Usporedni test Opel Grandland X 1.6 CDTI AT vs. Peugeot 3008 1.6 BlueHDI

Nevjerojatno je koliko dva načelno ista automobila mogu biti različita. Za razliku od bratskih modela VW-koncerna, krvno vezani Grandland i 3008 pričaju - sasvim drukčiju priču

Čuli ste za novinarsku jadikovku na temu premalog volana promjera svega 35 cm koji u Peugeotovim modelima skriva pogled na instrumente? Zasigurno jeste. U popularnoj 3008-ici situacija nije tako strašna. Naprotiv, zbog drukčije i uspravnije pozicije sjedenja taj majušni volan je zabavan te nimalo ne ometa upravljivost. Nije nam smetao čak ni pri višim brzinama kad je mogao biti ‘prenervozan’, a odličan je i na gradskim križanjima. Uz to, tu je i savršena pozicija ručnog mjenjača točno u produžetku opuštenog lakta koji se prirodno odmara na središnjem osloncu među sjedalima.

Savršeni primjeri dobro odmjerenih dimenzija jer oba modela se s lakoćom probijaju kroz gradske gužve i služe obitelji na putovanju Petar Santini

Tu je Peugeot fantastičan, pa nam ne smeta čak ni nepregledna organizacija instrumenata. U početku izgledaju zastrašujuće, ali može se snaći. Organizacija je idejno dobro zamišljena. Sve glavne funkcije (klima, audiosustav, navigacija i telefon) najprije se aktiviraju putem klavirskih tipki na grebenu, a podešavanje je digitalno. Zgodno, ali ne i praktično ako klimu pokušate podesiti u vožnji… Samo, moramo priznati, lijepo nam je u finom kokpitu 3008-ice. Djeluje bogato i posve je drukčiji od svega na tržištu, pa izaziva osjećaj vrijednosti i stječe se dojam da znate na što ste potrošili svoj novac.

U Opel bez uputa

Točno tako, sve neshvatljivo, komplicirano i predizajnirano na 3008-ici u Opelu Grandland X napisano je kratko i velikim čitljivim slovima. Da svi razumiju, pa se tako i klimatizacija može lako podesiti ‘na žgance’ okretanjem gumba, kao i putem ekrana gdje su i sve ostale komande, baš kao i u ‘francuza’. No, glavna je razlika u osjećaju za volanom te poziciji vozača spram kokpita.

Grandland X je vozan auto, ali na potpuno drukčiji način od Peugeota 3008 koji je oštriji i konkretniji. Opel je mekši i nameće opušteniji ritam vožnje Petar Santini

U Opelu se sjedi na gotovo istoj visini, ali je kokpit vrlo nizak. Toliko da se vidi čak i utor ispod poklopca motora, pa je i pogled na cestu sasvim drukčiji. Pregledan je kao da stojite na rubu balkona. Grandland X na vozača djeluje opuštajuće, znatno je pregledniji od 3008-ice te poziva na obiteljski ritam vožnje. U 3008-ici na istom putovanju poželjet ćete glazbu slušati malo glasnije i planirati izlazak. Ova dva modela su kao braća blizanci koji nemaju ništa zajedničko, a 3008 je naprosto osjetno moderniji.

