Međunarodno Mini okupljanje 2018.

Većina okupljanja ljubitelja pojedinih automobilskih marki ili kultnih modela odvija se na periferijama velikih gradova. Uglavnom su to derutne aerodromske piste izvan funkcije, velika parkirališta ispred šoping centara, zarasle livade ili pak blatnjave pustare locirane usred ničega. Rastu vam zazubice, zar ne?! Ipak, međunarodno okupljanje ljubitelja Minija je nešto sasvim suprotno, a za 2018. je zakazano u – Portugalu.
Iz smjera Atlantskog oceana puše blagi povjetarac, sunce nas ‘škaklja’ po nosu, a grupa stabala pruža nam toliko potrebnu hladovinu. Praia de Mira, ljetovalište na portugalskoj obali, doista ispunjava ono što se u mnogim brošurama i vodičima obećava – plavo nebo, beskonačno dugu pješčanu plažu te sasvim dovoljno mjesta između lagune i kampa.
U ovoj rajskoj atmosferi okupilo se oko 2500 posjetitelja, a u kampu je parkirano više od 1000 Minija. Sve ih povezuje ljubav spram ove tradicionalne britanske marke. Bez obzira je li riječ o restauriranim klasicima iz 60-ih, egzotičnim preradama u obliku pick-upova i kampera ili pak pripadnicima moderne trupe, odnosno vlasnicima jedne od triju generacija Minija iz novijeg vremena – svi su ujedinjeni u simpatiji prema malom ‘Britancu’.
Za mnoge okupljene, sam put do Portugala bio je dovoljna svrha i cilj. Primjerice, grupici iz Slovačke trebalo je 12 dana da od Bratislave – preko Bolzana, Ženeve, Nice, Barcelone i Madrida – stigne do Praie i nazad. Mnogima je ‘International Mini Meeting’ (IMM) obaveza, slavlje koje se ponavlja već 40. put. Naime, toliko dugo se već ljubitelji marke okupljaju na različitim lokacijama diljem Europe. Važno pravilo – svako peto okupljanje rezervirano je za Ujedinjeno Kraljevstvo.
Maksi zabava za Mini
Jutta se potajno nada da bi domaćinstvo ove priredbe za dvije godine mogla dobiti Njemačka. Njezin Mini iz ‘leta gospodnjeg’ 1986. bi tada imao manje muke da stigne na proslavu, a izbjegnula bi i 24 sata vožnje – koliko joj je trebalo od Wiesbadena do Praie. Ona sama kaže da nije štedjela na kavi i energetskim pićima, dok je Mini sa 745.000 km tek s vremena na vrijeme – osim goriva – tražio i malo ulja.

Općenito, stekli smo dojam da ljubiteljima Minija ništa nije teško, te da će uz svog ‘Britanca’ ostati ‘dok ih smrt ne rastavi’. Budući da otvoreni Moke službeno nije bio dostupan 1978., Nijemac Hartmut von Tzschoppe posebno je naručio dijelove kako bi ga sastavio. Sam je izradio čeličnu konstrukciju, na nju po mjeri montirao ceradu te se uputio pravac – Maroko. Kako vidimo, njegovu Miniju putovanje nije škodilo, jer i danas, 40 godina kasnije, izgleda kao i prvoga dana.