Vodik dolazi

Za razliku od prethodnika koji je više izgledao da ga je dizajnirao kakav influencer nego dizajner, novi Toyota Mirai izgleda puno privlačnije. Tome u prilog ide i činjenica da je sada 5,5 cm niži nego prije, ali i devet centimetara duži pa sad ukupno mjeri gotov pet metara (4975 mm). Ništa manje impresivan nije niti međuosovinski razmak tik ispod tri metra (2920 mm). Naravno, atribut nova koristimo samo u smislu generacijske smjene budući da je drugi po redu Mirai službeno predstavljen prije nešto više od godine dana. No, kako u Hrvatskoj nema punionica vodika, tako i Mirai nije službeno u ponudi. No, to bi se uskoro trebalo promijeniti.

Državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Ivo Milatić (lijevo) i Krešimir Bago direktora Toyota Croatia

Naime, na predstavljanju Toyotinih vodikovih energetskih tehnika okupljenim se novinarima obratio državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Ivo Milatić koji je naglasio kako je najavio kako je iz Nacionalnog programa opravka i otpornosti odnosno Operativnog programa konkurentnosti i kohezija predviđeno približno 360 milijuna kuna za elektrolizatore (proizvodnju vodika elektrolizom vode) i postavljanje punionica vodika. Prema njemu tako nema nikakvih zapreka da do 2025. u Hrvatskoj imamo najmanje deset punionica vodika. Podsjetimo, za razliku od punjenja baterija strujom, za punjenje primjerice 5,6 kg vodika koliko stane u visokotlačne spremnike Miraia treba maksimalno pet minuta. Dakle, otprilike kao da punite klasična fosilna (benzin, dizel…) goriva. A s time Toyota Mirai već postaje puno pristupačnija iako u Njemačkoj starta od nekih 480 tisuća kuna. O tome što sve donosi nova generacija već ste mogli pročitati na našim web stranicama (ams.hr/toyota-mirai-novi-model/) pa ćemo se ovaj puta fokusirati više na samu vožnju.

Elegantna vanjska pojava prenosi se i u unutrašnjosti kako kroz iznimno bogatu opremu tako i kroz kvalitetu izrade i upotrebljene materijale. Osim velikih i čitljivih zaslona instrumenata i multimedije, vozaču je na raspolaganju i jednako informativan i velik head-up zaslon. Na kraju tu je i digitalni unutarnji retrovizor za neometan pogled unazad dok vanjski retrovizori ostaju klasični. Komande pri tom ostaju klasične, s gumbom za startanje desno od upravljača i ručicom automatskog mjenjača kao kod hibridnih modela. Iznimku jedino čini gumb H2O s lijeve strane koji služi za otpuštanje vode ispod automobila kao nus proizvoda kemijskog procesa u proizvodnji struje. U vožnji vozaču prvo u oči upada vrlo dugački poklopac “motora” budući da sva ta tehnologija ipak zahtijeva prostor za sigurno smještanje.

Na prednjim sjedalima to nije nikakav problem, ali na stražnjim već jest jer, obzirom na ukupne dimenzije i međuosovinski razmak, mjesta za koljena nema previše. Ništa bolje nije bilo niti za glavu budući da je testni primjerak koji je stigao iz Austrije imao panoramski krov koji oduzima prilično prostora. Također, pozamašne dimenzije zahtijevaju promišljanje manevriranje odnosno ostavljanje dovoljno prostora primjerice kod polukružnog okretanja. Činjenica da je sada pogon na stražnje kotače, a ne na prednje kao prije malo pomaže u redukciji kruga okretanja. Posljedično, niti prtljažnik s 300 l nije raskošan, štoviše manji je nego prije pa čak toliko niti ne smeta relativno njegov uzak otvor.

U teoriji novi Mirai nudi idealnu raspodjelu mase 50:50, ali to u gradu i obilaznici koja ga okružuje nije toliko dolazilo do izražaja. Period privikavanja tražio je upravljač s nešto većim otporima nego smo to navikli u luksuznim japanskim limuzinama, ali problema nije bilo sa željenim putanjama i preciznim usmjeravanjima dugačkog nosa. Elektro motor snage 134 kW (182 KS) nudi 300 Nm okretnog momenta što na papiru, i s obzirom na to da se radi o gotovo dvije tone teškom vozilu, nije ulijevalo puno povjerenja. Ipak, stiskanjem papučice “gasa” nema oklijevanja pa iako performanse (9,2 do 100 km/h) nisu na razini baterijsko-električnih alternativa sasvim su dostatne. Mirai reagira promptno iako se sve naznake temperamenta strogo ograničene niskom razinom buke, a visokom komfora.

Prosjek potrošnje kretao nam se oko 1,1 kg na 100 km što je ipak nešto više od tvorničkog i sigurno nedovoljno za predviđeni doseg od 650 km. No i oko 500 km više je nego dovoljno s obzirom na to da je testna vožnja uključivala česta ubrzanja i da (ako postoji u blizini) punjenje traje samo pet minuta. Ono što svakako Mirai razlikuje od klasičnih električara jest činjenica da upravo kod takvih naglih ubrzanja doseg ne pada rapidno već se smanjuje kako kod klasičnih benzinaca ili dizelaša. Naravno, osim što ne šteti klimi ako se dobiva iz zelenih izvora, ostaje i pitanje cijene vodika.

Naravno, osim što ne šteti klimi ako se dobiva iz zelenih izvora, ostaje i pitanje cijene vodika. Cijena kilograma vodika trenutno se kreće između 12 i 15 eura (90 i 110 kuna) što znači da nas je sto kilometara koštalo između 100 i 120 kuna. A to je pak u rangu benzinca koji troši između 7,5 i 9 litara. S malo manje gasa i više predviđanja to može biti još i manje, ali u idućih barem dvije godine sve ostaje u domeni teorije dok ne stignu prve punionice. One bi pak mogle stići u vidu javnog prijevoza budući da grad Zagreb planira u bližoj budućnosti uvesti 60-tak autobusa na vodik uz prateći infrastrukturu. A ako ste sumnjali, znajte da Toyota ima rješenje i za to – autobuse na vodik.