Mazda CX-5 u Valley of Fire – Vatro, vozi sa mnom
Mazda je poznata kao brend koji je od samih početaka mnogo truda i znanja ulagao u osmišljavanje boja na svojim automobilima. Može li čuvena 'Soul Red Crystal' na novoj CX-5 konkurirati spektakularnom koktelu crvenih nijansi koje je 'zamiješala' priroda u parku Valley of Fire u Nevadi? Nije bilo druge no zaputiti se onamo
Oblik i boja ključni su u stvaranju prvog dojma o automobilu. Tako barem tvrde u Mazdi, pa su od svojih samih početaka uložili popriličan trud i znanje u proces lakiranja automobila. Za razliku od konvencionalnih dvoslojnih završnih slojeva, Mazdine metalik boje koriste troslojni sustav koji uključuje reflektirajući premaz i proziran sloj iza završnog sloja. Tako je obogaćena dubina boje te unesena dodatna doza živosti, pa naš CX-5 u nadaleko poznatoj ‘Soul Red Crystal’ i tijekom mirovanja izgleda kao da je u pokretu. Draži čarolije zvane Kodo, rekli bi neki…
Upečatljivi kontrasti
Oblik i boje također su bili ključni i prilikom naših prvih kilometara vožnje kroz državni park Valley of Fire u američkoj Nevadi. Nazvan po svojim prekrasnim crvenim stijenama, za koje se smatra da su nastale iz pješčanih dina dok su još dinosauri lutali zemljom, park pokriva površinu od oko 185 km2.
Prije no što uđete u njega, slobodno izbrusite svoje znanje o sedimentarnim stijenama, škriljevcu i vapnencu, jer ćete ih ovdje susretati na svakom koraku, u raznim formama i nijansama. Samo, nemojte pokušati ponijeti pokoji kamen sa sobom kao uspomenu, jer je to ovdje protuzakonito te strogo kažnjivo. Isto vrijedi i za cvijeće, kaktuse i drugu pustinjsku vegetaciju kojoj se možete diviti samo dok ste u parku.
Pri pogledu na fotografije zasigurno ćete se zapitati kako uopće pronaći ovaj nestvarno lijep te vjerojatno izuzetno zabačen ambijent? Najljepši dio priče jest da se najveći i najstariji državni park u Nevadi nalazi svega 45 minuta opuštene vožnje od Las Vegas Stripa u pravcu sjeveroistoka. I zapravo je nevjerojatan taj kontrast na prostoru od svega 40-ak milja – civilizacije i drevnog okruženja, umjetno razigranog neonskog blještavila i prirodnih živopisnih boja koje se prelijevaju na suncu, užurbanog ljudskog šušura i mukle tišine koju tek povremeno prekida fijuk vjetra.
Mnogi na kraju odluče uživati u prirodnim ljepotama duž 20-ak milja asfaltirane ceste zavaljeni duboko u sjedalo svoga automobila. Što je zapravo prava šteta jer postoje brojne staze za treking i biciklizam, kao i posebno uređena mjesta za kampiranje i piknik. Naravno, ondje možete susresti pustinjske kornjače, zvečarke, zečeve, kojote, guštere i druge životinje s prebivalištem u pustinji. I one su, naravno, zaštićene zakonom, no važnije od toga jest da im se previše ne približavate jer su neke u pravilu opasne koliko biste to od njih i očekivali.
Doista gori, osobito ljeti
Preporučeno vrijeme posjeta nacionalnim i državnim parkovima u Nevadi (Death Valley, Lake Mead…) je od kasne jeseni do ranog proljeća, budući da su tada temperature najugodnije. Već tijekom našeg posjeta sredinom travnja živa na termometru parka pokazivala je 32 stupnja, pa možete zamisliti što vas ovdje očekuje ljeti. Da, tada Valley od Fire zaista gori!
A kad smo već kod vatre, recimo da okolne stijene doista oponašaju siluetu i nijanse plamena. Mijenjaju se iz dobroćudnih narančastih i smeđih u dublje, dramatičnije nijanse. Sunčeve zrake i sjene kao da oblikuju stijene u nove oblike, kako nakon zalaska sunca tako i tijekom izlaska. Stijene u tom ‘magičnom trenutku’ svijetle u posebnom tonalitetu, stoga je jutro zapravo najbolje vrijeme da se uvjerite zašto ovaj park nosi naziv Valley of Fire.
Razne formacije stijena izdižu se s pustinjskog tla, a gotovo sve su vam doslovce nadohvat ruke, odmah kraj ceste. Scenic Byway vodi vas pokraj geoloških čuda kao što su Arch Rock, Piano Rock i Rainbow Vista. Rainbow Vista je omiljena među fotografima na društvenim mrežama, prvenstveno zbog panoramskog pogleda na raznobojne sedimentarne stijene. Valley of Fire Highway teče od istoka prema zapadu te se presijeca s cestom White Domes koja ide u pravcu sjever-jug.
White Domes Road je pak dobila naziv po impresivnim bijelim, zaobljenim stijenama koje stvaraju upečatljiv kontrast s okolnim crvenim bojama. Nedaleko White Domes Roada nalazi se Silica Domes Road, s pogledom na još jednu impresivnu stijenu.
Ipak, nama je bez dvojbe najfotogeničnije mjesto u parku bilo na stijeni iznad Mouse’s Tank Roada, kako zbog predivne ceste koja se provlači kroz uzak kanjon tako i činjenice da je to jedno od rijetkih mjesta koje vam dopušta panoramski kadar. Dronovi? U ovom su parku zabranjeni, baš kao i u većini u Nevadi.