Putopis: Lofoti – Kraljevstvo bogova

Trajekt tiho ulazi u mladu noć, mlaki valovi u Vestfjordu tu metalnu grdosiju ne mogu izbaciti iz ravnoteže. Ugodno plovimo kroz golem klinasti zaljev koji se smjestio između kopnenog dijela Norveške i onoga što se naziva Kraljevstvom bogova. Kraljevstvo bogova? Zvučan i vrlo mističan naziv tog arhipelaga, smještenog iznad Polarnog kruga, birali su još drevni Vikinzi. Naravno, razlog je rajski krajolik koji čine stotine strmih brda i divljih plaža. Doslovce iza svakog zavoja ili prijevoja je nova panorama koja ostavlja bez daha, što je uostalom potvrdio i National Geographic koji je Lofote uvrstio među tri najljepša otočja na svijetu.
Ljeti ti arhipelazi mame turiste beskrajno dugim danima, bijelim pješčanim plažama te blagim, dakle svježim temperaturama. A zimi? Hladno, olujno i mračno! Spašava vas samo jaka kava, i to u obilnim količinama – otkriva nam službenik na trajektu, zadužen za razmještaj vozila. Detaljno je pregledao našu Mazdu CX-3: „Zimske gume su u redu za ovo doba godine, ali ako snijeg nastavi padati, trebat će vam ‘čavlerice’.“
U točno 20 sati pristali smo na najjužniji Lofotski otok – Moskenesoy – a polako se nazire blještavi nebeski zvjezdani svod. Sjene ‘padaju’ sa svih strana, planine u daljini nalikuju neboderima na Manhattanu, a iz Atlantika se osjeća ledeni dah zime. Pravo je čudo kako su uopće ljudi prije toliko vremena pronašli svoje mjesto u tom čarobnom kutku naše planete. Prvi ljudi ili prikladnije rečeno – ribolovci – put do Lofota pronašli su prije otprilike 6000 godina. I danas je ribolov jedna od glavnih zanimacija ovdašnjeg stanovništva, no u međuvremenu je turizam ipak postao važnijim. Kako i ne bi kada su te prirodne idile u modernom svijetu postale prava rijetkost. Zimi se sunce često skriva iza oblaka i magle, no prognoza kaže da će se ukazati oko pola 11. Stoga našu Mazdu CX-3 palimo već u osam, kako bismo pronašli najatraktivnije lokacije i pripremili se za fotografiranje.

Iako je cesta asfaltirana, u ovo doba godine više nalikuje poljskom puteljku. Uska je, maštovito vijuga između razvedene obale i kvrgavih stijena, a povremeno nam se ukažu i crvene drvene kućice okovane ledom i snijegom. A Mazda? Zahvaljujući učinkovitom pogonu 4×4 nikada ne gubi dah tijekom uspinjanja, a ni zaleđena cesta za nju nije problem. Laka arhitektura preuzeta od Mazde2 u kombinaciji sa 1,5-litrenim dizelom sa 105 KS pokazali su se idealnom kombinacijom za tako zahtjevne i ekstremne uvjete.
Dakle, naš ‘roadtrip’ kreće iz najjužnije točke Lofota prema krajnjem sjeveru, prolazi najljepšim arhipelazima, od ukupno 81 koliko ih je na popisu. Konačno, horizont poprima ružičasto-crvene obrise. S jedne strane ceste su grube i oštre stijene, a s druge pak ledene gromade maštovitih kontura i obrisa. Kako uopće preživjeti u toj idiličnoj pustoši? Odgovor smo potražili kod Kari, zanosne plavuše koja ljeti vodi turiste po originalno zamišljenim rutama. „Kroz fjordove ih vodim na ‘stand-up-paddle-bordovima’. Čarolija koja je podjednako atraktivna i mladima i starima“, otkriva nam Kari. Naravno, taj aktivni turizam je zanimljiv i izvediv samo ljeti, dok zimi Kari seli u toplije krajeve jer joj treba vitamina, ljudi i dobrog raspoloženja.
No naše je raspoloženje unatoč hladnim temperaturama iznimno dobro. Uživamo promatrajući sunce, koje se oko deset ujutro smjesti na horizont, te na istoj visini klizi prema zapadu gdje nakon 16 sati i nestaje. No, prije toga u svojoj paleti miješa najljepše nijanse crvene boje s mekim i nježnim sunčevim zrakama. „Na ovakve predivne sunčane dane često se nadovezuju noći u kojima na nebu živahno pleše zelenkasta polarna svjetlost“, obećava nam Kari. I doista, light-šou počinje oko ponoći kada zelenkaste ‘zastave’ vijore nad krovom naše Mazde CX-3. Aurora Borealis u sljedećih pola sata magično dominira nebom, osjećamo se kao da u Enterpriseu pri brzini ‘warp 9’ putujemo kroz galaksiju.