Dacia Duster na Braču – Bijeli glamur i zeleni inat

Duster u svojoj najskupljoj, tehnološki unikatnoj izvedbi prezentira se kao jedinstveno rješenje s tvorničkom plinskom instalacijom, 48-voltnim hibridom, automatskim mjenjačem i pogonom 4x4. Izveli smo ga u ljetni đir od Zagreba do Brača i nazad. Bez točenja!

All inclusive? U svijetu vozila s četiri kotača taj se pojam na našim podneblju vezao uz narodnu zezanciju ‘koža, klima, šiberdah’. Danas, međutim, Dacia tom pojmu daje potpuno novo, sasvim ozbiljno značenje. Duster s fotografija je stvarni, tehnološki ‘all inclusive’ na kotačima i nudi pogonski sklop kakav drugi proizvođači nemaju. To i jest svojevrsni inat, jer kombinacija hibridnog pogona, plinske instalacije (dvostruka autonomija!), automatskog mjenjača i elektrificiranog prijenosa 4×4 do sada nismo susretali.

I pitanje je hoćemo li. Da stvar bude bolja, ovako ‘napucan’ Duster pristupačan je širokim masama, jer cijena mu ne probija psihološku barijeru od 30.000 eura. Jedino nema taj vražji ‘šiberdah’, ali zato mu je klima-uređaj snažan i učinkovit kao industrijska hladnjača.

D1 za opuštene užitke
Putovanje od Zagreba prema Splitu namjerno je planirano starom državnom cestom D1. Izbjegavanje monotonije i ljetnih gužvi na autocesti A1 pokazalo se kao izvrstan potez za testiranje vozne dinamike i ergonomije. Nekadašnja kritična točka Dacije bio je nedorečen položaj za upravljačem, no to već neko vrijeme nije tema rasprave. Vozačko sjedalo izdašno je podesivo po visini i u lumbalnom dijelu, a upravljač podesiv po visini i dubini savršeno sjeda u ruke.

U kabini je postignut izvrstan, danas rijedak omjer analognog i digitalnog. Ključne funkcije, poput upravljanja klimatizacijom, zadržale su fizičke tipke, što drastično olakšava korištenje u vožnji bez skretanja pogleda s ceste. Automatski mjenjač s dvostrukom spojkom fluidno niže stupnjeve prijenosa, drastično podižući razinu komfora kod vozača. Jedina sitna zamjerka može se uputiti samoj ručici mjenjača koja bi u noćnim uvjetima bila znatno praktičnija da je osvijetljena.

Nesvakidašnja pogonska kemija
Najveće iznenađenje krije se u karakteru pogonskog sklopa. Duster doslovno ‘grize’ kada se vozi na ukapljeni naftni plin (LPG). Paradoksalno, ali zahvaljujući specifičnom mapiranju motora, na plin razvija nešto veću snagu nego na benzin, što se jasno osjeti pri pretjecanjima. Subjektivno rečeno, prebacivanjem na benzinski pogon motor postaje za nijansu letargičniji i smireniji. Potrošnja plina na otvorenoj cesti D1 stabilizirala se na nevjerojatno niskih 7,5 litara na 100 kilometara. Uzmemo li u obzir cijenu LPG-a, trošak pogonskog goriva na ovoj relaciji slobodno se može proglasiti bagatelnim, do te mjere da i Toyotini hibridi nemaju što reći u svoju obranu. Jer prevaliti 100 km za otprilike 6 eura, odnosno doći od Zagreba do Splita za 25 eura ne može ni Flixbus!

Dolazak u splitsku trajektnu luku značio je suočavanje s klasičnim ljetnim scenarijem. Nepregledne kolone vozila, isijavajući asfalt, bez milimetra kvadratnog hladovine. Ništa, trk u Jadroliniju po karte i nazad u kabinu pod klimu. Duster još sagorijeva LPG, a bit će ga za još najmanje 150 km istraživanja bračkih lokacija, unatoč činjenici da motor radi u mirovanju kako putnici ne bi doživjeli toplinski šok.

