Godišnji u osami pod Velebitom – sigurno kupanje!

‘Prokleti’ Instagram i društvene mreže! Nekoć bi tajne lokacije ostale zaista tajne ili barem rezervirane za one koji se udostoje pročitati putopis, neko istraživanje ili zakopati malo dublje. A danas, netko slučajno prođe kraj uvale u Lisarici, ‘opali selfie’ i eto, svi kao da su bili na tom čarobnom mjestu gdje je voda ljepša nego u valama dalmatinskih otoka…

Velebit skriva čaroliju bez gužve

Zbog selfieja i hashtagova tajne Jadranske magistrale pod Velebitom, kamo se inače ne skreće, prestale su biti tajna. Srećom, nije baš sve podastrto na pladnju, pa ako samo slučajno okrenete glavu, ili niste uporniji, promašit ćete uvale poput Zavratnice ili Lukova. Štoviše, promašit ćete doslovce neke od najljepših hrvatskih plaža koje nisu ni na Hvaru, ni na Visu, a ni Braču…

Za razliku od ‘klasičnog Jadranskog mora’ podvelebitski sadržaj rezerviran je za one malo upornije. Lažemo se mi tako, dok uživamo u doslovce praznoj cesti te stavljamo ‘x’ na karti kamo se sve još jednom moramo vratiti. No ne lažemo se da je ovo jedna od najljepših prometnica koja vozače dijeli u dvije skupine, one koji vole i ne vole voziti.

Mjesto gdje se miješaju osjećaji

Ta podvelebitska etapa od oko 160 km, u sklopu hrvatske dionice Jadranske magistrale duge 818 km, rađena je od 1945. do 1959., krvlju svih koji su je morali raditi da bi preživjeli. Jedni svojevoljno, a drugi – poput onih s Golog otoka – tuđom voljom.

I možda se baš zbog toga, a vjerojatno i neumoljive velebitske klime kada se naljuti, na najljepšim hrvatskim zavojima osjeća neki miris stege, izoliranosti.

Da budemo precizniji, taj miris rođenja slobode kretanja, spajanja države, pomiješan s povijesti te kod nas neizbježnom aromom oficirske tajnovitosti. Odakle sad to? Zašto smo došli ovdje?

Zbog zavoja i auta? Najljepših plaža, povijesnih cesti ili zbog bunkera i bodljikave žice te vojnih oznaka koje vas svako malo pogleda(va)ju? Ima ih posvuda, ali ovdje su baš ‘glasne’ kao, recimo, na otoku Visu.

S koje strane početi?

Zavisi odakle krećete, ali doživljaj je potpuniji ako podvelebitsku zmiju za glavu uhvatite od Rijeke i Novog Vinodolskog. Jer, taman ondje ćete se postupno odvojiti od pretjerano izgrađenih ‘zagrebačkih’ vikendaških naselja te zaroniti u mirnoću i savršen ritam dobro asfaltirane zmije sa 1000 zavoja.

Kada napustite Senj, kao najsadržajnije mjesto, osjetit ćete tu dobrodošlu osamu, izostanak gužve. Potpuni užitak u samoći započinje već u Sv. Jurju gdje se možete odvojiti za Krasno i Zavižan, a samo devet kilometara niže pozdravit će vas plaža Lukovo.

Ako je ne promašite, jer se za njezin kanjon skreće nakon svega nekoliko metara po izlasku iz tunela. Lukovo je prvi takav biser koji će vam oduzeti dah te promijeniti perspektivu podvelebitskih plaža.

Bilo bi lijepo da lokaliteti Jablanca i Prizne ostanu, u očima masovnog turizma, samo trajektna pristaništa, ali njihova je ljepota neopjevana. Tko je jednom vidio plažu u uvali Zavratnica, zauvijek će promijeniti svoju skalu ocjenjivanja ljepote…

Budući da cesta na tom dijelu putuje nešto dalje od mora, koliko se samo skrivenih uvala još ondje smjestilo. No kako je cesta viša, tamo nastaju najbolje panoramske fotografije s pogledom na Goli otok, Rab i početak Paga – kamo trajekti i voze.

Kojim autom zagristi?

