Oduzimanje vozačke dozvole – gubitak ne znači i prestanak vožnje

Vožnja pod utjecajem alkohola i ozbiljnija prekoračenja brzine kretanja obično se sankcioniraju novčanom kaznom te oduzimanjem vozačke dozvole. No to ne znači da prekršitelj koji ostane bez vozačke doista mora i apstinirati od upravljanja motornim vozilom. Naime, aktualni Zakon (još uvijek) dopušta mogućnost da svemu tome 'doskočite'. I to sasvim legalno

Cijeli je niz slova u našim vozačkim dozvolama. Prosječan vozač uglavnom ima položenu B-kategoriju, a uz nju je automatizmom dobio još neke koje će u vozačkom stažu rijetko koristiti. Osim eventualno u nekim iznimnim situacijama u koje se vozač doveo neprimjerenim ponašanjem u prometu, pa mu kategorija koju najviše koristi, pretpostavimo B, bude oduzeta nekoliko mjeseci.

Rupe u zakonu najčešće koriste recidivisti

No ako, primjerice, imate položen vozački ispit za motocikl, odnosno A-kategoriju, onda za vas u toj situaciji nema nekog problema. Naime, koliko god bili loši u prometu, oduzima se samo ona kategorija u vozačkoj dozvoli kojom je prekršaj počinjen. U praksi, to zvuči otprilike ovako – mjesecima svojim motociklom činite niz prekršaja koji se uredno evidentiraju i procesuiraju.

Potom vam oduzmu vozačku, odnosno konkretno kategoriju A, a za vas vožnja – ne prestaje. Vi možete bez ikakvih sankcija sjesti u automobil te nastaviti s vožnjom. Doduše, kategorija A je na ‘hlađenju’, ali nitko vam ne brani da s B-kategorijom dalje vozite automobil. Možda ovaj cijeli apsurd i ne bi bio sporan da upravo takve, nazovimo ih rupe u zakonu, najčešće ne koriste recidivisti i oni čije je ponašanje u prometu daleko od pristojnog.

Većina nas ‘običnih’ vozača iz oduzete vozačke dozvole izvuče pouku, a pritom u državni proračun uplati i poprilično visoku svotu novca, ovisno o težini prekršaja. No, recidivisti, čine upravo suprotno. Oni nastavljaju svoj divlji pohod na prometnice, samo ovoga puta drugim prijevoznim sredstvom. I upravo bi to trebalo mijenjati.

Iako je prošle godine na snagu stupio novi ‘Zakon o sigurnosti prometa na cestama’, poprilično stroži od prethodnika, oduzimanje kategorije kao zaštitne mjere i dalje je ostala praksa. Ne može se reći da novi Zakon nije urodio plodom – od 1. kolovoza do kraja prosinca 2019. doneseno je ukupno 139 rješenja o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole.

Vozačka dozvola se oduzima, odnosno ukida rješenjem ako je vozač prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a mladim vozačima ako su prikupili devet negativnih prekršajnih bodova. Vozač može ponovno polagati vozački ispit, i to istekom roka od dvije godine od dana rješenja kojim mu se ukida vozačka dozvola. Ako pak odluči sjesti za upravljač tijekom vremena dok mu je dozvola oduzeta, kazne su drakonske – novčane od 10 do 20 tisuća kuna, a tu je i zatvor od 60 dana.

Strože odredbe za profesionalne vozače

Vozački grijesi najčešće su vezani za vožnju pod utjecajem alkohola, nedopuštene brzine i neposjedovanje vozačke dozvole. Posljednje spomenuti su vozilom upravljali dok im je bila na snazi zabrana upravljanja, istekao rok važenja vozačke dozvole ili su vozilom upravljali bez položenog vozačkog ispita.

Od siječnja do srpnja prošle godine doneseno je ukupno 106 rješenja o ukidanju vozačke dozvole. Vozačke dozvole se ukidaju pod jednakom uvjetima svim vozačima. Propisane su strože odredbe za profesionalne vozače (C1, C1E, C, CE, D1, D1E, D, DE i H), instruktore vožnje, kao i vozače vozila B-kategorije kada upravljaju vozilom u profesionalne svrhe (taksisti, vozači hitne pomoći, vozači u tvrtkama i tijelima državne vlasti…).

Zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom može odrediti tijelo državne uprave kao ovlašteni tužitelj i sud. Prekršajnim zakonom, točnije njegovim člankom 58. stavkom 1. propisano je da zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom od jednog mjeseca do dvije godine sud može izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kada postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Zabrana se izriče u odnosu na sve vrste ili kategorije ili na samo određene vrste ili kategorije motornih vozila.

Upitali smo Ministarstvo pravosuđa što misli o ovoj cijeloj situaciji i dobili odgovor: “Obavještavamo vas kako je navedeno regulirano Zakonom o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnikom o vozačkim dozvolama koji su u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova.” Precizno i korektno, nema što.

Sud može, ali u rijetkim slučajevima, iako se prekršaj dogodio, ne oduzeti vozačku dozvolu. Rijetko, ali sudska praksa poznaje i te slučajeve. Uglavnom je pritom riječ o vozačima koji nisu evidentirani kao počinitelji prekršaja. Osim toga, sud gleda i širu sliku cijelog slučaja – je li vozač jedini hranitelj obitelji, hoće li mu oduzimanje dozvole značiti gubitak posla i slično.

