Vozili smo Range Rover Sport SVR

Rijetki su ovakvi dani. Ustali smo dovoljno rano i dovoljno odmorni, a pred hotelom nas čeka… Kako ga uopće nazvati? Najjači Range Rover Sport svih vremena koji ne pati od europskog korporativnog virusa zbog kojeg poslije vožnje ne znate što ste vozili. Ovdje je karakter u prvom planu, pa vožnja s Rangeom Sport SVR ostaje trenutak za pamćenje, možda čak i onaj koji će vas promijeniti kao vozača. Velike su to riječi, jer su B-prometnice u Engleskoj nešto uže od glavnih, a mi smo upravo pogrešno skrenuli u ‘govedu’ teškom 2310 kg, snažnom 575 KS i na 21-colnim kotačima. Dok sjedimo na ‘krivoj’ strani ceste, čini se da SVR ispunjava cijelu prometnu traku. Širok je više od dva metra, čak i kada mu sklopite retrovizore, a s otvorenima širina premašuje 2,2 metra. No ne damo se, pa je tempo i dalje nešto brži, primjeren kompresoru 5,0 V8 kakav se ugrađuje u najsportskije modele Jaguara i Land Rovera. Nagrada je tad relativan pojam, pa smo urnebesno sretni kada smo se vratili na širu cestu gdje je lakše raširiti krila. Samo treba ostati priseban i ne riskirati globu u funtama koja ne može biti mala. Tješi nas i što na kraju testne dionice stoji staza koju je Land Rover kupio prije nekoliko godina.

Poziv na parenje

Već je na startu jasno koliko je divlji Range Sport SVR (Special Vehicle Racing), što uostalom i jest smisao te oznake top-modela koju potpisuje Land Roverov odjel za ‘divljake’, nazvan SVO (Special Vehicle Operations). Bez okolišanja, čak i kada s malo gasa odlazite s parkinga, dok iz ispuha kaplje prvi kondenzat, a bijela para podsjeća da je hladno, evidentno je da će vozač ovog auta biti stigmatiziran. Čuje se malo kao AMG 63S, malo kao BMW X5M, a otprilike isto toliko je i Sport SVR i snažan.

Trenutak ulaska u oval SVR-om koji grmi i postiže brzine klase supersportaša - što SVR i jest, samo na drugom katu

Nepunih 600 KS izlazi na cestu i uvijek izgleda kao da želi pokidati skupe Continentalove 21-colne gume koje skupljaju kamenčiće s parkinga – jer su ljepljive. Malo gasa treba da veliki V8 poput bizona pozove na parenje. Volan postavljamo ravno, motor nije prešao ni 2500 okretaja, a veliki Range se lagano propinje, neprirodno silovito ubrza te nestane u ‘kontra smjeru’ engleske ceste koja ima podosta gripa, više nego naše dalmatinske ili ličke putopisne magistrale.

