Renault 5 – Je li dobar kao što izgleda?

Zauzimamo poziciju za upravljačem koji je spljošten s gornje i donje strane te ugodno leži u rukama. Petica već u mirovanju odaje dojam agilnog automobila. Iako se sjedi neočekivano visoko, ergonomija je zapravo prikladna a osnovne funkcije nadohvat su ruke. Prekidač za pokretanje smješten je između dva ekrana, tanka ručica mjenjača se pak nalazi na stupu upravljača.

Kao i drugi proizvođači, Renault nam je za prvu vožnju ustupio top-model R5, što znači da je konfiguriran s motorom od 150 KS u kombinaciji s baterijom od 52 kWh. Varijante od 120 i 95 KS, obje s baterijama od 40 kWh, uslijedit će u idućih nekoliko mjeseci i trebale bi naravo biti cjenovno povoljnije. Koliko povoljnije? U trenutku pisanja teksta cijene za hrvatsko tržište još nisu poznate.

Mali gradski retro-šminker žustro ubrzava (nula do 100 km/h za 8,0 sekundi) prilikom kretanja na semaforima, no velike prometne gužve uokolo Nice spriječavaju nas u pokušaju ostvarivanja brzina karakteritičnih za magistralne brze ceste. Na autocesti pak dolazimo na svoje, R5 do brzine od 130 km/h (najviša brzina 150 km/h) dolazi bez ‘kašljucanja’, a dojam brzine potvrđuje tek buka vjetra u predjelu A-stupa.

Podvozje također regira na povećanje brzine, no prilično uspješno filtrira neravnine podalje od putnika. R5 se tu i tamo spotakne o veće udubine ili neravnine, ali u globalu za tu klasu automobila jako dobro ublažava na dugim i kratkim valovima. Već spomenuta sjedala odgovaraju veličinom (oslonac za bedra) i podstavom (ugodno tvrda), no ne možemo se oteti dojmu da su mogla biti i niže pozicionirana. Ili nisu? Na stražnjoj smo klupi jedva pronašli smještaj budući da prste nogu nismo uspjeli podgurati ispod prvog reda sjedala. Što je zapravo odgvor na naše pitanje.

Iritantna gradska vožnja i ona kroz gusti magistralni promet se bliži kraju, pred nama su najljepši planinski prijevoji koji su proslavili ovaj dio Francuske. R5 se rado hvata u koštac s njima, no sada je podešen u sportski mod rada, s osjetno življim performansama. Općenito, performanse R5 niti u jednom trenutku testne vožnje nisu bile problem jer masa praznog vozila prema proizvođaču iznosi ispod 1,5 tone. Nije perolaka kategorija, ali ni superteška. Za 150 KS sasvim prihvatljiva masa, čak i kada se giba uzbrdo.

Trakcija je na mokroj cesti bila osrednja, što velikim dijelom može biti i zasluga odabira serijskih guma. Ili, možda Renault učinkovitiju trakciju čuva za Alpine izvedbu?! U svakom slučaju, prednji kotač s unutarnje strane zavoja često proklizava u oštrim zavojima, a ESP je vrlo defanzivno podešen. Kako onda voziti R5? Recimo, s više osjećaja i laganim pritiskom papučice akceleratora.

Takav će vam stil vožnje ujedno pomoći da razvijete više povjerenja u upravljački sklop, samim time i u cijeli automobil. Osjećaj na volanu i povratne informacije su definitivno u početku vrlo ugodni, no s vremenom, kada upoznate automobil, stvara se onaj dobro poznati sintetički osjećaj upravljanja.

A što je s dosegom? Budući je testa ruta bila nešto duža od 100 km, niti u jednom trenutku nismo imali osjećaj nelagode, pogotovo jer smo u planinama tijekom vožnje nizbrdo zahvaljujući rekuperaciji bateriju i nadopunjavali. Doseg po WLTP-u iznosi 405 km, što je prema našoj prosječnoj potrošnji na ruti od 14,2 kWh/100 km skoro pa moguće. Po pitanju odabira moda rekuperacije nemate puno izbora, samo stupanj B. Isti se aktivira ponovnim pritiskom ručice mjenjača prema dolje, ali ne omogućuje vožnju u režimu ‘One Pedal’.

Tijekom prve vožnje Renaulta 5 E-techa u Nici zamijetili smo i nekoliko detalja koji su podložni kritici. Naime, potpuno je novo iskustvo da na polugici mjenjača nema oznake ‘P’. U Renaultu kažu da je sasvim u redu da odaberete ‘N’ (neutral) te da dalje funkciju parkinga preuzima elektronska ručna kočnica. Smještaj u drugom redu sjedala već smo spomenuli, a situaciju vjerno ilustrira fotografija osobe visoke 185 cm koja sjedi iza prednjeg sjedala namještenog prema vlastitim preferencijama. Prostor u predjelu glave je dostatan, no on sam po sebi nije dovoljan. Isto tako, tijekom vožnje nam je posebno smetalo loše (neprecizno) doziranje kočnice koje uvelike remeti komfor.

Zaključak

R5 ima sve elemente za uspjeh. Hm, gotovo sve, izuzemo li isključivo električni pogon u koji u Renaultu bezrezervno vjeruju. Vožnja je elegantni ples na granici između kofora ovjesa i agilnosti, ergonomija i rukovanje su također prilično dobri. Prostor je unutrašnjosti je ograničen, pogotovo u predjelu stražnje klupe, no to je i prirodno za gradsku klasu. Iznimno lijep automobil koji budi nostalgiju u najpozitivnijem smislu.