Suzuki Vitara Hybrid i Suzuki S-Cross Hybrid (2022.) – U potrazi za pravom nijansom

Kombinacija Suzukija i SUV-a za privatne je kupce poput crvene krpe za bikove. Povoljna cijena upakirana u bogatu opremu i s tradicionalnom pouzdanošću dobitna je formula koju iz godine u godinu prepoznaju svi oni koji automobile plaćaju iz vlastitog džepa. Vitara Hybrid stoga je u samom vrhu prodaje u privatnom segmentu, a čak i kad uključimo poslovne kupce i flote, ostaje u top deset najprodavanijih. No, i nešto veći S-Cross Hybrid ima tu što za reći te se na listi želja privatnih kupaca pozicionira tek par mjesta niže. A kako je prije koji mjesec na tržištu predstavljena njegova nova generacija, cijelu priču čini još zanimljivijom. Idealna prilika stoga da bok uz bok stavimo dva najtraženija Suzukija i vidimo koje su razlike odnosno što dobivate kupnjom Vitare, a što novog S-Crossa.

Centimetri donose komfor

Nije tajna da oba modela već u startu dijele puno toga zajedničkog, od tehničke podloge i motora do top opreme i pogona na sve kotače. Ne znamo ima li crvena boja testnih primjeraka isti efekt na kupce kao na spomenute bikove, ali bez sumnje privlači pažnju bez obzira što je svaki model interpretira na svoj način. S blještavijom nijansom (Vermilion red), a pogotovo u kombinaciji s crnim krovom, Vitara Hybrid nudi živahniji i razigraniji pristup iako je u ovom obliku manje-više poznajemo od 2015. S druge strane svjež dizajn testnog S-Cross Hybrida donosi zagasitije tonove (Energetic Red) i općenito komforniji obiteljski pristup.

Zahvaljujući novom dizajnu s više pravilnih linija tu je i određena doza monolitnosti dok će kritičari prethodnika svakako pohvaliti novu prednju masku. Ono što će kupci svakako cijeniti, leži u činjenici da oba modela njeguju vlastiti stilski izričaj pa iako su nesumnjivo Suzukiji s prepoznatljivim terenskim genima ne upadaju u zamku „copy-paste“ dizajna s istom maskom, farovima ili sličnim elementima samo u različitim veličinama. Kako se novi S-Cross nije mijenjao dimenzijama (430 cm), razlika u odnosu na Vitaru (417,5 cm) ostaje 12,5 cm odnosno, još važnije, 10 cm po pitanju međuosovinskog razmaka (260 cm vs 250 cm). Na prednjim sjedalima to ne donosi razliku osim u marginalno višoj poziciji sjedenja u Vitari (56 cm), dijelom i na račun nešto većeg odmaka od tla.

S druge strane novi S-Cross donosi također marginalno dužu sjedeću površinu, ali i subjektivno bolju bočnu potporu naslona. Pogled na upravljač i instrumente neće otkriti baš nikakve razlike i tu Suzuki, na zadovoljstvo dobrog dijela kupaca ostaje vjeran velikim i preglednim analognim instrumentima i klasičnim prekidačima na multifunkcionalnom upravljaču. Raspored papučica također je identičan uz dodatak klasična poluge ručne kočnice između sjedala. Najveća diferencijacija stoga stiže na središnjoj konzoli gdje novi S-Cross manje oduševljava sjajnom crnom plastikom koja privlači prašinu, a puno više pozicioniranjem multimedije iznad ventilacijskih otvora. Potonje ne pridonosi samo njenom lakšem korištenju nego i sigurnosti jer je 9-inčni zaslon praktično u razini pogleda na cestu.

Dodatni „problem“ za Vitaru Hybrid leži u činjenici da zbog nestašica poluvodiča multimedija stiže u vidu sustava naknadne ugradnje zbog čega povezivost nije na razini tvorničkog uređaja u S-Crossu. Tamo integracija Apple Car Playa ili Android Auta funkcionira besprijekorno, s možda pomalo arhaičnim, ali zato vrlo jednostavnim izbornicima i brzim odazivom. Posebno hvalimo sustav kamera od 360 stupnjeva koji vizualno vrlo atraktivno na zaslonu prikazuje položaj S-Crossa u okolinom prostoru. Unutar paketa Elegance (GLX), S-Cross će također imati praktični USB-A priključak, automatsko zatamnjivanje unutarnjeg retrovizora te dvozonsku klimu pa tek bežično punjenje mobitela ostaje kao neispunjena želja. Elegance+ (GLX+) oprema u Vitari Hybrid je podrazumijevala dodatni panoramski krov, ali i parking senzore umjesto kamera, klasičnu automatsku klimu, 12V priključak dok je retrovizor potrebno rukom prebaciti u poziciju protiv zasljepljivanja.