Cijelo smo se vrijeme pitali i koji je pravi auto za tu cestu? Ne, pravi hedonist ne može samo voziti i nizati savršene zavoje, već će morati često stati i malo isprobati makadam. Češće prema plažama, a ponekad i prema sjeveru.
I zato se baš Nissan X-Trail pokazao savršenim. Zašto? Visok je i pregledan, a ključno je što je opremljen 1,33-litrenim ‘by Mercedes’ turbobenzincem i automatikom.

Toliko je ljepote oko vas da ne želite ‘šaltati’ dok virkate okolo po zavojima, a mali turbak toliko raspjevano ulazi u okretaje da ćete guštati kao u sportskom autu. O autima dovoljno znamo da si ovo ne bismo dopustili napisati da zaista nije tako.

Taj motor grize žestinom nekadašnjih GTI-modela, čudesno je žilav i jak, i premda je u velikoj karoseriji Nissana, zabavan je kao snažan kompaktni model. Ne i više od toga, što je u ovoj klasi izuzetno mnogo. Poglavito kada se toliko najurite da ste mogli izgubiti vozačku, a potrošnja iznosi svega 9,6 litara.

Kada smo se odmarali, padala je na 6,6 l/100 km. Na koncu, povišen X-trail je sjajan jer i kraj magistrale – ako baš nije napravljen – nije lako pronaći parking.

Na ulasku u Karlobag čekat će vas najveća dvojba. Treba li skrenuti lijevo, uzbrdo, prema Velebnom i prijeći prema Gospiću – ili nastaviti dalje uz more. Problem je što ne možete pogriješiti. Cesta prema otprilike 950 metara visokom prijevoju, s kojeg imate Jadran na dlanu, je hrvatski Stelvio.

Ma bolji je od tih talijanskih supervizura… U redu, možda pretjerujemo, njihovi su vrhovi impresivniji, ali ovo je dva sata od Zagreba i isto toliko od Splita, pogled na more je nenadmašan, ulazak je besplatan, sve je jeftino i nema dosadnih biciklista ili kolone bajkera. U predsezoni, čak i ako nema korone – možete biti sami.

Od Karlobaga do vrha treba vam dvadesetak minuta, ali lako biste mogli izgubiti cijeli dan na upijanje mirnoće, čistoće, prirode i prizora. Ponovno smo ondje bili sretni u X-Trailu koji je uzbrdo vukao kao da ga žele vratiti na Goli otok.

Nastavak prema lijevku Velebitskog kanala, prema onom dijelu gdje se svi s autoceste kod Maslenice dive prvom pogledu na more, od Karlobaga vas vodi u Lukovo Šugarje. Seoce koje se razasuto proteže na desetak kilometara.

Upravo se tu najjače osjeti JNA-pečat koji je prirodni tjesnac, nakon što se u njemu skrivao jugoslavenski državni tužitelj, koji je tužio i samog kardinala Stepinca, i nakon što su avioni snimili područje, počeo graditi veliki JNA-kompleks. Na tom fantastičnom području koje je – zbog svoje pozicije zanimljivo vojsci – i prije danak platilo krvlju, a nakon 60-ih iza bodljikave je žice svašta izgrađeno.

Od suvremene bolnice u stijeni, tunela, skrivenih vila i odmarališta, ribnjaka… A i cisterni koje su se trebale dopunjavati gorivom s kopna kako bi mornaricu održale ‘vitalnom’. Dakle, tamo je prekrasno, ali i jezovito, kao i na cijelom Velebitu.

Ohladit ćete se tijekom spusta prema Senju, gdje ćete vidjeti i prekrasnu uvalu Lisaricu, a tada je na vama koliko ćete provesti u prirodnim ljepotama Male i Velike Paklenice.

Hoćete li potom na rafting do Zrmanje, ili ćete se raspitati, pa u selu Modrić – odakle je i naš Luka Modrić – skrenuti na makadam na kraju zavoja i popeti na Majstorsku cestu i do Tulovih greda? Nema pogrešnog skretanja. Svaka vodi do još jedne fantastične domaće priče. Kako se ono kaže – #ostanitedoma – da ne bude gužve na plaži.