Renault 5 na novom testu po novim pravilima ponovno je slomio srca svima

Dobra stara vremena nekoć su također bila mlada. Nerazjašnjena, bezbrižna, možda čak i nekomplicirana. Ili je to zbog perspektive? Gledamo li prema naprijed, život se doima kao postojan, jasan put, a retrospektivno kao grana razgranatih staza koje se prelijevaju u biografiju. U redu, sunce se tek izdiže iznad brda, rano jutro i autocestu A8 kod njemačkog grada Friolzheima preplavljujući mekim, povoljnim svjetlom. I još jednom, razmišljate o mogućnostima koje su za vama, umjesto o onima koje tek dolaze.

Sve je u redu, upravo sada. Jednostavno se ponovno morate naviknuti – na osjećaj koji vam daje ovaj malen automobil – ponovno imati 18 te čvrsto vjerovati da cijeli svijet samo vas čeka i da vas ništa ne može povrijediti. Upravo tu je čarolija Renaulta 5 – u njemu je svaka vožnja poput odlaska.

Kao i prije, tamo je dan još noć, osvijetljena samo treperenjem neonskih cijevi u niskoj garaži. Tu je R5 – 3531 mm dug, 1525 širok. Zauzima samo 5,4 m² prostora – aktualni Clio treba još trećinu više. I kako samo divno izgleda R5 – mali trapez s poklopcem motora. Temelji se na R4, mjenjač je smješten ispod uzdužno ugrađena motora, a okrunjeni su rezervnim kotačem, jedan iznad drugog iza prednje osovine.

Dakle, namjestite se u zgužvanu malu fotelju, za širinu palca potegnite ‘čok’, okrenite ključ i mali motor od 1100 ccm se budi te ubrzo smiruje u poduzetan ler-gas. Prva brzina, otpustite spojku, R5 skreće prema kolnom izlazu do rolo-vrata i izlazi u svitanje.

Komad puta

Rosa je još uvijek na poljima, dok se autocesta ljuljajući spušta prema dolini Rajne. Kako promet postaje sve gušći, tako R5 ugodno klizi sa 120 u desnoj traci, mekim oprugama izglađujući čak i neugodne neravnine. Brojni automobili projure pretječući te se suočavaju s prometnim zastojem koji R5 samo slijedi, a nikad ne doseže.

Koliko se brzo čovjek navikne na navodno polagano. Koliko moderno R5 još uvijek djeluje danas, a posebice sutra. Zatim odlazi na krug štedljive vožnje tijekom kojeg će iz spremnika pijuckati samo 4,8 l/100 km. U svakom slučaju – tako malen, učinkovit automobil s prostorom za četvero te mnogo prtljage. Uvijek je mogao zaprimiti sve – vreće za spavanje, šator i odjeću za tri tjedna. R5 je bio automobil za velik život, ali nikad za cijeli. Pratio bi vas malo po putu – ponekad nekoliko godina, katkad tek nekoliko mjeseci.

Uh, već izlaz – kako brzo vrijeme prolazi kada razmišljate o prošlim vremenima. Jednom desno, triput lijevo, stanka na benzinskoj, samo ravno, desno, lijevo i tamo smo, na mjernoj stazi kod mjesta Lahr. Još jedan topli napitak iz automata koji se pravi da je cappuccino, a dolazi iz iste recepture kao i Café au Lait. Zatim R5 guramo na vagu – 774 kg. Na trenutak razmišljamo stoji li pravilno na četiri mjerne točke, jer zbog torzijskih šipki postavljenih jedna iza druge, na lijevoj strani stražnje osovine ima tri centimetra duži međuosovinski razmak nego na desnoj. Međutim vagu stišće sa sva četiri 13-inčna kotača širine 135. Zaista je tako lagan.

Smještamo mjerne uređaje u automobil i vozimo na testnu stazu. Najprije mjerimo nevjerojatne unutarnje zvukove – danas su ti zvukovi rezervirani za vlasnike skupocjenih sportskih automobila. Na početku mjerenja ubrzanja poklopac motora usmjeren je prema jugu, toplina isijava iz piste. Tri, dva, jedan, idemo! Pa sa 45 KS to je više početak nego start. Kroz lijevi prozor ukazuje nam se visoka šuma Schwarzwald.

Nakratko se čini kao da ležerno zauzimamo put prema sjeveru, a ne kao da smo ubrzali. Pri 80 km/h brzinomjer doseže prekretnicu. Potrebno je neko vrijeme dok ne dotakne oznaku za 100 km/h. Daljnji napredak povećanja brzine prati i rastuća nervoza – tamo naprijed staza završava. Postizanje 120 km/h i posljednja moguća točka kočenja se podudaraju. Tih 120 može biti poprilično uzbudljivo kada ih se postiže u R5.

Uzbudljiv je i u slalomu te kod promjene voznog traka. Kako samo R5 zadivljuje – svaki unos upravljačem najprije se prenosi u meke opruge. Da, opružuje se toliko duboko, kao da torzijskim šipkama želi uvijati kovrče. U tako impozantno nagnutom položaju prelazi u podupravljanje, koje ni promjena smjera ne može primiriti. Pridržava se nagnutosti principijelnom čvrstoćom koja može doći samo od nepokolebljiva uvjerenja da čini ono što je ispravno.

R5 ne zanemaruje čak ni sportski moment, ali ga prebacuje na vozača – kod čvrstog pritiska na papučici kočnice, nakon čega slijedi samo blago usporavanje. A kod skretanja, malen se automobil samo uz nejasnu preciznost, difuzne povratne informacije, matiranu izravnost te popriličnu težinu daje upravljati slalomom. Slijedi još samo mjerenje interijera i kruga okretanja, a zatim se vraća kući preko Schwarzwalda.

Ne jednostavan, jednostavno genijalan

Vozimo prema šumi koja raste na strmoj planinskoj strani. Snažniji, noviji automobili osvajaju, čak i ponižavaju planine, izravnavaju topografije. Prelagano je – ubacili ste u pogrešnu brzinu? Previše usporili prije zavoja? Ma svejedno, samo dajte gas i još više gasa.
U R5 se penjete na planinu. U prvo strmo skretanje ceste Oppenauer Steige ušao je u drugoj od svojih pet kratko proračunatih, preciznih stupnjeva prijenosa. Ali samo ako održavate brzinu vožnje. Kočenje uzbrdo na serpentinama? Moderne budalaštine! R5 se baca u zavoj. Odmah nazad na gas, tako da ima dovoljno brzine za uspon do sljedećeg skretanja. Svakim novim zavojem kojim se cesta zavija prema vrhu, raste i sigurnost – vi i R5, pripadate zajedno – možda samo sada i ovdje, možda do kraja nekog drugog puta. Bez obzira na to koliko dugo trajalo, posustaju planine, a ne vaše samopouzdanje u zajedničko postizanje svakog cilja.

Konačno, cesta se prestaje uspinjati, a s desne je strane parkiralište, kraj kojeg smo projurili s brojnim drugim automobilima. S R5 se zaustavljamo i gledamo u duboku dolinu iz koje smo se dovezli. Kako samo ponosno izgleda, mali Renault na vrhu. Kako se poznatim čini – kao ranija današnjica. R5 vas vraća na put mladosti.