Električnim autom na kupanje? Aha…

Kolega Igor Doležal je krasan mladić, ali ponekad je bolje ne javljati mu se na telefon. Recimo, središ apartman za jednu noć, klincima kažeš da ih voziš na more za vikend i siguran si da će Hyundai i20 koji si ‘bezicirao’, biti super autić za taj zadatak.

Ne baš kao 500 Abarth od prošlog vikenda, ali konji, zubi, ovo, ono, sve znate. Ali, hladan tuš, ‘meni ipak treba Hyundai, uzmi ti sebi Renault Zoe’. Ok, nije problem, taj auto ima doseg 400 km, mislim si. Međutim, vruće je, valja gurati klimu, zastati u gužvi, a i potegnuti iznad stotke. Ništa. Stara cesta je jedina mogućnost.

Ionako na putu za Rijeku nema punionica. Sva sreća da smo ionako mislili otići na Krk, jer nas čeka čak 11 punionica… Bravo Krk!

Rano ujutro, kada puni krenete prema moru, ni po čemu Zoe neće biti drukčiji od bilo kojeg drugog auta. Ima sve. I klimu, i dobra sjedala, i dovoljno mjesta, i pregledan je, kvragu, čak i izgleda tako da se utopi u uobičajen promet. Noćas sam ga nahranio narančastim kablom kojim inače hranim kosilicu. Krenuli smo po staroj karlovačkoj, imamo vremena.

Prometa nema, nije vruće, ma milina. Tamo nešto prije Delnica temperatura već pomalo raste, bez klime se ne može, a bogme i uspon već neko vrijeme traje. Svejedno, nije problem, jer i dalje imamo više od 200 km dosega prema instrumentima.

Spuštanje prema moru osjetno snižava prosjek i Zoe se rekuperacijom lagano puni. Posebno mi idu na živce oni koji su se ‘na nizbrdici od dva kilometra napunili za 20 km’ jer su samo snizili prosjek.

Osjetno manji postotak energije možete rekuperirati, jer svaki sustav ima ograničenja. Evo, na primjer – ako se spuštate 20 km nizbrdo, možete se napuniti za valjda pet kilometara u najboljem slučaju.

Jer, ono što čitate na displeju je očekivani doseg izračunat prema prosjeku utroška energije. Ali, nema veze. Glatko klizimo prema krčkom mostu i imamo ‘debelo iznad 150 km struje’. Eto. Nije bilo teško, mislim si. Električni auto ima smisla baš kao i obični. Idemo u Punat i, znam vidio sam, ondje imaju punionicu.

Hladan tuš, jer odlučio sam spojiti auto na punionicu. Ne koristim električne automobile često, na puni.hr sam vidio neki upitnik. Rekoh, idem vidjeti. I bogme sam vidio. Punionica ne djeluje. Mrtve obje utičnice. Ponovno malo na puni.hr i u obližnjem Krku punionica ima zeleni status. Super, idem tamo, ali tek ujutro.

Nije neka udaljenost, Krk je zaista dobro premrežen punionicama. Ustajem. Djeca još spavaju, idem na ono čuveno ispijanje kave od pola sata da se Zoe napuni do 80 posto. Stižem i samo jedna utičnica radi, i srećom, slobodna je. Stavljam auto i osjećam olakšanje.

Kaže displej dva sata i nešto do pune baterije. Nije to vrijeme koje trošim na kavu. To je moje vrijeme za koje obavim generalku na cesti. Klinci su za sat vremena sigurno budni. A mene nema. Super. Skok sa 27 posto, a 66 posto u sat vremena. Ajde, nije loše. Baterija bolje upija kada je prazna. Vozim nazad.

