Nissan Leaf u taksi službi – Doseg nije problem

Nakon osam godina taksiranja turbobenzinskim Renaultom Espace, u kojem je zbog prirode posla ugrađena plinska instalacija, zagrebački taksist Zoran Matuzalem počeo je intenzivno razmišljati o prelasku na električni automobil. “Matematika je vrlo jednostavna. Espace troši između 12 i 13 litara plina na svakih 100 km, što znači da sam mjesečno praznio 15 spremnika LPG-a. Riječ je o iznosu višem od 5000 kn mjesečno!

A budući da godišnje prevaljujem 80.000 km, troškovima goriva treba pribrojiti i redovito održavanje, kao i zamjenu kočnica. Pazite, to je osam posjeta servisu godišnje, jer Espace ima servisne intervale svakih 10.000 km. U takvom tempu vožnje troškovi se zaista gomilaju”, objašnjava nam Zoran dok sa zadovoljstvom skreće pogled na svoj bijeli Nissan Leaf, opremljen baterijom kapaciteta 40 kWh.

Razrađena strategija punjenja

Nakon što se uspio dočepati poticaja, koji su 2019. iznosili 80.000 kn, Leaf je kupio u srpnju. Čak su ga i u leasing-kući gledali s čuđenjem, nije im bilo jasno zašto netko daje 40-ak tisuća eura za električni automobil koji će ‘raubati’ u taksi-službi. “Istina, Leaf nije povoljan automobil, ali troškove poslovanja spustio sam na najmanju mjeru. Tijekom dana prevalim oko 200 km, a Leaf s punom baterijom može prijeći oko 250 km.

Moja taktika je sljedeća – u popodnevnim satima, kada se vraćam s posla, svratim na jednu od brzih javnih punionica. Imam tri omiljene na svega pet kilometara od kuće. Na punjaču provedem oko pola sata, što je dovoljno da se baterija napuni sa 35 na 75-80 posto. Zatim se ‘otkopčam’ i produžim kući, a u večernjim satima spojim Leaf na wallbox i ujutro krećem u novi radni dan s baterijom napunjenom do vrha”, zadovoljno zaključuje Zoran.

Iz razgovora saznajemo da je riječ o wallboxu snage 22 kW, ali Zoran napominje da njegov otac u sklopu kuće ima i radionicu s jakom strujom, pa je osnovni preduvjet zadovoljen već u startu.

E-auti kao stvoreni za urbane gužve

A kako reagiraju klijenti kada Zoran stigne na lokaciju bešumno i bez štetnih emisija? Bez iznimke, dojmovi su vrlo pozitivni. “Klijenti se malo začude, ali uvijek u pozitivnom smislu. Električni automobili su kao stvoreni za gradske gužve, a zahvaljujući direktnom prijenosu nema ni neželjenog ‘cukanja’, odnosno zatrzavanja kao u klasičnim benzinskima, odnosno dizelskim automobilima. Ljudi su impresionirani komforom bešumne vožnje. I uvijek vozim u modu E-pedal, jer regenerativnim kočenjem uspijevam vratiti oko 30 posto električne energije, a pritom maksimalno štedim komponente kočnog sustava. Evo, Leaf sada ima 90.000 km, a kočnice još nisam mijenjao”, zadovoljno će Zoran.

Mislimo si, postoji li nešto čime vlasnik električnog automobila može biti nezadovoljan? Naime, Nissan Leaf ima propisan servisni interval svakih 30.000 km ili jednom godišnje, kada se radi opći kontrolni pregled te mijenja filtar kabine. “Taj se trošak kreće između 300 i 500 kn, što je čista simbolika u odnosu na ranije spomenuti Renault Espace. Električna energija na javnim punionicama je još uvijek besplatna i čisto sumnjam da će naplata uslijediti u bližoj budućnosti. Nezadovoljan mogu biti isključivo zbog bontona korisnika na javnim punionicama, jer još uvijek nije rijetkost vidjeti nečiji e-automobil koji ostaje prikopčan satima, pa i cijeli dan. Neki ljudi gledaju samo sebe i svoj interes, ne mareći za druge”, u nevjerici nam prepričava Zoran situacije iz svakodnevna života.

Za kraj ga pitamo i koliko je baterija izgubila na kapacitetu u proteklih nešto više od godinu dana intenzivnog korištenja i prevaljenih 90.000 km. “Kada je Leaf bio nov, maksimalni doseg iznosio je 265 km. Sada je 240 km, što znači da je baterija izgubila manje od deset posto inicijalnog kapaciteta, što je posve prihvatljivo. Također, u zimskim uvjetima uspijevam prevaliti najviše 200 km, što je i dalje razumljivo s obzirom na niske temperature koje nisu blagonaklone prema bateriji. U svakom slučaju, moj idući auto za taksi-prijevoz također će biti električni. Možda čak Nissan Ariya”, zaključuje.