Usporedni test Hyundai i30N, Honda Civic Type-R vs. Seat Leon Cupra 300
Zasluži poštovanje ulice. Proces inicijacije ovog je puta pošao neočekivanim putem jer, umjesto da se samo pokaže i zasluži svoje mjesto u društvu iskusnih, Hyundai i30N pokazao je neočekivanu vještinu pa zaplesao s Civicom Type R i Leonom Cuprom 300, i to tako da je svima ispala - 'ladica'
Možete li zamisliti kako izgleda košarka kad ulični ‘hakler’ susretne štreberski treniranog ‘playa’. Kad se susretnu talent i disciplina. Kad surova improvizacija uvježbana do savršenstva proda ‘fintu’ licenciranom sportašu koji ima odgovor na sve. Kad mu ‘hakler’ na snagu i želju zakuca koš iza leđa. Malo predug uvod, jer stojimo ispred tri raskošna talenta koji na račun performansi uopće ne pokazuju tremu. Civic Type R taman je napunio 20 godina iskustva, a Cupra se na krilima VW-tehnologije već dokazala kao jedna od najbržih. Osim toga, Type R razvija čak 320 KS, Cupra 300, pa je mali korejac već u startu došao kao ‘glavu niži’ sa 275 KS. I samo da se zna, slavu u ovoj klasi nitko nije okusio bez sučeljavanja. Jedino tako pravi sportaši grade imidž, pa čak nije presudno ni pobijediti, već samo pokazati svoj ‘tajni trik’. Izazov se ne smije odbiti. Osim uzimanja mjere i30N, jednako zanimljivo bit će vidjeti i odmjeravanje Civica i Leona.
Vizualno, i30N je na pola puta između ‘gangam-style’ Civica i suzdržane Cupre koja manirama u prvi mah otkriva da je izravan potomak Golfa GTI-ja koji cijeni rutinu svakodnevna života. To je jednostavnost i lakoća korištenja u koju se ugledao i Hyundai, pa je Type R u ovom društvu ekstravagantni neženja kojem nije važna ni preglednost straga. No materijali su zato kvalitetni, a sjedala vrhunska, pa se samo treba priviknuti na crvene kožne umetke i nabrijanu atmosferu. Tko samo sjedne u Type R, isti će tren shvatiti da ga neće voziti ‘normalno’. Zato biste u Cupri na semaforu lako mogli zaspati. Kod nje nema emocija, a kvaliteta detalja i izvedbe najniža je, ali ne i loša, u Hyundaiju i30N. Samo, to nam ni u jednom trenu nije bilo važno jer je Hyundai genijalno postavio na volan, prikladno na poziciju oba palca, dva svijetloplava gumba. Lijevim palcem biraju se modovi vožnje (Eco, Normali Sport), a desnim se trenutačno pokreće N-mode (Sport+).
Uznemirujući akordi
Korištenjem desnog palca i30N se pretvara u korejsku nuklearnu bombu! Reaktivan je poput membrane subwoofera dok pulsira, a program vožnje možete promijeniti toliko brzo da kroz jedan zavoj stignete smijeniti tri različita moda i osjetiti svaku razliku. Preobrazba je trenutačna i kompletna, pa čak ako vidite rupe u pola zavoja, isplati se na brzinu posegnuti za programom vožnje ovjesa Normal. Ovdje nije slučaj da auto najbolje diše u srednjem modu. Tu mod Sport nije samo da ga isprobate, pa se vratite nazad u Normal. Ne, dva Nijemca (Birmann i Klauss iz odjela BMW M i AMG) stvorili su opaku zvjerku, pa i30N raspolaže kompleksnim vokabularom u svakom modu. Čak je i filharmonija uvijek spremna, s trubama prislonjenima na usta i punim plućima. Međutim, tu su i bubnjari, i to kakvi, pa kad postavke ispuha prebacite u program Sport+, i30N puca toliko moćno da se kvartom ili ispred bolnica nećete željeti voziti u programu Sport+. Dobar je i u srednjem modu jer i tad serijski grmi kao Cupra kad joj doplatite Sebringov ispuh. Bez dvojbe, i30N ostavlja dojam kao da ga je odgojila ulica, pa se ponekad čini pretjeranim. Takav neobuzdan je samo u programima Sport+, kao što je treća razina tvrdoće prilagodljivih amortizera. Tad je toliko tvrd da se običnom cestom ne može sigurno voziti već samo stazom.
U izravnoj usporedbi Cupra 300 se za ugriz zavoja na stazi namješta kudikamo bliže asfaltu, ali bez entuzijazma i euforije koji se osjeća primjerice za volanom Hyundaija i30n. Njegova društvenost je na razini Type R-a iz kojeg nikad nećete izaći bez osmijeha. Već to zaslužuje poštovanje! No tu nije kraj – i30N želi poštovanje Civica Type R i na njegovu teritoriju – u zavojima! Već je na stazi iskoristio okretnost i stabilan stražnji kraj pa prošao kraj Honde na testovima oko čunjeva. Pritom je bez srama priznao poraz na ubrzanju jer Honda ipak ima 45 KS više. No, zanimljivo, golema opterećenja prednje osovine ovdje stvaraju minimalne probleme. Tek na samom startu gdje se Honda pokazuje superiornom, unatoč najjačem motoru, jer snagu kad krenete s tri-četvrtine gasa najbolje prihvaća, pa prenosi na podlogu te glatko nastavlja. Ni Seat ni Hyundai ne pokazuju takav potisak, ali to ne sprječava samouvjerena korejca da se namjesti u zavjetrinu Civica Type R. Postaje jasno da Hyundai ne planira biti ljubazan i fino se ophoditi s velikanima. Oba ‘divljaka’ u zavoj se bacaju naglavačke pa koriste fino podešene i snažne ‘špere’ kako bi se izvlačili prema apexu. Inače, zanimljivo je da se efekt špere (LSD) koji na volanu stvara teži osjećaj, na i30N može putem ekrana umanjiti, pa je primjereniji za vožnju gradom. Ali kakav grad… Najdojmljiviji su kad jurite kroz i među zavojima, a što tad teče prema volanu, čista je vozačka informacija. No golema je razlika u njihovim karakterima. Civic je dosljedni trkač koji ne pleše po svojoj putanji, već je vjerno prati. On ne hrani ego vozača ni uspješnim korekcijama ni zanošenjima, on vidi samo cilj te najkraći put do njega.