Promašio sam doručak, pogodio ženino izvrsno raspoloženje (cinizam), ovo dvoje već cupka s plivicama i ‘šlaufima’ i hitno žele na plažu. Evo, evo, idemo…

Još smo se malo vozikali i dan završimo na 60 posto. S time ne možemo u Zagreb. Poglavito jer usput punionica nema. Idemo se kupati u Bašku, tamo ima punionica. Kada smo stigli, jedna utičnica ne radi, na drugoj slovenski BMW i3.

Ostavljam Zoe i na plaži nekoliko puta ‘osvježavam’ puni.hr da vidim kada će se osloboditi punionica. Jer, ja sam na ovom ‘šupljem’ mjestu gdje ne radi utičnica i vrebam priliku da se spojim čim Slovenac ode. Pokušavam s online-rezervacijom, odustajem jer sam, priznajem, lajbek.

Ili sam nešto pogrešno napravio. Ili sam preležeran za sve. Uza sve to, malo sam već i lagano živčan jer mi se odmor svodi na škicanje utičnica. Ne, nije šovinistička fora i nema veze s plažom i badićima, doslovno je. Najednom, zeleno! Klopoćem u japankama koje prezirem do Zoića i spajam se. Kakvo olakšanje! Punimo se do 100 posto. Pobjeda!

No usuglašeni da baš ne spržimo djecu suncem, od 12 do 15 smo se vozikali po otoku. Daj u Vrbnik, daj tu, daj tamo, jao vidi krasnih kuća u unutrašnjosti, vidi ovo, i opa! Eto nas pali na 77 posto. Ništa. Idemo u Malinsku na punjač i kupanje. Blizu plaže je. I dolazimo tamo i ugodno iznenađenje – obje utičnice rade.

Na jednoj je cijeli dan Tesla. Parkirana. Austrijskih registracija. Super mi je da imamo besplatne punionice. Eto, hranimo ljudima skupe aute strujom. Nisam ni ja iznimka, iako je 230.000 kn za Zoe mnogo manje od cijene Tesle Model S. Ali da sada ne filozofiram, napunimo se mi tamo fino – do kraja.

Krećemo za Zagreb predvečer, vozim se po staroj cesti ‘brzo’ i pametno da čuvam baterije. U Karlovcu mi stoji 203 km dosega. Bravo! Idemo se počastiti autocestom. Vozio sam čak 127 km/h! I stigao kući sa 105 km dosega. Umorilo me sve. Često putujem strojevima iz 1960-ih.

I mogu reći da sam u prosjeku osjetno brži, da se više smijem, da je klincima veća fora te da nemam ni živaca ni vremena (još) za električni auto. Zoe je stvarno dobar auto, nije problem u njemu.

Problem je u načinu života. Baš tako kako će mene sada netko gledati kao ‘glupana koji ne kuži’ i lijen je hodati do punionice deset minuta na 38 stupnjeva, tako ću ja sažaljivo gledati bedaka koji ne zna uzeti odvijač i namjestiti platine kada mu auto zatrokira u Lici. Ništa osobno, ne želim nikoga uvrijediti, ali hej!

Da imam Teslu koja, kao, juri i košta kao pravi auto, i cijele se dane vozim 80 km/h bez klime?! Ne, hvala. Uz to, Zoe ima 26.800 km, star je godinu dana i vonja na znoj. Zašto? Jer, kada namještaš klimu, piše ‘omiljena temperatura’. Ne ‘željena’, ne ‘određena’, ne ‘namještena’… To je kao da šapćeš želju u bunar pa ako prođe, prođe.

Jer klima se trudi raditi čim manje i štedjeti struju kada si u modu Eco. Mnogi su to prije mene osjetili, a sada nakon njih njuhom osjećam i ja. Ako pak Eco iskopčaš, doseg se na ljetnom suncu topi kao sladoled.
Samo kratka crtica iz života – jedan vikend s električnim autom – na putu na kupanje.

Ne bih više, barem ne ovo ljeto dok mi malo ne prođe e-PTSP… Drvlje i kamenje slobodno možete na mail, dušu sam si barem malo olakšao…