Izluđujući gumb za start

Dok smo proteklih godina vozili testne 3008-ice, govorili smo kako bi bilo sjajno isprobati je s ‘normalnim’ i većim promjerom upravljača. Evo prilike – u Opelu – iako je očigledno da su i postavke podvozja drukčije. Nakon karting volana u 3008-ici, u Grandlandu vas čeka klasično kormilo koje je i nešto tanjeg profila. Nemamo prigovora, osim da bi dojam bio uvelike bolji kad bi tipke na njemu bile kvalitetnije. Uostalom, to je problem i cijelog Grandlanda, pa i adresa na kojoj su razlozi tolike razlike u cijeni ovih zapravo istih modela. Pritom, nakon detalja po kokpitu, mislimo i na gumb za pokretanje motora. Barem dvadeset puta ga nismo stisnuli dovoljno jako, pa smo uludo čekali da se motor pokrene. Treba ga uprijeti muški i – samo da znate – bolje hvata u donjem lijevom kutu. Nažalost, nakon vožnje ovako zanimljivim modelima to ne bi trebala biti važna impresija. I nažalost, ista je situacija u oba modela. Stišćite jako! Bit ćemo konkretni, u Peugeotu se osjećamo vrjednije te vozimo finije, ali ipak nas je Opel mazio konkretnim detaljima. Jer kod njega su doplate jeftinije. Nemamo zamjerku na francuska sjedala, ali Opelova s podesivim sjedećim dijelom su još bolja. S druge strane, sasvim neočekivano, pretinci su na strani šminkerske 3008-ice, poglavito onaj među sjedalima u koji bi stalo barem 20-ak velikih mobitela.

Petar Santini

Pogrešan prvi dojam

Peugeot se doima kao da je podređen dizajnu, pa su komforna kabina i velik prtljažnik pravo iznenađenje. Čini se klaustrofobičnim, ali prostora ima na svim sjedalima, dok je po pitanju praktičnosti čak i bolji od Opela. U Grandlandu X je prag prtljažnika golem i treba ga preskakati sa svim stvarima, a kad oborite sjedala, nećete dobiti ravnu površinu kao u Peugeotu. No Grandland stoga ima oko dva centimetra širu kabinu te više prostora iznad putničkih glava – osobito na stražnjim sjedalima. Obujam prtljažnika je šest litara veći u Peugeotu (520 l) koji ima i bolju nosivost. Mjere izvana su identične, i ovo su modeli koji nude sjajan komfor s obzirom na dužinu od oko 4,44 metra.

Ne, ovo nisu dobri terenci, ali povišena podvozja, dobre gume i pomoć elektronike dozvoljavaju im da se popunu malo dalje. Samo, jako pripazite da ne odvalite plastiku jer - ponavljamo - ovo nisu terenci Petar Santini

Pogrešan drugi dojam

Svaki put kad bismo se izmijenili na testnoj dionici, lako smo zaključili da je u 3008-ici finije. Jer, bolji su materijali, a bolje su pogođene čak i nijanse boja materijala, na čemu Opel i inače nesumnjivo mora poraditi. Tom dojmu pripisali smo i spomenutu sjajnu poziciju ručnog mjenjača, prosječnog u osjećaju, koji nije naporno hvatati čak ni u pola zavoja dok se držite za volan. Čini se kaotičnim, ali ipak ne umara na putovanjima.

Zbog ružne izvedbe i vodilice automatskog PRND-mjenjača na Opelu, subjektivno smo ga već u početku podcijenili. Međutim, u odnosu na cijenu 3008-ice automatski mjenjač u Grandlandu dolazi gotovo ‘džabe’. A što je najbolje, to je klasičan automatik sa šest stupnjeva, koji za optimalni ritam vožnje 1,6-litrenog dizela radi baš kako treba. A ta ružna vodilica? Samo je ružna – ali nam je mnogo draža od onih u kojima ne znamo kad smo u rikvercu, a kad u položaju za vožnju. U Opelu već po poziciji pod rukom možete znati jeste li u rikvercu, a sam rad pretvarača momenta i brzina izmjene, kao i opcija ručne izmjene (+/-) radi korektno. Polugica na volanu nema. Zbog njega Grandland uspijeva biti opuštajući kao 3008, ali da je s ručnim mjenjačem, proklinjali bismo njegovu prenisku poziciju i oslonac za lakat u koji bi lupali rukom na svakom ‘šaltanju’. Kod automatika ne smeta.

