Mini Cooper JCW (2021) – Buntovnik s razlogom

Sunce, otok, more – svatko ih doživljava na svoj način. Mi strastveni vozači, naravno, najviše volimo biti na padinama uz pogled na cestu koja se obrušava prema obali. Najkasnije kada ispare posljednji ostaci soli s asfalta, a dobro zagrijane gume zagrizu punim intenzitetom, turbo započinje svoj fijuk koji se cijelo vrijeme isprepliće s vrištanjem dvolitrenog četverocilindraša. Da prijatelji, na otoku je vrijeme udvaranja i sada je pravi trenutak da pobudite reflekse te malo zagrmite kroz ispuh.

Ove je sezone bolje otići u turizam no inače, gužve su znatno manje. A ovdje i naš Mini ulazi u igru. Obitelj je kompletno osvježena za sezonu 2021., a prvi je susret uslijedio na Mallorci. Aktivno fotografiranje, daleko od party plaža i fensi hotela. Nabrijani biciklisti još su na čekanju, a turistički charter zrakoplovi u hangarima. Dakle, dočekale su nas sablasno prazne ceste, čist asfalt i vječno pitanje – koji Mini uzeti? Cooper, ‘Struja’ ili Clubman? John Cooper Works u boji ‘rebel green’ se dosađuje u hladovini… Yes, dokopali smo se ključa!

#šestzarezjedan i koža

Ulazimo, pritišćemo tipku start i gas. Kratak brifing – 231 KS, od nule do stotke za 6,1 sekundu. Minijev prateći tim i kolege brzo nestaju u retrovizoru. Usput, s ručnim mjenjačem sprint do stotke traje 0,2 sekunde dulje. I sada neka još netko nariče nad osmostupanjskim automatikom iz Aisina. Automatika šalta ugodno i dovoljno brzo, ponekad je izmjena stupnjeva popraćena i pucanjem iz ispuha.

Nitko se neće dugo privikavati na JCW iz 2021., barem ne poznavatelji Minija. Jer facelift je više tipa ‘pronađi razliku’ nego ‘hoću li ga prepoznati?’. Model s dvojim vratima, koji je dostupan od 2014., ostaje potpuno dosljedan sebi i nakon drugog ‘liftinga’ – snažnog karaktera te pomalo tvrdoglav. Logično, inače ne bi bio premium.

Mini bi u budućnosti želio biti i malo čistiji i jasniji. Što se dizajna i okoliša tiče, krom i koža postupno se izbacuju. Postaje vegan, ako baš želite. U redu, razumijemo. Ali ne i naš John Cooper Works, stara trkaća škola koja još uvijek može zavoditi čvrstim i udobnim sportskim sjedalima s kožnim presvlakama. I s mnogo crne boje visokog sjaja povrh toga, uključujući obrub oko dominantnog okruglog središnjeg instrumenta sa 8,8-inčnim zaslonom osjetljivim na dodir te izmijenjenim kontrolama. To uključuje i svijet boja poput ‘Lounga’ u tirkiznoplavoj ili ‘Sporta’ u crvenoj i antracit, a koji su upareni s modovima vožnje. ‘Drive Mode’, pravilan odabir ključnog pojma, jer stigli smo do Sóllera gdje ispred tunela skrećemo lijevo i prilazimo bezbrojnim serpentinama. Jer zašto je Mini imao stražnju multilink-osovinu još od 2001.?

Odsad selektivno

Novo u JCW-u za 2021. – izmijenjena konstrukcija amortizera. Iako Mini, poput matične tvrtke BMW, u svojim malim modelima s prednjim pogonom nema stvarnih, kontinuiranih adaptivnih amortizera, ograničen je na dvije karakteristike. No odsad dijelovi rade frekvencijski selektivno. Dodatni ventil reagira na vršne pritiske, primjerice pri prelasku preko kratkih neravnina, nakratko se otvara i tako ih neprimjetno ‘pegla’. To povećava udobnost na rutama upravo s tim kratkim ‘podražajima’, bez neželjenih, ometajućih kretnji karoserije tijekom dinamičnije vožnje.

Ovjes se prilagođava unutar 50 do 100 milisekundi, a JCW sada s deset posto tvrđim ovjesom još više bjesni po serpentinama. Udoban i prizemljen, ali nikad nepokolebljiv. Naravno, ovako nešto možete detaljno saznati – ako uopće postoji – u izravnoj usporedbi. Ali prema prikazanom, nema razloga sumnjati u ovu informaciju. Bilo kako bilo, JCW je na ovoj cesti potpuno u svom elementu. Ne osjeća se pretvrdo, nije preaktivan u smislu agilnosti, ali je itekako prikladno motoriziran. Mišićavi dvolitreni turbak čupa drveće s korijenom, a JCW prilikom svakog ubrzanja ostaje precizno upravljiv i neutralan prilikom prolazaka kroz zavoje. Prošli su dani malih poskakivanja i plesanja pri otvaranju gasa, onih koji trzanjem uvijaju male prste i rose čelo kapljicama znoja. Ovaj Mini se ponaša poput odrasle osobe, precizno i dosljedno slijedeći komande na upravljaču i papučici gasa.

Naravno, pri promjeni reakcija pod opterećenjem ‘pomaže’ laganim sužavanjem putanje, a da pritom ne intervenirate nervozno na upravljač. I bez paraliziranja klizanja pri ubrzavanju – čak i bez mehaničke blokade diferencijala 320 Nm pravovremeno stiže do asfalta. Utjecaj pogona? Podjednako aktualan ‘problem’ kao i fading. Brembove fiksne čeljusti s četiri klipa i samoventilirajućim diskovima sprijeda usporavaju izvrsno, bez pomicanja točke djelovanja.

Što na ovom mjestu nikako ne može škoditi, jer iako Coll de Sóller idilično vijuga prema dolje, na rubu ceste nema mnogo prostora, ponekad rubno kamenje ili kameni zidovi vrebaju tik do vas. U bezopasnim slučajevima to će se manifestirati s nekoliko plastičnih krhotina, u najgorem ćete se nezaustavljivo kotrljati prema obali. Što uopće ne bi bilo ‘veselo’. Poglavito zbog Minijeva novog lica koje standardno dolazi s prednjim LED-svjetlima i Union Jack svjetlima straga, no bez svjetla za maglu te s novim zračnim zavjesama sprijeda. Hej Mini, sretan ti 20. rođendan!

Zaključak

Taj je dan bio savršen, sve je pristajalo – prazne ceste, topao asfalt i motivirana ‘kutijica’ od auta sa 231 KS, koja je nakon ‘zatezanja bora’ jednako pouzdana te još čvršća no prije