Popravak oštećenja od ledene tuče

Tuča je jedna od najgrubljih vremenskih nepogoda za automobil i, uz poplavu, uzrokuje najviše štete. Komadi leda udaraju u karoseriju i odbijaju se, za sobom ostavljajući udubine, a ponekad čak i razbijaju staklo poput sačme. Ako tuča nije bila jaka, stakla ostaju cijela, lak uglavnom neoštećen, a u tom slučaju radi se popravak lima tzv. hladnim izvlačenjem, prilikom kojeg se lim vraća u prvobitno stanje te većinom nema potrebe za lakiranjem. Isto vrijedi i za oštećenja bokova automobila nastala na parkiralištu, što se također popravlja na isti način. To autu čuva ‘prvi lak’, a popravak se kasnije uopće ne vidi.

Fama o popravku vakuumom
Odmah u početku da otkrijemo, fama o izvlačenju ‘na vakuum’ doista je samo fama jer se sve radi šipkama, ljepilom i – čekićem. Zvuči tako jednostavno, ali kada gledamo našeg sugovornika, uvjerili smo se da nije baš tako. Ivan Čibej, gledateljima utrka poznat po svojim atraktivnim reli-vožnjama i vrhunskim rezultatima, uveo nas je u ovu tematiku. Aktivno bavljenje autosportom zamijenio je popravljanjem automobila nakon tuče u Mobile Ekspertu na zagrebačkoj Zavrtnici. “Ovaj posao je ponekad vrlo kompliciran, prepun zamki, traži visoku koncentraciju, dovitljivost i spretne ruke da bi rezultat bio odličan – na trenutke mi se čini kao da se od relija nisam ni maknuo”, šali se pokazujući nam male tajne zanata.
Kofer prepun šipki različitih veličina s različitim vrhovima glavni je alat, baš kao i pištolj s vrućim ljepilom i sitnice poput tipli i kopči, posebne stolice, nosača za dijelove karoserije i montažnih stolova. Popravak hladnim izvlačenjem ne radi se nužno na jednom mjestu, to je ‘pokretan posao’ gdje Ivan može doći autom punim opreme u bilo koju radionicu. Sa sobom nosi čak i svoju posebnu LED-rasvjetu koja otkriva najmanja udubljenja. Sve je uglavnom proizvod jedne američke tvrtke koja je usko specijalizirana baš za taj alat. Njegova vrijednost premašuje 10.000 eura, a bez alata – nema zanata.

Poliranje dijela završni je dio posla i nakon njega je zaista teško vidjeti koji je dio vozila bio oštećen

Šipke su od žilavog čelika, a ponekad je potrebno mnogo snage u rukama za ravnanje pregiba i pojedinih mjesta gdje je čelik automobila žilav. Na stupovima krova, primjerice. Uz to, pristup je vrlo često otežan.

Pravi pristup i temeljitost
Hladno izvlačenje naizgled je vrlo jednostavno, jer potrebno je prići udubljenju s donje strane, nasloniti vrh šipke čim nađete točku sidrenja i na polugu ga izravnati. No, automobili su ispod lima vrlo kompleksni, prepuni ojačanja, svi su različiti s čvrstoćom i debljinom lima, a kada imate tri rupe koje su jedna na drugoj i preklapaju se, trebate debele živce, znanje i spretnost da ih popravite. Najvažnije je pritom imati pravi pristup te biti temeljit. “Ne možeš samo napeti tapecirung, uvući šipku, na brzinu izvući rupu i trčati na sljedeću rupu. Pucaju plastične kopčice, kasnije plastike ne nasjedaju kako treba, sve zijeva, stakla mogu puknuti u tisuće komadića, a kada tako radiš, iza sebe ostaviš samo kaos i nered”, nastavlja Ivan, poznat po svojoj temeljitosti i uspjehu u sportu u kojem je priprema 90 posto posla, baš kao i ovdje.
Kada se ne radi šipkama, na karoseriju se vrućim ljepilom pričvršćuje mala plastična tipla na koju se zakvači potezni čekić, tzv. ‘cughamer’. Njime se lim uz nekoliko udaraca izvuče, ljepilo se rastopi otapalom koje ne nagriza lak i tipla se pritom odvoji, a zatim se posebnim klinom i čekićem lupka dok se ne postigne idealno ravna podloga. “Velika je razlika između idealnog i savršenog, ali trudim se lim izravnati do te mjere da je izuzetno teško primijetiti da je auto nekada oštetila tuča”. Naravno, današnji auti s aluminijskim dijelovima posebno su osjetljivi jer, osim što se lakše saviju, teže se i pripremaju za lakiranje jer aluminij zahtijeva nanošenje posebnog primera, odnosno temeljne boje i na njega lak ne prianja tako dobro kao na čelični lim. Stoga je idealno kada se aluminijski dio uspije spasiti, jer to donosi veliku uštedu i vlasniku vozila, a i osiguratelju. “Vlasnici nam se jave s problemom, a mi to rješavamo vrlo brzo i kvalitetno. Nemalo se iznenade kada pod određenim kutom svjetla vide da auto zaista ima stotinjak, a ne dvadesetak rupa. Moram priznati da sada drukčije gledam automobile jer izdaleka vidim i vrlo malo oštećenje, a prije ovog posla nisam to primjećivao”, objašnjava Ivan pokazujući nam oštećenja na Škodi Rapid koju upravo ravna dok ga snimamo.

Ušteda vremena i novca
U svega sat vremena Škoda s tridesetak rupa postala je glatka kao prvoga dana. “Svaka tvornica ima svoje timove koji identično rade doradu ako je potrebno. Novi auto siđe s trake, zavar malo povuče lim, negdje se nešto savije, a istim ovakvim alatima sve se popravi bez lakiranja”, zaključuje Ivan objašnjavajući da je riječ o najfinijem načinu popravka za automobilski lim.
Poanta ravnanja nakon tuče je upravo u uštedi – vremenskoj i ekonomskoj. Osim što se štedi tjedan do dva koje biste inače čekali u lakirnici jer je uvijek nakon velikih nepogoda nesnosna gužva, u samo nekoliko sati vozilo je popravljeno i spremno za vožnju. Osiguratelji su blagonakloni prema tome i također štede novac, a popravak je kvalitetniji. Jasno je da je ‘prvi lak’ najbolje ruho svakog automobila i kod kasnije prodaje vrlo je važno da vozilo ili nije bilo lakirano, ili da je to izvrsno učinjeno. Gruba računica pokazuje – ravnanje ovim sustavom je oko 30 posto jeftinije od lakiranja te neusporedivo brže.

BEZ ALATA NEMA ZANATA