

Dok posljednje zrake sunca napuštaju horizont, zrnca pijeska kao da plešu nad beskrajnim ‘smeđim morem’. Mnogobrojna publika koja je dotad u prizorima Wadi Ruma uživala iz perspektive konvertiranog utovarnog prostora pick-upa ili devinog sedla, na trenutak zastaje i u pijesku zauzima poziciju nalik onoj u kinu. A spektakl koji slijedi doista jest kino, i to veliko. Ogromna ‘žuta lopta’ tone između oštrih obronaka koji svijetle u nevjerojatnom spektru crvenih tonova, malobrojni svileno bijeli oblaci raspršeni po nebu kao da su nadohvat ruke…
Wadi Rum – čudesan spektakl boja
Spektakularni Wadi Rum poznat je i kao ‘Dolina mjeseca’, a riječ je o području u južnom Jordanu smještenom oko 60 km od Akabe. U Wadi Rumu se nalaze različiti pustinjski krajolici s lepezom uskih klanaca, prirodnih vidikovaca, vrtoglavih litica, klizišta i špilja. Nadmorska visina je 800 metara, a oko i dušu promatrača najviše očaravaju spomenute čudnovate crvene formacije stijena u kombinaciji s nepreglednim prostranstvom pijeska.
Organizirane ture kroz pustinju nude se doslovce na svakom koraku, no kvaliteta istih uvelike varira. Najčešće će vas dopasti vožnja u derutnoj Toyoti Land Cruiser ili Hiluxu koji je na izdisaju, no isto tako može vam se posrećiti da se vozite u gotovo novom vozilu. Naš vodič Ahmet uložio je u svoje poslovanje, tako da nam nije bilo žao izdvojiti 20 jordanskih dinara (oko 200 kuna/26,50 eura; cijena po osobi) za dva sata vožnje. Ako ništa drugo, tajming svakako nije mogao biti bolji.
Tijekom turističkog obilaska osjećali smo se kao da smo na Marsu ili Tatooineu, jer upravo takvu atmosferu dočarava Wadi Rum – čudo prirode koje kao da nije ovozemaljsko. Uostalom, upravo zbog toga su na ovome mjestu i snimljeni SF-blockbusteri ‘Crveni planet’ (2000.), ‘Marsovac’ (2015.), ‘Ratovi zvijezda – Uspon Skywalkera’ (2019.), Dina (2021.)… I naravno, neizostavni kultni klasik ‘Lawrence od Arabije’ koji je ovo mjesto globalno i proslavio.
Na kraju naše ture, u sumrak, uzimamo predah od vožnje i u beduinskom šatoru ispijamo pravi arapski čaj. Lokalni trgovac zabavlja nas pričama i onako usput, pokušava nam prodati pustinjsko kamenje, mirisne sapune, narukvice, marame… Nakon uobičajenog nagovaranja i pokušaja cjenkanja, najednom se budi znatiželja u njemu: “Odakle ste?” Odgovaramo: “Croatia.” “Oh, Russia?!” – pomalo će razočarano. “No Russia. Croatia, football…” Čim smo spomenuli nogomet, sve se promijenilo: “Aaaa. Horvatia!! Luka Modrić, mondial, the best…”
‘The best’ bi za neke mogla biti i mistična atmosfera tijekom noći u Wadi Rumu. Naime, do brojnih kampova ne možete doći vlastitim prijevozom, već vas u njih dovoze i odvoze prema unaprijed utvrđenom rasporedu. U našem su se kampu svjetla gasila u 22 sata, tako da smo imali prilike uživati u zvjezdanom svodu bez ikakvog svjetlosnog zagađenja. Doista čarobno, čak i uz temperature koje su tijekom siječnja tek koji stupanj u plusu.
Petra – nekropola u izvornom obliku
Sutradan, u rano i vrlo svježe jutro, lagano krstarimo po ‘King’s Highwayu’ (jednoj od triju autocesta, tj. brzih cesta koje povezuju sjever i jug zemlje) u pravcu sjeverozapada. Nakon dobrih sat i pol vremena vožnje od Wadi Ruma, gdje smo unatoč navigaciji, morali pokazati i zavidno umijeće snalaženja u novim situacijama – stižemo do druge važne jordanske turističke destinacije, grada Petre.
Naravno, i Petra je – baš kao i Wadi Rum – već dulje vrijeme pod zaštitom UNESCO-a. Izgradili su je prije više od 2000 godina Nabatejci, arapski narod iz predislamskog vremena. Turisti iz cijelog svijeta – a ima ih i podosta iz Hrvatske, u što smo se uvjerili – dolaze se diviti vizuri uklesanoj u stijene u kojoj je Indiana Jones u svome ‘Posljednjem križarskom pohodu’ pronašao Sveti gral.
Petra je bila nekropola, mrtav grad, koji je do danas uščuvan u izvornom obliku. Odmah po dolasku pred centar za posjetitelje ‘napast’ će vas razni ‘vodiči’ koji će vam nuditi usluge prijevoza ili neke svoje alternativne rute. Mi se pak uzdamo u dobru kondiciju, snažne noge i udobne tenisice, te nastavljamo prema glavnom ulazu, tj. kanjonu Siku. Isti nalikuje velikom ždrijelu, dubok je gotovo 100 metara a širok jedva dva. Kanjon u crvenim stijenama je doista čudo prirode, a vodi do velikog ‘trga’ na kojem se nalazi čuvena fasada riznice Al Khazneh. Visoka je oko 40 metara i ukrašena debelim potpornim stupovima do kojih ne možete pristupiti.
