Za volanom Alpine A110

Povratak tajnog sastojka. Nije lako biti zvijezda! Poglavito automobilska retro zvijezda koja bi trebala opravdati senzaciju slavnog prethodnika i pobrati lovorike prema novim mjerilima. Alpine A110 zato i jest nišni automobil, vrlo specifičan, a znalcima vrlo vrijedan. Stiže u vrijeme kad takvi izumiru, kao mali dvosjed sa središnjim motorom, konstruiran za vožnju, koji sve okreće naopako.

Možda vam ne znači puno, ma možda uopće niste ni pomislili na Alpine do prošle godine kad je svečano otkriven čak 40 godina nakon gašenja slavnog modela. No Renaultova sportska marka, unatoč dugogodišnjem izbivanju, nikad neće izblijedjeti u očima ljubitelja relija Monte Carla, a osobito ne u očima inženjera i stručnjaka lake gradnje.

Jer trenuci iz 1973., kada je Alpine A110 na svjetskom reli prvenstvu osvojila Monte Carlo, nikada neće biti zaboravljeni. Tad je, uvelike slabiji od svojih rivala, Alpine A110 1800 osvojio prva tri mjesta – jer je bio vraški dobar za vožnju te nevjerojatno lagan. No takva mora biti i reinkarnacija legende, a Michael van der Sande kao glavni šef Alpine, želi nastaviti točno tamo gdje je legenda stala.

25 posto vrjednija

I stoga je sasvim jasno da je premijerna vožnja organizirana u Provansi, na obroncima i prijevojima gdje se voze brzinski ispiti relija Monte Carlo. U tom okruženju vidjeti nasljednika čuvene siluete koju je oblikovao Giovanni Michelotti, pričinjava nevjerojatno zadovoljstvo. Pitanje je samo želite li na vožnju otići s kacigom ili bez nje, jer prepoznatljiva plava boja kao predznak za brzinu, središnje smješten motor i sav trkaći asortiman, nedvosmisleno tjeraju na gas do daske.

Pomalo bezobrazno mogli bismo potaknuti raspravu o sigurnosti auta jer potpuno aluminijski Alpine A110 neobično je konstruiran radi maksimalno niske mase, pa je šasija pravo strojarsko remek-djelo. Široka je svega 180 cm, što je bilo itekako teško postići s obzirom na kompleksan ovjes s dvostrukim poprečnim ramenima, ali zbog poprečno postavljenog središnjeg motora.

Ipak, doslovce sve je složeno da bi u konačnici A110 na vagi pokazao samo 1100 kg, što je čak 25 posto manje od Porschea 917 Cayman. I zato možemo reći da ‘konji’ Alpine, koji nisu toliko brojni, vrijede 25 posto više. Zbog male mase čak je i klipić parkirne kočnice integriran u glavnu čeljust, a zbog lake aluminijske konstrukcije radi bolje raspodjele mase, spremnik goriva je završio ispred prednjih kotača – iako ni ondje nije bilo mjesta za volumen od 50-ak litara. I to je razlog zašto se šalimo na temu sigurnosti. No straha nema, što je očigledno čim shvatite s kojom je pažnjom i energijom složen ovaj auto.

Motor nije u prvom planu

Lotus – neizbježno je spomenuti kralja lake gradnje dok stojite kraj Alpine. Ipak, ovo nije spartanski ogoljen model, već je tu sva moguća oprema, kao i odgovor na pitanje – zašto neki materijali izgledaju kao iz Clija, jeftino i tanko? Da ostanu laganima, baš kao i Sabeltova školjkasta sjedala teška svega 13 kg. No interijer ipak pričinja dovoljnu dozu luksuza da se ne biste osjećali kao u starom Opelu Speedsteru ili ogoljelim Lotusima koji nemaju klima-uređaj. Međutim, vozi li se Alpine tako dobro da se može staviti u istu rečenicu s Lotusom, Caymanom…? Paljenje – na gumb, odabir stupnja prijenosa – na gumb… A ručni mjenjač? Budžet nije bio dovoljno izdašan za vrhunsku trkaću spojku ručnog i automatskog mjenjača, pa se Alpine odlučio za DCT sa sedam brzina kakav je u Cliju Sport.

