrsnim, ubrzo palimo i navigaciju koja nas vodi asfaltiranim cestama.

Kako je ovo test, tako zasigurno očekujete i neki zaključak. Uz temperaturu od minus sedam preživljavanje je teško, no ne i Jimnyju. Ovo je najmanji, ali i najveći terenski radnik na tržištu koji u potpunosti opravdava status legende. Ograničenja po pitanju voznosti na asfaltiranoj cesti su očekivana jer jednostavno – ne možete imati sve.

A kakva je cijena koju smo toliko čekali?

Početni model Jimny 1,5 4WD Comfort stoji od 164.945 kn, bogatiji paket opreme skače na 181 tisuću, a isti takav s automatskim mjenjačem stoji 200.931 kn. Puno? Nije malo…