Atmosfera oko riznice je živahna, fotoaparati i kamere na mobitelima rade bez sekunde predaha, a za one koji su već sada ostali bez daha, tu su ugostiteljski objekti koji služe sjajnu tursku kavu (oko 20-ak kuna/tri eura), prirodne voćne sokove (20 do 30 kuna/tri do četiri eura) i sendviče (35 kuna/pet eura).
Sva ta kamena zdanja su nekoć davno izradili Nabatejci, narod koji je u Petri živio tri stoljeća, sve do 100. godine poslije Krista. Nabatejci su bogatstvo stekli trgovanjem – uglavnom začinima i mirodijama – ali i carinama i posredovanjem.
Dakle, bili su vrlo vješti trgovci koji bi zasigurno bili oduševljeni da vide kakvom predanošću dvije influencerice ispred riznice snimaju video u kojem uvjeravaju svoju publiku da ovo mjesto jednostavno moraju posjetiti.
Put od riznice do samostana (‘The Monastery’) predstavlja pravi mali pothvat, s obzirom na to da prilikom uspinjanja morate svladati više od 800 stepenica po klizavom, izlomljenom kamenju prepunom pijeska. Na kraju puta dugog oko tri sata, čeka vas i zaslužena nagrada – spektakularan pogled iz kafića ‘End of the world’, naziv koji sasvim odgovara stvarnosti.
Mrtvo more – toplije od zraka
Što još vrijedi posjetiti u Jordanu izuzev Wadi Ruma i Petre? Akaba je prava morska turistička destinacija, nešto poput naših Vodica u kolovozu, i svakako je treba doživjeti. Zapravo, idealna je za jednodnevni predah koji ćete uljepšati ispijanjem izvrsne turske kave i degustacijom domaćih slastica, šetnjom uz obalu ili kratkim izletima po Crvenom moru. U onom drugom jordanskom moru, najnižoj svjetskoj depresiji poznatoj kao Mrtvo more, pak možete iskusiti jedinstveni osjećaj plutanja na površini bez i najmanje šanse da potonete.
Zanimljivo je da je uz vanjsku temperaturu zraka od 21 stupnja, more bilo na – 25 stupnjeva! Dakle kupanje (ne smijete zaroniti, a ni dopustiti da vam voda poprska oči) je doživljaj koji se ne može mjeriti ni s čim sličnim. ‘Kvaka 22’ je da je pristup Mrtvom moru zbog strmih stijena i loše prohodnosti istih vrlo ograničen, pa se uglavnom svodi na plaže elitnih hotela nedaleko od Ammana. I cesta koja vodi uz
Mrtvo more je vozački vrlo interesantna, nalikuje našoj Jadranskoj magistrali, posebice dijelu kod ušća Neretve gdje je uz cestu bogata ponuda lokalnih proizvoda, voća i povrća. U Jordanu je slično, s dodatkom policijskih punktova i dugih cijevi, no moramo napomenuti da za vrijeme cijelog posjeta nismo imali ni najmanji problem na koji bismo se mogli požaliti. Zapravo, požalit ćemo se samo na jedno – u Ammanu smo se predugo zadržali, jer ondje se doista – nema što vidjeti.
Info
Glavni grad: Amman
Broj stanovnika: 9,531.712
Površina: 89.342 km2
Valuta: Jordanski dinar (JOD)
Dolazak: avionom, najpovoljnije karte (od 40 do 100 eura; izravan let) s destinacija u našem okruženju su iz Venecije (Wizzair) i Budimpešte (Ryanair)
Najbolje vrijeme za putovanje: proljeće ili jesen
Promet i ceste: Vozi se desnom stranom, infrastruktura je solidno izgrađena, no ceste su srednje do loše kvalitete pa treba biti oprezan tijekom vožnje. Sve važnije turističke destinacije su na prometnim znakovima ispisane latiničnim pismom. Autoceste se ne plaćaju, policijske kontrole (punktovi) su učestale i svode se na kontrolu dokumenata. Brzinu kretanja kontrolira policija ali i brojne postavljene kamere.
Najam automobila: Ponuda renomiranih rent-a-car kuća (Hertz, Sixt, Alamo, Enterprise itd.) je bogata, a cijene automobila kompaktne klase su od 25 do 35 eura po danu (plus osiguranje, polog 500 eura), bez ograničenja kilometraže. Savjet – zbog kvalitete tamošnjih cesta, za svaki slučaj birajte automobil koji ima rezervni kotač (a ne kit za krpanje gume).
Cijene: Najlakše ćemo ih opisati ako kažemo da su na razini ili malo skuplje od onih u Hrvatskoj. Hoteli, restorani, kafići, gorivo – sve je to ‘tu negdje’. I ovdje vrijedi pravilo da će vam na tipičnim turističkim lokacijama svi pokušati ‘uzeti mjeru’, no samo ulicu dalje cijene će biti upola jeftinije.