Relijaški geni, pomahnitali vepar i tajni agent
Brutalni i30N nije toliko usmjeren i fokusiran, ali time više nagrađuje nego uskraćuje. Kao da je proizašao iz relijaške škole koja će vas potaknuti da ga na zavoj postavljate putem kočnice. Njegov pojas granične trakcije je širok i dopušta ples, pretjerivanje, pokoru i ispravak greške. Tolerantan je s ovjesom koji puno radi i spreman je na suradnju kako biste točno odredili granicu dobra i zla. U cijeli proces upravljanja na koncu se, ali samo marginalno, upliće i velik krug okretanja kao na Civicu koji gotovo da ima problem s parkiranjem.
No što je sa Seatom? Gdje je nestala Cupra 300? Cijelo vrijeme je tu i sve dok ne počnu zavoji, zapravo vozi ispred Hyundaija. Manjak snage na ravnom ne može se nadoknaditi, pa Cupra do 200 km/h stiže čak četiri sekunde brže nego i30N, a Type R je još sekundu brži. Itekako je impresivna, a posebne bodove skuplja na komforu i upotrebljivosti, kao i izvrsnoj multimediji. Je li to važno u sportskim autima? Nije presudno, ali i njihovi vozače stoje u gužvama, surfaju i slušaju glazbu, koriste navigaciju… Također, i Cupra drži priključak s analognim osjećajima koje režiraju oba protivnika na ovom testu, ali bez guranja u prvi plan ili nametanja. Ona je kao zaposlenik mjeseca za kojeg nitko ne zna. Nije performer poput Hyundaija, a ni pomahnitali vepar kao Civic. Seat je smart casual sa 300 KS, bilder u sivom odijelu, hladni tajni agent koji ne govori previše, ali sve radi kako treba, no nije baš zabavan.
U njemu vam krv neće zaključati i nećete osjetiti trkaći puls, pa nam nije nedostajao ni nabrijani interijer. Za razliku od modela 4Motion dostupnim na karavanu, ova Cupra 300 ipak ima manjih problema s proklizavanjem. Start počinje savršeno, ali kad turbo napuni dvolitrenog bildera, počinju proklizavanje i problemi s trakcijom. Tu Cupra gubi na brzini, a Hyundai i Honda vladaju situacijom. Možda bi još skuplja doplata (40-ak tisuća kuna) za paket Performance Black 2 koji uključuje i gume Michelin Pilot Cup 2, ipak imala smisla (ali ne financijski).
Utrka i pobjeda idu u istu rečenicu
Iako su dio paketa Performance Black 1 (31.657 kn), kočnice Brembo na Cupri nisu na razini zadatka i ne prate rezultate istočnih rivala. Od Bremba se uvijek očekuje mnogo, baš kao i cijelog Seata, ali ljestvica se očito podignula više no prijašnjih godina. Kad je riječ o voznim osobinama i pogonu – Cupra gubi najviše bodova. A upravo su te sportske kategorije ovdje najzanimljivije. Očigledno je to kompromis u službi komfora gdje je Cupra najbolja. Na koncu, s doplaćenom opremom i spomenutim paketom Performance Black 1 (Brembove kočnice, 19-colne felge i nastavak crni prag), Cupra više nije jeftina. Stoji gotovo koliko i skupi Type R, samo što kod njega utrkivanje i pobjeda dolaze u istoj rečenici.
I stoga, u konačnici, umjesto da smo ovaj troboj gledali s Hyundaijem kao autsajderom, Seat se pomirio s brončanom medaljom i mjestom na klupi, dok ovo dvoje pak ne prestaje sve dok ima benzine i volje za volanom. Duboka kočenja, lov apexa, pa izlazak s pregršt gasa – bez previše filozofije – na najljepši način koji prednji pogon može režirati. Type R nastupa nijansu dojmljivije. No s obzirom na 45 KS veću snagu te 55 kg veću masu Hyundaija, nije ni čudo. Ipak, to je realno jedina opipljiva Hondina prednost, a sve ostalo stvar je ukusa. Honda ima aromu auta za brdska natjecanja ili krug, dok je Hyundai relijaški raspoložen. Ovaj put podloga neće presuditi pobjednika.
Neće podloga, ali hoće cijena. Type R (333 boda) i i30N (332 boda) skupili su gotovo isti broj bodova na testiranju, ali razliku stvara cijena. Korejci su sjajnim autom, ali i vrlo niskom cijenom, deplasirali rivale. Zaslužio je poštovanje, i to po prihvatljivoj cijeni.