Veći međuosovinski razmak S-Crossa posljedično donosi i više mjesta za koljena putnika straga, a kroz brojke to možemo definirati na način da iza 185 cm visokog vozača bez „žuljanja“ koljena stane 190 cm visoki suputnik dok u Vitari mora biti pet centimetara niži. Dobra je vijest da kod Vitare usprkos spomenutom panoramskom krovu nema brige za glave putnika čak ni kada su više od preporučenog. S-Cross Hybrid će ponuditi i mogućnost pozicioniranja naslona u dva stupnja nagiba zbog čega su duža putovanja ugodnija. Ovisno o tome volumen prtljažnika iznosi između 430 i 440 l što je značajno više od 362 l kod Vitare. U oba slučaja utovar olakšava pravilni otvor prtljažnika širine 103 cm i činjenica da oboreni nasloni čine gotovo ravnu podnicu bez nepraktične grbe u sredini. Naravno, vlasnici S-Crossa mogu pri tom računati na 81 cm dužine do stražnjih naslona odnosno 163,5 cm do prednjih dok kod Vitare Hybrid stanu predmeti dužine 76 cm odnosno 153,5 cm.

Kultiviran motor i mala masa

Uz podvozje pod identični nazivnik spada i turbobenzinski četverocilidraš K14D dorađen 2020. s električnim upravljanjem ventilima (VVT), novim brizgaljkama goriva i pumpom goriva koja radi s višim tlakovima (360 bara). Motor je dodatno nadograđen 48V-hibridnim sustavom koji uz litij-ionsku bateriju koristi integrirani starter-generator (ISG) za dodatni „boost“ (10 kW/53 Nm), ali i pohranjivanje energije dobivene kočenjem ili usporavanjem. Na kraju je tu i DC-konverter (48V-12V) za komponente poput klime ili svjetala koji rade na nižoj voltaži. Dobra je vijest da cijeli sustav donosi ekstra samo 15 kg te da su baterija i konverter smješteni ispod prednji sjedala radi što bolje raspodjele mase.

Iako je dio kupaca negativno doživio degradaciju snage 1,4-litrenog motora s nekadašnji 140 KS na sadašnjih 129 KS nezadovoljstvo u praksi nema podloge. Mala masa vozila (oko 1,3 tone), e-motor koji kompenzira turbo rupu na niskim okretajima i čak 235 Nm dostupnih u rasponu između 2000 i 3000 okretaja čine kako Vitaru Hybrid tako S-Cross Hybrid puno dojmljivijim u stvarnosti nego što to možda pokazuje brojka ubrzanja od 10,2 s do 100 km/h. Kako oba modela dijele istu mjenjačku kutiju, s istim omjerima šest manualnih stupnjeva, ali i iste dimenzije guma, ne čudi kako se pri 100 km/h oba motora vrte na ugodnih 2000 o/min.

Na autocesti, iako minimalne, razlike ipak postoje, budući da S-Cross Hybrid donosi 30-tak kg veću početnu masu, ali i da se vozio na znatno grubljem zimskom profilu Sava Eskimo guma (Vitara Dunlop Winter Sport). U konačnici smo s prosjekom od 140 km/h (cca 2800 o/min) s Vitarom Hybrid potrošili 8,5 litre benzina, a sa S-Crossom, koji ipak ima nešto višu krajnju brzinu (195 vs 190 km/h), decilitar više. Na magistralama i gradskim prometnica gdje otpori nisu imali veću ulogu situacija je bila obrnuta te je S-Cross Hybrid (5,7l/7,7 l) trošio minimalno manje od Vitare Hybrid (5,9/7,8 l).

U vožnji se Vitara Hybrid oslanja na sigurno i ujednačeno podvozje koje dobro odgovara na nagle promjene opterećenja i drži naginjanje karoserije po kontrolom. Gotovo identično možemo ustvrditi i za S-Cross koji ima dodatnu prednost u vidu dužeg međuosovinskog razmaka (ali i isti trag kotača) na račun kojeg je još stabilniji te se bolje nosi s neravninama na cestama. U oba slučaja ESP djeluje učinkovito i kompenzira greške vozača koje, ponovo, u slučaju S-Crossa mogu biti malo veće. Kočnice je moguće lako dozirati dok zaustavni put oko 37 metara nije spektakularan, ali ostaje u okvirima klase. Poput samih vozila i osjećaj na volanu je prilično lagan što će u seriji brzih zavoja dinamičnije vozače uskratiti za dio informacija. I ovdje S-Cross Hybrid subjektivno nudi malo više iako odabir guma ima dosta utjecaja.

