Ortega Highway i Joshua Tree

LA je megalopolis površinom dvostruko veći od Splitsko-dalmatinske županije, a na njegovu širem području živi čak 18,7 milijuna ljudi. Na samo dva sata vožnje po jednoj od najljepših i najspektakularnijih američkih cesta, smjestilo se čudo prirode, koje je sušta suprotnost najvećem kalifornijskom gradu - nacionalni park Joshua Tree

‘Krkljanac’, na svih pet traka! U vjetrobranskom staklu naše Mazde 6 neprestano isti kadar – nepregledne kolone pokretne teške limarije lagano ‘gmižu’ po golemim betonskim pločama autoceste 405 u pravcu juga. Sasvim uobičajena pojava na žili kucavici LA-a, koja spaja sjeverni i južni dio šireg gradskog područja, te slovi kao najprometnija cesta SAD-a i jedna od najfrekventnijih na cijelom globusu.

Nakon nekog vremena sve počinje sličiti fatamorgani, a osjećaj upotpunjuje isparavanje topline u daljini te poluprozirni zastor od smoga. Kroz glavu nam prolazi savjet Patrika Prieta koji nam je prije otprilike dvije godine ustupio testni motocikl u LA-u: „Izbjegavaj 405-icu u svako doba dana, sve do 19 sati. Gužve su nesnosne, a u okolici LA-a ima kudikamo ljepših mjesta za ‘ubijanje’ vremena. I mnogo, mnogo ljepših cesta. Bježi što dalje iz LA-a, i to što prije…“

Patrik je ‘pod obavezno’ preporučio I-74 iliti Ortega highway, cestu koja krije bogatstvo raznolikosti kakvo se rijetko susreće.

No isto tako, I-74 krije i obilje opasnosti. Naime, ‘gospodin Google’ kaže da je riječ o jednoj od najpogibeljnijih cesta u SAD-u, te nabraja njezine slikovite dijelove poput ‘mrtvačeva zavoja’ i ‘krvave aleje’, kao i restorana za preporuku ‘Hell’s kitchen’. Izazovno? U svakom slučaju! Riskantno? Ako smo preživjeli Krndiju vikendom, tko je onda taj Ortega da pravi probleme? Šalu nastranu, pod pritiskom rush-houra bježimo iz LA-a u pravcu juga pod ‘punim gasom’ od preciznih 65 milja na sat.

Raznovrsnost krajolika

Naš je raspored prije dvije godine bio vrlo gust, I-74 tada nismo uspjeli vidjeti, no čar ovozemaljskog života jest da nam s vremena na vrijeme – s razlogom – pruži drugu priliku. Priliku poput ove danas kada ćemo se u Mazdi 6 zaputiti u priobalni gradić San Juan Capistrano, odredište gdje započinje (ili završava, ovisno o perspektivi) spomenuti Ortega highway.

Topli i vrlo ugodni dio uz Pacifik prolazimo u jednom dahu. Stajemo nakratko na prekrasnom vidikovcu uz jezero Elsinore kako bismo bacili pogled na ‘izložbu’ lokalnog kluba obožavatelja Dodge Chargera, a zatim nastavljamo kroz guste crnogorične šume po kiši i temperaturi od svega desetak stupnjeva. Uz ograničenja brzine od 35 mph (56 km/h) penjemo se na planinu visoku 2100 metara, gdje nailazimo na najbolji dio naše rute.

Spuštamo se kroz nebrojene serpentine po dijelu I-74 koji nazivaju Palms highway, u pravcu čuvenih mondenih pustinjskih odmorišta – Palm i Desert Springsa. No, neće to ići baš tako lako. Crveno-plave rotirke ‘divljaju’ po cesti, policija je zatvorila prometnicu zbog nezgode u kojoj je prebrzi pick-up probio zaštitnu ogradu te završio tik do ruba provalije. Prilika je to za odmor i kratko promišljanje. Spektakularan pogled sa Santa Rose na planinu San Jacinto riječi jednostavno ne mogu opisati. Da, prevezli smo mnogo cesta na dosadašnjim putovanjima, ali ni jedna nije u tako malom prostoru od svega stotinjak milja (160 km) nanizala toliko različitih krajolika i klimatskih uvjeta kao Ortega highway.