S druge pak strane za one bahate, sud je neumoljiv, a tako i treba biti. Nije pravilo, ali uglavnom se radi o višestrukim prijestupnicima za upravljačem automobila. Nerijetko se njihova vožnja može okarakterizirati kao obijesna, a mrtvih je na našim prometnicama ionako previše – prošle godine život je na hrvatskim cestama izgubilo čak 297 osoba.

Izdvojeno


I dalje alkohol i brzina

Alkohol je jedan od glavnih uzroka prometnih nezgoda na hrvatskim cestama. Visoke kazne koje je nametnuo novi ZOSPC su sve trebale natjerati da dobro promisle hoće li pijani za upravljač, no vidimo da MUP-ove vikend akcije – unatoč pompoznoj najavi putem medija – još uvijek bilježe velik broj pijanih vozača za upravljačem.

Kakva je situacija u EU? Ako vas u Njemačkoj, primjerice, uhvate s većom količinom alkohola u krvi za volanom ili pod utjecajem droga, slijedi vam privremeno oduzimanje vozačke dozvole, a zatim i tzv. Idiotentest, službeno MPU. Riječ je o psihofizičkoj kontroli sposobnosti vozača i samo ako pokažete dobar rezultat, što ih većina na prvom testiranju ne uspije, vratit će vam vozačku dozvolu.

To zadovoljstvo stoji 750 eura. U Švedskoj pak za vožnju pod utjecajem alkohola možete ostati bez vozačke u trajanju do tri godine, a dopuštena količina alkohola u krvi je znatno niža nego u većini drugih zemalja (do 0,2 promila). Ova ograničenja vrijede za sve tipove motornih vozila. Brzina je također jedan od najčešćih uzročnika prometnih nesreća u Hrvatskoj.

Stvarnost pokazuje da kazne očito nisu dovoljne. Možda da ‘kopiramo’ zakon Švicarske? Naime, u zemlji čokolade brza vožnja tretira se kao kazneno djelo. Ako vas ondje, primjerice, uhvate da jurite njihovim cestama, uz visoku kaznu, oduzimanje vozačke ali i automobila, slijedi i zatvorska kazna. I to u trajanju od jedne do četiri godine, ovisno koliko ste bili brzi.

Trebalo bi oduzimati sve kategorije


Riječ struke – Marko Šoštarić, prometni fakultet Zagreb

Ako se napravi prekršaj koji ozbiljno ugrožava sigurnost prometa, a oni za koje je propisana zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom su svi takvi, trebalo bi se uskratiti pravo upravljanja svim kategorijama. Jer ako je netko namjerno prošao kroz crveno automobilom, sutra će to ponoviti i na motociklu.

Dakle, u pravilu bi trebalo oduzimati sve kategorije, ističe naš prometni stručnjak sa zagrebačkog Prometnog fakulteta Marko Šoštarić. Dodaje da se sudovima može ostaviti mogućnost oduzimanja samo jedne kategorije ako je nekome pojedina kategorija nužna za obavljanje osnovnog posla kojim zarađuje za egzistenciju.

Ovo je važno da se kaznom ne bi stvorila veća društvena šteta od pozitivnih učinaka koje ima kazna. Primjerice, ako se nekome zabrani upravljanje vozilima svih kategorija na tri mjeseca zbog prekršaja počinjenog automobilom, a on prehranjuje obitelj vozeći kamion i zbog te bi mjere ostao bez posla i time bi bila ugrožena egzistencija cijele obitelji, tada se može izreći zabrana upravljanja samo osobnim vozilom.

Ali, mogućnost te odluke treba ostaviti sudovima za svaki pojedinačni slučaj. Šoštarić nastavlja kako su prosječni vozači zbog posla ovisni o automobilima, pa je oduzimanje vozačke veći strah, no primjerice plaćanje novčane kazne, upravo stoga kako bi nesmetano mogli upravljati svojim automobilom. No kod drugih vozača, ovo razmišljanje pada u vodu.

Ta mjera nema nikakav učinak na obijesne vozače ili recidiviste. Ako je netko toliko nesavjestan da će gradom voziti više od 100 km/h, zasigurno će voziti i bez vozačke dozvole. Za takve prekršitelje treba koristiti ozbiljnije mjere. Šoštarić predlaže oduzimanje vozila, izrazito visoke novčane kazne proporcionalne primanjima ili vrijednosti imovine, kao i kazne zatvora.

Isto tako, Šoštarić napominje da se kaznama ne mogu riješiti baš svi problemi u prometu: “Kazne su samo jedna od pet mjera za povećanje sigurnosti u prometu. U Europi se te mjere nazivaju 5E mjere: Engineering (inženjerstvo), Education (edukacija), Enforcement (kažnjavanje) i Evaluation (ocjenjivanje). Za povećanje sigurnosti svakako je najvažnija edukacija.

To je mjera koja ne daje rezultate odmah, no dugoročno je vrlo učinkovita. Edukaciju o prometnoj kulturi i sigurnosti treba provoditi od najranije dobi – od vrtića, zatim osnovne i srednje škole, pa sve do škola sigurne vožnje za iskusne vozače. Ako djeci već u prvom razredu osnovne škole počnemo usađivati u svijest prometnu kulturu, za 12 godina ćemo na cesti imati savjesnije i bolje vozače.

Naravno, osim u školi prometnu kulturu, kao i ostale elemente opće kulture, djeci treba prenositi i kod kuće, završava Šoštarić.