Mexico City – glavni grad VW Bube

Dok stare Volkswagenove Bube u europskim zemljama uglavnom borave u grijanim garažama, u Mexico Cityju još uvijek podržavaju svakodnevni život

Humberto Contreras sanjivo gleda prometnu gužvu preko pet traka koja vodi u središte Mexico Cityja. Kao da želi upiti svu njezinu buku i užurbanost. Ah, to predoziranje stresom. Humberto, kojeg svi nazivaju samo Beto, strastvenom radošću vozi taksi. On voli to zanimanje kojim se bavi već 30 godina. Zbrojite li njegove prevezene kilometre, možete dvaput obići Zemlju. Beto se smije kada to čuje, pa snažno desnom rukom obuhvaća kromiranu kvaku vrata, odlučno je povlači te nas poziva – na vožnju u Bubi taksiju.
Beto je odrastao u Mexico Cityju. Njemački izvozni hit bio je član obitelji, dovodio ga je iz vrtića, ljuljao ga na putu prema moru i vozio u školu. Zrakom hlađen boxer bio mu je društvo na prvom spoju i pomogao mu dok je učio voziti. Nekako je bilo jasno da će Beto njime započeti karijeru vozača taksija. U međuvremenu je imao nekoliko ovakvih crveno-zlatnih zrakom hlađenih taksija – i nijedan nije prešao manje od 500.000 kilometara. Uz jedan izuzetak, kada je jedan kamion pogrešno procijenio put kočenja.
“Sigurno možete shvatiti da mi je to slomilo srce”, započinje Beto razgovor, dok polako otpušta spojku i njegov se stari prijatelj penje na pločnik. “To mi je bio šok”, pokušava ponovno. No prekida ga policajac koji je dotrčao s ulice i poput prepreke se postavio ispred Bube.

Odmilja Vochito

“Buenos días”, viče Beto kroz otvoren bočni prozor i odmah ga spušta do kraja. Policajac strpljivo čeka cviljenje prozorske ručice, pogledom prelazi preko malog kokpita i pristojno pita. “Vi znate da Bube taksiji već nekoliko mjeseci nisu dopušteni u Mexico Cityju? Zapravo, sada već nekoliko godina.”
Beto se smiješi, drugi put danas. Zatim čovjeku u uniformi objašnjava kako danas radi povijesnu vožnju, njegova Buba taksi već je dugo vremena izvan pogona, a doista više nema ni taksimetra. “A što zapravo razgledavate?”, policajac želi znati. “Dečkima želim pokazati glavni grad Bube,” odgovara Beto.
Meksiko i Buba – dvojac sa snažnom vezom. To nije samo zbog meksičkih proizvodnih linija, s kojih je ovaj dinosaur do 2003. silazio kao nov automobil. U zemlji sombrera i tekile Buba uživa sličan status kao u svojoj domovini, Njemačkoj. Buba je mobilizirala narod, a u skladu s time se i štuje. Njezin se uspjeh temelji i na državnoj odluci – 1971. uprava Mexico Cityja odabrala ju je za taksi glavnog grada.

Do prije nekoliko godina, tisuće Buba taksija brundalo je kroz Meksiko, a sada su u mirovini

Kakva komplikacija! Nepraktičniji automobil za taj posao bio je nezamisliv. Uostalom, Ferdinand Porsche nije imao na umu prijevozničke usluge kad je sa svojim timom razvijao ovo skromno, zaobljeno vozilo. Bubi su nedostajali prostranost i udobnost, a ponajprije stražnja vrata, kao i prtljažni prostor za veće kofere.

Nema veze, većina meksičkih vozača taksija jednostavno je uklonila suvozačko sjedalo, na stražnju klupu bez sigurnosnih pojaseva stisnula do tri putnika, ispred njih smjestila prtljagu i suvozačka vrata povlačila konopom. “Život s Bubom taksijem bio je bolji nego što se čini”, prisjeća se Beto. I započinje obilazak središta metropole sa 20 milijuna stanovnika. “Tijekom godina, gradom je u isto vrijeme vozilo 120.000 Buba taksija. Rekao bih da je svaki stanovnik barem jednom sjeo u neki Vocho.” Vocho, ili odmilja Vochito, Bubin je nadimak u Meksiku, jer riječ Volkswagen nije lagano prelazila preko jezika.

