Mazdom 6 po ET Highwayu u Nevadi – Cesta s druge planete

Žutoj isprekidanoj liniji nema kraja, proteže se sve do zagasito crvenih brda naslaganih podno Sierra Nevade, koja je u travnju još uvijek okovana snijegom. Prohladno je unatoč snažnom podnevnom suncu, no grubi i besprijekorno čisti asfalt u ovoj predivnoj, tipičnoj vestern kulisi, jednostavno je bio neodoljiv izazov. Dugo smo zamišljali taj trenutak – ravna cesta kojoj se ne nazire kraj, a ispred našeg objektiva tek crvene tenisice. I nigdje nikoga! Beskrajna tišina u moru pijeska i kamenja koju prekine tek pokoji fijuk vjetra. Mnogi će reći da cesta ne služi za izležavanje, i u pravu su, no ako tako nešto ne učinite ovdje, nećete nigdje.

Vanzemaljci i spektakularan krajolik

Linda, konobarica iz derutnog ET-bara u malenom Crystal Springsu, s nama je podijelila informaciju da ovom cestom dnevno prođe svega 17 vozila. Ako tu brojku nije izmislila, čemu su Amerikanci itekako skloni, vjerojatnost da će nas pregaziti drugo vozilo je manja čak i od one da zagrebemo ‘tiket’ i osvojimo jackpot na lutriji. Potonje smo i odradili, na Shellovoj benzinskoj crpki odmah na skretanju prema Nevada State Routeu 375, kako se ova cesta službeno naziva. Posljednja je to benzinska crpka sve do gradića Tonopah, a do njega je, ne biste vjerovali – točno 236 km! Pokušajte zamisliti vožnju od Zagreba do Osijeka bez ijednog pravog zavoja, naselja i benzinske crpke. Čudno, pomalo jezovito, zar ne?!

A što uopće radimo na tom mjestu? Za sve je naravno kriv Las Vegas (a tko bi drugi) i ‘small talk’ koji je započeo na šanku jednog poznatog hotela. ‘Visoka crna strankinja’ savjetovala nam je da do Rena, grada na sjeveru Nevade, stignemo jednom od najusamljenijih i najneprometnijih cesta u Americi. „Krajolik je spektakularan, a usput možda vidite i vanzemaljce“, dobacila je. I naravno, probudila crv sumnje, jer tko ne bi želio uživati u spektakularnom krajoliku. Ah da, i usput vidjeti vanzemaljce.

Sat i pol vožnje od Las Vegasa

Nevada State Route 375 prolazi kroz dobro znano područje (za koje je CIA sve do 2013. tvrdila da uopće ne postoji) pod nazivom Area 51, a koje nije ništa drugo no tajna ispostava zračne baze Edwards. Enormni uspjeh SF-uratka Rolanda Emmericha iz 1996. poznat kao ‘Dan nezavisnosti’, potaknuo je pak dužnosnike države Nevade da tu cestu preimenuju u Extraterrestrial Highway. Upravo je to trebao biti magnet za potencijalne (avan)turiste i štovatelje ‘Dosjea X’, no marketinški dobro osmišljen projekt na kraju svega nije iznjedrio puno koristi za ovdašnje stanovništvo. Iz vrlo jednostavnog razloga – ovdašnje stanovništvo ne postoji. ET-highway udaljen je sat i pol vožnje od Las Vegasa i proteže se na 98 milja (157 km), sve od spomenuta raskršća u Crystal Springsu na jugoistoku Nevade pa do točke spajanja s cestom US-6 na sjeverozapadu. Jedino što se može nazvati ‘naseljem’ u toj osami je Rachel, čijih 40-ak duša obitava u nekoliko oronulih kuća, a pored natpisa grada, u rubrici ‘alien’, stavljen je velik upitnik. U Rachelu je i motel A’le’inn s restoranom, no voljeli bismo upoznati nekoga tko je na tom mjestu uopće naručio i kavu.

Krave u nirvani

Sve u svemu, ima tu i pokušaja stvaranja biznisa, poput suvenirnice koja je prigodno nazvana Alien Research Centar, a u kojoj možete kupiti kape, majice, čaše, privjeske… Naravno, ako ste te sreće (što mi nismo bili) da naiđete baš u dane kada su otvoreni. No umjesto vrata, ‘poljubili’ smo ogromnog metalnog vanzemaljca ispred hangara, sjeli u Mazdu6 te hrabro nastavili s tempomatom podešenim na brzinu od 60 milja na sat. Jer urbana legenda kaže da lokalni šerif često na ovoj dionici mjeri brzinu prolaska vozila. Šerifa nismo susreli, baš kao ni vanzemaljce, no zato smo imali privilegiju upoznati valjda sva goveda na slobodnoj ispaši u Area 51. Asfalt bolje drži toplinu od zemlje i pijeska, pa su – valjda poznavajući onu priču o 17 vozila dnevno – odlučila preseliti se u horizontalu i ispružiti papke. Taj im je položaj itekako godio, a iz nirvane ih nisu mogla otjerati ni dva F18 u niskom preletu koji su se kretali brzinom višom od one zvuka. Ta je scena upotpunila cjelokupan doživljaj tog zaista jedinstvenog i prekrasnog mjesta, kako po pitanju krajolika tako i uistinu specifičnoj atmosferi. I mi smo se na ET Highwayu osjećali kao da smo gosti zalutali s neke druge planete.