Oprema određuje razliku

Popularnost Suzukijevih modela velikim dijelom leži i u fer cijeni pa na kraju treba odvagnuti i tu značajnu kategoriju. Paradoksalno izgleda da S-Cross Hybrid starta znatno jeftinije (150.448 kn s metalik bojom) no to je na račun činjenice da kreće od paketa Comfort (GL) koji Vitara Hybrid nema u ponudi. Iako solidna oprema uključuje između ostalog ručnu klimu, 17-colne alu naplatke, adaptivni tempomat ili 7-inčnu multimediju, ali ne i primjerice krovne nosače, većina kupaca odabire više razine u kojima dobivaju puno više za uloženo odnosno ponuda se proširuje opcionalnim automatikom i(li) pogonom 4×4.

Realniju usporedbu stoga dobivamo s opremom Premium (GL+) gdje je u odnosu na Vitarinih 152.398 kn potrebno izdvojiti oko 9730 kn za veći Suzuki. Oprema je sada praktično izjednačena no moderniji S-Cross uz E-call sustav donosi stražnju kameru uz sustav parkirnih senzora s kojima se mora zadovoljiti Vitara. U top paketu S-Cross će kao u testnom primjerku to proširiti izvrsnim sustavom kamera od 360 stupnjeva no i brojka koju je onda potrebno dodatno izdvojiti raste na 18.170 kuna. Sličnu analogiju nalazimo i kod automatskog mjenjača odnosno pogona na sve kotače gdje inicijalna razlika u cijeni (oprema Premium) od 12.760 kn (AT) odnosno 9391 kn (4×4) raste s boljom opremom.

Najveća razlika je posljedično kod top opreme Elegance+ s automatikom i pogonom 4×4 koja iznosi 21.200 kuna. Kod Vitare jedini dodatni trošak, kao u testnom primjerku, može biti dvobojna karoserija (6130 kn). Slojevitost se time ne ograničava na boju no u izboru između okretne i razigrane Vitare Hybrid i novog i komfornijeg S-Crossa kazaljka jasno pada na potonjeg, u ovom trenutku moderniji i praktičniji Suzuki.

ZAKLJUČAK

1. Suzuki S-Cross 1.4 Hybrid (197.860 kn)

Veći, komforniji i praktičniji S-Cross logičan je izbor. Moderni multimedijalni sustav u potpunosti je integriran s vozilom i funkcionira izvrsno. Usprkos većim dimenzijama potrošnja je na razini Vitare, a razlika u cijeni, pogotovo kod početne usporedive opreme Premium (GL+) prihvatljiva. Uz to S-Cross je dostupan i s početnim paketom opreme Comfort (GL)

2. Suzuki Vitara 1.4 Hybrid (187.290 kn)

Lako je shvatiti zašto je Vitara best-buy kod privatnih kupaca. Atraktivan dizajn, bogata oprema i solidna ponuda prostora nude puno na cesti, a s pogonom 4×4 i na terenu. S top paketom opreme i dodatnim opcijama (aut. mjenjač, 4×4) financije pretežu na njenu stranu, ali su godine ipak vidljive brže gubi korak u odnosu na modernijeg i većeg brata

Terenski SUVereni

Oba Suzukija nesumnjivo gaje terenske gene te koriste isti sustav pogona na sve kotače koji ne čeka samo da prokližu prednji kotači već ovisno o kutu upravljača, otvorenosti papučice gasa i drugim faktorima na određeni način „predviđa“ situaciju i alocira potrebni moment. Okrugli regulator između sjedala u položaju Auto moment isporučuje na prednje kotače kako bi potrošnja bila što niža. Mod Sport maksimalizira pogon na sve kotače te optimizira karakteristike motora za vožnju po zavojima, ali se pokazao vrlo korisnim i na rastresitoj podlozi poput makadama. Snow djeluje u suprotnom smjeru ne dozvoljavajući „provale“ momenta kako bi grip ostao postojan i u skliskim uvjetima. Na kraju je tu opcija zaključavanja središnjeg diferencijala (50:50) koji će vas uz dodavanje više gasa izvući iz potencijalno opasnih situacija, pogotovo u kombinaciji s terenski nastrojenim gumama. Na terenu prednost dajemo kompaktnijoj Vitari koja donosi nešto veći odmak od tla, bolje kutove prilaska, ali i nalijeganja te manji krug okretanja što je uvijek prednost na terenu. Na kraju ne treba zanemariti niti nešto manju masu. Stoga, ukoliko često skrećete van utvrđenih puteva, imate vikendicu na teško pristupačnom brijegu, volite lov ili naprosto uživate u prirodi, Vitara je bolji izbor.