No to više nije suha već mokra spojka, koja je progresivnija, reaktivnija i brža. Motor je također svojevrsni hommage slavnom prethodniku s utrka, a ukratko rečeno isti će se ugrađivati u novi Megane Sport koji tek stiže. Ovdje će razvijati 252 KS i 320 Nm, što je četverocilindrašu obujma 1,8 litara dovoljno da A110 do stotke baci za samo 4,5 sekundi, pa i da na digitalnom brzinomjeru napiše 250 km/h. Dobar je to motor, ali u ovoj klasi traže se samo superlativi. Tu želimo razdvojiti zvuk motora koji je pomalo hladan, kao i zvuk ispuha koji spašava stvar.

Takav topničko raspoložen ispuh je zaista potreban jer svojim ‘mrmoljenjem’, tutnjavom i pucnjavom daje karakter motoru koji na polugici mjenjača uvijek čekate pred crvenim područjem okretaja. Motor je toliko živahan da se samo 6500 okretaja radnog područja, koje kazaljka odmah pogađa, čini premalo. Mjenjač je nevjerojatno brz u oba smjera, jedino se na samoj blokadi čini pomalo zbunjen, što ćete doživjeti samo na zapetljani set zavoja ili tijekom vožnje na stazi.

Nevjerojatna doza superautomobila

Mnogo toga otkriva i atmosfera dok stojite u malom kokpitu. Specifičan pogled kroz ‘šajbu’ te malo brušene kože po volanu probudilo bi trkača i u korisnicima Ubera. Cesta oko Alpine je široka i uvijek se čini kao da je puno prostora, a vozač se osjeća svemoćnim. Tako je Alpine i pobijedila na relijima jer je okretna kao ping-pong loptica ili laserski pokazivač. Netko je dobro rekao, ovo nije auto izgrađen na karakteru motora već oko šasije. Lagane, krute, okretne kutije na kojoj je nastao sportski auto jedinstvene filozofije. Cayman je pokraj Alpine pretežak i velik, a Toyota GT86 ipak nedorasla, jer A110 jedini donosi iskustvo vožnje superautomobila u tako maloj, slaboj i ‘jeftinoj’ karoseriji.

Dok trpite G-silu u zavojima, sve se vrti oko osjećaja upravljanja i cijelom arsenalu novih osjećaja. Kao da nema otpora! U njoj kao da je prirodnije mlatiti volanom lijevo-desno nego voziti ravno, pa nije ni čudo što je ovaj auto iskovan na usponima Monte Carla gdje bočna ubrzanja nikad nisu ravna.

Uz to, A110 ima maksimalno krutu i laganu karoseriju zbog koje su opruge smjele biti relativno ‘mekše’ jer nema toliko opterećenja u zavojima koje bi trebalo držati u zraku. No, to ne znači da je Alpine mekan auto. Nipošto, na granici je s pretvrdim, pa će čak i poskakivati na lošim prometnicama kao što su naše domaće. No ovdje su ipak geni trkaći, natjecateljski, pa što je više tjerate, to Alpine bolje diše. Na volanu čak nije preoštra, što bi stvorilo problem opasnog i zahtjevnog upravljanja, već je neposredna i prirodna, uz samo blagu posljedicu praznog Renaultova osjećaja. Stoga ju je lako dovesti do granice pa plesati i šetati po samoj ivici fizike. Malo s jedne, malo s druge strane, bez ikakva grča. Čak i bez prevelikog vozačkog angažmana kao što je slučaj kod pravih raskošnih superautomobila. Samopouzdanje je visoko kao da ste u simulatoru, snage ima dovoljno i zato kažemo da je ovo zemaljski osjećaj superklase. Zapravo još je i bolje jer u superautomobilima euforiju uvelike stvara golema snaga, a ovdje pak famozna kriptonska šasija.