Najljepša kamena razglednica
Dolazak na Brač i spuštanje prema Pučišćima iznijeli su na vidjelo još jednu veliku vrlinu. Iako je Dacijina ponuda nedavno proširena većim modelom Bigster, na uskim, zavojitim i strmim bračkim cesticama, Duster se pokazao kao znatno spretniji i okretniji izbor. Njegove kompaktne dimenzije olakšavaju mimoilaženje s kamionetima i nerijetko frenetičnim lokalnim vozačima, a o parkiranju u uskim kalama da i ne govorimo. No sve je nekako smirujuće kada se ugasi motor i počne uživati u ovom skrivenom amfiteatru od bijelog kamena.

Klesarska škola jedinstvena je institucija u ovom dijelu Europe, u njoj se kamen i danas obrađuje ručno, antičkim alatima. Brački meštri od sirovog, grubog kamenog bloka strpljivim radom odbacuju sve suvišno kako bi dobili čistu i funkcionalnu formu, a već pogled na rozetu na pročelju škole djeluje kao optička iluzija. Ali nije. Bez lasera, bez modernih strojeva i bez prava na najmanju pogrešku, ovi majstori zanata stvaraju prava čuda od kamena.

Konačna računica
Povratak prema Zagrebu odrađen je bržim tempom, odnosno autocestom, što je otkrilo realne brojke potrošnje pri visokim putnim brzinama. Pri konstantnoj brzini od 130 km/h, potrošnja LPG-a iznosi okruglih 10 litara, dok se prebacivanjem na benzin ta brojka spušta za dvije litre (oko 7,5 do 8 litara). Podizanjem ritma na 140 km/h, aerodinamika i okretaji čine svoje pa motor ‘popije’ 11 litara plina, odnosno 8,5 litara benzina. Kada se podvuče crta ispod ove bračke avanture, Dacia Duster Hybrid-G 150 4×4 nameće se kao apsolutni pobjednik racionalnog izbora. Automobil je to koji se bez straha prepušta najgrubljem otočkom kamenjaru, jer elektrificirani pogon na stražnjoj osovini dovoljan je da se izvučete iz zahtjevnijih situacija kao što su strme makadamske uzbrdice.

S druge strane, komfor automatskog mjenjača idealan je za uvjete gradske svakodnevice, kao i za opušteno krstarenje i obiteljska putovanja. Nenadmašna ekonomija plinskog pogona vlasniku neće isprazniti novčanik, već proširiti horizonte jer kombinacija spremnika LPG-a od 50 litara i jednako toliko eurosupera osigurava oko 1300 km dosega. Pa koji bi auto bez točenja dobacio do Istanbula ili možda Amsterdama, Pariza, Barcelone?

Gastro preporuke
Janjetina s ražnja i riba s gradela su klišeji s kojima nikada nećete pogriješiti, a u danima kada ne želite eksperimentirati, preporuka je pučiška pizzeria Fontana koja nudi vrhunske pizze iz krušne peći. No, za prave gastro sladokusce sklone eksperimentiranju, apsolutna je preporuka brački vitalac, jelo koje se smatra nematerijalnom kulturnom baštinom Republike Hrvatske. Riječ je o iznutricama janjeta ili kozlića, ne težeg od 6-7 kg, koje se hranilo isključivo majčinim mlijekom.

Jetra, slezena i pluća narezana na komade nabadaju se na tanki ražanj pa se omotaju janjećom maramicom i crijevima. Tako omotani vitalac okreće se na laganoj vatri oko sat, sat i pol. Kad je sve gotovo, skine se s ražnja, nareže na ploške pa tek onda posoli i jede vruće.
Ljubitelj ste slatkog? Hrapoćuša je tradicionalna torta nastala u slikovitom mjestašcu Dolu, izgledom neodoljivo podsjeća na karakteristične pećine koje se tamo nalaze. Na jednostavnu biskvitnu podlogu stavlja se bogata smjesa od šećera, bjelanjaka i oraha. Bonus ove kalorijske bombe je što ima – afrodizijačka svojstva.