Petar Santini

Bolji dojam ili iskrenost

Zbog zvukova, sitnih zračnosti i gorih materijala, pa i debljine upravljača, Opel se na prvu vozi lošije od Peugeota. Jer, 3008-ica će vas angažirati i zavesti malim volanom te toplinom interijera. U Opelu se osjećate kao u nešto jeftinijem autu (što i jest), pa se to preslikava na vožnju. Međutim, kad počne vožnja i zavoji, kad se istopi moć prvog dojma, razlike u samoj čistoći upravljanja zapravo ne postoje. Oba modela zaslužuju pohvalu. VW-koncern nas je poprilično dugo bombardirao modelima u ovoj klasi (Seat Ateca, Škoda Karoq, VW T-Roc), a ovo su zapravo vrlo fini auti drukčije filozofije. Preporučujemo ih. Osim toga, želja za jurnjavom u ovim karoserijama s kilometrima splašnjava. Prerasta u želju za opuštanjem. Pa realno, oba su daleko od sportaša i budući da su takvi, sportske preferencije ni ne nagrađujemo. Pitanje je samo u kojem se vozi finije i s kojom brzinom vožnje prestaje biti udobno. Peugeot svojim boljim uređenjem i izolacijom malo više nagrađuje vozača te dobro kamuflira što se događa pod kotačima. Opel se tu čini skromnijim, ali je zapravo samo iskreniji. Dobra je to zajednička platforma, a najviše nam se dopalo što na duljim putovanjima nimalo ne umara.

Petar Santini

Motor po mjeri

Motor je vrlo dobro poznat – dobar stari 1,6 HDI kakav se ugrađivao u sve modele PSA, Forda, Volva, a neko vrijeme čak i Minija… Doduše, u posljednje dvije godine još je dorađen i realno je to pravi dizelski biser od kojeg prosječnom vozaču ne treba više. Zašto? Sa 120 KS i 300 Nm čupa dovoljno snažno i poprilično je brz kad ga razvrtite. Pri 160 km/h na autocesti troši oko 7,5 litara, a ako štedite, prosjek može pasti i na svega pet litara (pa i manje). Prosjek testa od 6,6 l/100 km (7,1 l u Opelu) s mnogo gradskih kilometara izvrstan je rezultat. Za većim i težim dvolitrenima nema potrebe, čak bismo ih izbjegavali. Ovaj motor je dovoljno brz u oba slučaja, a jedini kompromis osjetit ćete pod punim opterećenjem (četiri putnika) na dugim usponima jer tad brzina nakon 130 km/h izuzetno polagano raste. Tad se vidi da to ipak nije najjači model u ponudi. A automatik u Opelu? Nimalo ne kastrira dojam performansi, a naplaćuje se oko 0,5 litara višom potrošnjom. Posve drukčije no što bismo mogli zaključiti prema tvorničkim podacima. Jer, tvornice kažu da Grandland X troši manje i ima manje CO2 (vidi tablicu i NEDC-podatke), a zapravo je suprotno. Sreća je što su i jedan i drugi u klasi velikih štedljivaca, a 3008 je vjerojatno upravo zbog tih podataka o emisiji CO2 i ispao skupljim.

Pitanje je sad - tko je pobjednik? Bolji ili draži? To ćete ipak sami prosuditi, a naše bodovanje donijeti će realnog pobjednika Petar Santini

Dvije cjenovne filozofije

Ako baš niste poludjeli za 3008-icom, što može biti opravdano jer u njoj se osjećate posebno, cijena će odmah riješiti dvojbu. U početku se ne čini toliko visokom (vidi dno tablice s tehničkim podacima), no doplate otkrivaju da je Opel racionalnija kupnja. Kupnja 3008 postaje smislenijom sa skupljim izvedbama s top-paketima opreme koji mu vrlo dobro stoje. Tad i oprema ispada jeftinija jer su na njemu pojedinačne doplate znatno skuplje. I stoga, kada je riječ o početnim modelima s ponekom doplatom (metalik, navigacija, LED-svjetla), tu je Grandland X osjetno zanimljivija kupnja. Taman da izaberete želite li korektnu opremu na 3008-ici ili pak sličan paket opreme s Opelovom značkom te solidnim automatikom koji je gratis. Srce kaže Peugeot, a novčanik?

Petar Santini