Nema taksija bez preživljavanja

Dvoja vrata su naposljetku Bubu dovela do neizbježne sudbine. Početkom 2000-ih, gradska je vlast odlučila dopustiti samo vozila s četverim vratima za izvođenje taksi usluga. Razlog – na semaforima je sve više naoružanih tipova uskakalo na prazna suvozačka sjedala taksi Buba – i prijetilo vozaču i putnicima. “Nije lijepa situacija”, slaže se Beto. “Meni se to dvaput dogodilo i zaista nemate šanse išta poduzeti. Čak ni na semaforu kada je kraj tebe policijski automobil. Tada bi lopovi jednostavno čučnuli u prostor za noge i ostali nevidljivi.”

Kada je pravilo o četverim vratima odobreno, uzbune su se oglasile u VW-ovoj tvornici u Puebli. Naime, taksi tvrtke bile su svojevrsna sigurna banka, a bez njih, proizvodnja više nije imala smisla.

Beto je vidljivo uzeo tu priču k srcu. Muči ga što karijeru ne može završiti u Bubi taksiju. Stoga je svoj stari automobil – unatoč privlačnoj otpisnoj premiji od oko 900 eura – ukinuo iz službe. I sada u prilikama poput ovih odveze nekoliko krugova po gradu. Onda, kao i prije, vozi zakrčenim ulicama, glatko premješta svoj Vochito preko svih pet traka, uvijek pronalazi odgovarajuće praznine i iznenađujuće brzo napreduje kroz promet. “Sve je praksa”, objašnjava, razvlačeći mali osmijeh preko svog pravilnog lica.

“Mnoge nekadašnje Bube glavnog grada u međuvremenu su prelakirane i rade kao taksiji u jednom malom meksičkom gradu – gdje su još uvijek dopuštene”, pojašnjava Beto. S nama kreće u još jedan, posljednji krug kroz Mexico City. “Obećao sam vam pokazati glavni grad Bube na svijetu.” Doista, čini se da u Mexico Cityju nema ulice bez barem jednog parkiranog ili voženog okruglog Volkswagena.

Stanja tih vozila pokrivaju nama nezamisliv raspon pa su i znatno zanimljivija. Ukratko, čini se da ništa ne može zaustaviti Bubu. Ako do toga ipak dođe, meksički mehaničari očito su dovoljno kreativni da je održe na životu. Također, jasno je – samo su neke Bube predmeti želja kolekcionara, većina su svakodnevni heroji.

Svaka ima ožiljke

Kao što je jedan crveni Vocho, koji tijekom pauze za kavu otkrivamo uz cestu. Njegova vlasnica, starija gospođa, ne može shvatiti zašto je njezina vremešna Buba vrijedna fotografije. Ne, to se ne uklapa u njezin svijet. Oslanja se na izgrebani stražnji dio svoje crvene Bube, sramežljivo popravlja šal i zagonetno se smiješi. Njezin štand s voćem udaljen je ni pet koraka dalje. Svakog dana ovdje dovozi svoju vjernu Bubu. Njezina udubljenja možda je bole, ali ovaj grad ne poznaje milost, tempo je brz, a prometna pravila tek su dobronamjerne smjernice. U tom okruženju, svi automobili brzo ‘zarade’ ožiljke.

Ljubav prema Bubi ovdje ne može usporiti ožiljke. Oko 1,7 milijuna boxerskih ‘kukaca’ proizvedeno je u Meksiku, više od polovine još uvijek je živo. Šarene i nenašminkane, ukrašavaju ulice Mexico Cityja – divlje cvijeće nije ni moglo poželjeti ništa bolje.

Libre - slobodno: ako je znak bio upaljen, Buba taksi bila je spremna
Stalna izložba - tako morate zamisliti raznolikost Buba u Mexico Cityju. U svakoj je ulici jedna