U božjoj zemlji

Tijekom kratkog predaha na prohladnom San Jacintu postajemo i svjesni raskoši ovih dalekih horizonata, kao i nesnosne buke tišine. Dolina Coachella doslovce je na našem dlanu, a tu je i konačno odredište koje nam je preporučio Patrik – nacionalni park Joshua Tree. Atmosfera je gotovo mistična, povremeno vjetar zapuše i prenese preko ceste pokoji osušeni grm, a pogled nam klizne na filigranski oblikovane stijene i zalazeće sunce koje se kroz prašinu i sumaglicu prelijeva u narančasto-crvenim tonovima. Nešto kasnije pažnju privlači i jedno drvo, koje nas uporno prati od mjesta Twentynine palms, i to doslovce na svakom koraku. To je drvo mormone tijekom prolaska pustinje Mojave sredinom 19. stoljeća podsjetilo na ‘biljku koja moli’, a Stari zavjet opisuje je kao onu čije su kvrgave grane Joshui pokazivale put prema ‘Obećanoj zemlji’. Vrlo izdržljivo i uvrnuto drvo koje raste na jugozapadu Amerike stoga je dobilo i prikladno ime ‘Joshua tree’, a po njemu je nazvan i ovaj fascinantni kalifornijski nacionalni park koji u sebi spaja dva ekosustava – pustinju Mojave i stjenoviti Colorado.

Vrlo izdržljivo i uvrnuto drvo koje raste na jugozapadu Amerike stoga je dobilo i prikladno ime 'Joshua tree', a po njemu je nazvan i ovaj fascinantni kalifornijski nacionalni park koji u sebi spaja dva ekosustava - pustinju Mojave i stjenoviti Colorado Kristijan Tićak

Po njemu je nazvan i jedan od najboljih albuma kultne grupe U2, pamtimo da je 80-ih Bono pjevao ‘In God’s Country’, ‘Where the Streets Have No Name’ i ‘One Tree Hill’. Doista, ovo jest Božja zemlja, jer i sam put do ovoga čuda prirode je bio – mesijanski.

Oaza kolorita i predivne tišine

Ulazak u nacionalni park – koji je dio indijanskog rezervata – plaća se deset dolara (ulaznica vrijedi sedam dana), no neznatna je to cijena za zvuk tišine koji dobivate za uložena dva sata vožnje od Los Angelesa. Područje od gotovo 3600 kvadratnih kilometara uvelike je više od žilavog drveća i poliranih kamenih gromada. Posljednjih godina ova oaza kolorita i mrtve tišine postala je okupljalištem svih onih koji znaju da subotnja kava uz surfanje u Starbucksu ne može biti vrhuncem radnog tjedna koji je za vama. Ili onih koji itekako cijene ovakve spektakularne darove prirode. Hipsteri, trackeri, bikeri, penjači, eko-ambasadori – svi oni provode dane i noći u šatorima i prikolicama, pod kristalno čistim nebeskim svodom uz logorsku vatru, okruženi nepreglednim prostranstvom pijeska i uživaju u privilegiji atmosfere bez stresa. „Welcome to paradise“, dobacio nam je veseli hipster na 1581 metar visokom vidikovcu Keys Views te nas naravno pitao odakle smo. „Hrvatska?! Kul, čuo sam mnogo o vama. Kažu da je priroda fantastična, da imate vrlo lijepu obalu i čudo starih građevina!“ „Da, i Hrvatska je paradise“, odgovaramo mu ponosno uz osmijeh. I dodajemo: „Ali nemamo LA od kojeg moramo pobjeći, pa vjerojatno svoju prirodu ne cijenimo toliko kao vi.“ Doista, svaki vozač iz naših gradova bi, radi redefinicije pojma ‘gužve u prometu’, trebao voziti jedan dan po LA-u. Jer, ondje je gužva uvelike kompleksnija od samo pet automobila raspoređenih u dvjema trakama na semaforima metropole i, vjerujte nam na riječ, nije zaslužila da se zbog nje nervirate.

Glavi urednik magazina Auto motor i sport, Kristijan Tićak, u samom srcu nacionalnog parka Joshua Tree