Brži od Ferrarija

Po zahtjevnosti otočkih cesta jasno je zašto je Britancima vožnja u krvi, zašto ‘svako selo’ organizira svoj track-day i zašto je tuning scena jaka. Cesta poziva na vožnju, a ograničenja su stroga i negdje treba ‘otvoriti dušu’. Poglavito kada znamo da je na usponu prema ‘Nebeskim vratima’, u Kini, opaku ‘Zmajsku cestu’ dugu 11,3 km i sa 99 zavoja, baš ovakav SVR prošao brže od Ferrarija 458 Italia. Potom se hibridna izvedba ovog modela popela do ‘Nebeskih vrata’ preko 999 stepenica pod kutom od 45 stupnjeva. Odnosno, sa SVR-om možete sve, samo trebate imati adekvatne gume. A možete i najduži šleper prestići za dvije sekunde – što smo shvatili kada smo prvi put poklopili gas do kraja. Potmuli glas pretvorio se u urlik i trenutačno smo se našli u suludom prekoračenju brzine.
Ogranak SVO kompletno je doradio Range Sporta SVR, ali ga nije radikalno izmijenio. Sve na njemu je malo bolje, što je razlog drastične razlike u cijeni u odnosu na samo nešto slabiju izvedbu. Lakši je jer je ‘hauba’ potpuno karbonska, a samo na sjedalima se uštedjelo 30-ak kilograma, iako su i prednja i stražnja prema potrebi grijana. Performanse su otišle u nebo, pa SVR lovi 280 km/h i ubrzava za 4,5 sekundi, ali luksuz nije nimalo patio. Osim u gumama koje su sportske, a nisu kastrirane ni terenske mogućnosti, pa su i ovdje svi terenski programi koji Range čine nezaustavljivim.
I ovim modelom možete voziti kroz vodu do struka, jer zračni ovjes podvozje podiže do 40 mm, odnosno još 75 mm u programu off road 2. No iskreno, to nismo ni pokušavali, a i brzo bi se SVR spustio nisko jer terenski program radi do 80 km/h. Znatno je važnije što je na njemu uz modificiranu dvostruko bržu ZF-ovu osmobrzinsku automatiku i optimiziran Boschev menadžment s reprogramiranim povratnim ventilom na kompresoru koji je dopustio veću snagu.

Ovakav prizor više nikad nećete vidjeti jer teško će vlasnik goleme 21-colne kotače zavrtjeti grubim makadamom sa 575 KS i 700 Nm

Motoru treba zraka pa su veći usisnici zraka, a ispuh je elektronsko kontrolirani dvostazni. O čemu je riječ, shvatit ćete kada stisnete oznaku Dynamic, pa ikonu kacige i ispuha, na skupocjenom ekranu osjetljivom na dodir. Dovoljno je brz i u programu Eco, ali ‘mrak pada na oči’ kada se zaklopka ispuha postavi u sportski program. Da, sportski auti bi trebali biti niski i lagani, a SVR je sve samo ne to. Ovo nije okretni Gripen, ovo je MIG-31 i možete mu staviti soli na rep. Zapravo, ima nešto muscle američko u njegovim manirama. To je svakako karakter motora 5,0 V8, ali i nešto u cijeloj atmosferi, pa možda čak i u izboru ovakve nabrijane plave boje. Samo ovaj auto si to može dopustiti, a zbog dorađenog ovjesa i začepiti usta konkurentima. Nevjerojatno, ali podvozje na golemim kotačima fino upija neravnine te ostavlja onaj kauč-doživljaj u leđima. Nema udaraca koji vas tjeraju da sjedite savršeno i koncentrirano nadzirete zamke (rupe) po cesti, pa je SVR nešto kao GT-auto na drugom katu.

Posljednji zavoj na stazi

Napokon dolazimo na stazu koja uključuje i ovalni zavoj po kojem još nikad nismo s guštom tjerali veliki SUV-model. Njima tamo nije mjesto, a kako bi onda bilo 2,3 tone teškom SVR-u. Iskreno, na stazu izlazimo s ciljem da ga samo pošteno stisnemo i vidimo kako ‘nabire’ brzinu iznad 200 km/h. Ukazuju nam kako na ravnom dijelu možemo lako uloviti oko 130 milja (210 km/h), ali dobro izlazimo iz zavoja i hrabro dolazimo na oval, pa brzinomjer pokazuje blizu 150 mph (oko 240 km/h). I to bez ikakva problema, baš kao što i kočnice impresivno guše brzinu kada treba.
Urlik i juriš na pravcu su fantastični, ali zavoje, dijelom i zbog poprilično bezosjećajnog volana, pažljivo napipavamo, kao da je noć. Međutim, evidentno je da smo ga podcijenili. SVR voli kada mu gume škripe kao na malom gradskom autu, i na senzacionalan način, iako je 4×4, gura stražnjim kotačima. Čini to kao ‘pravi sportski muškarac’, pa na posljednjem zavoju lagano puštamo gas i otvaramo volan. Samo tren kasnije, SVR je učinio sve kako treba, pa iz zavoja izlazimo nosom prema ogradi, s volanom u kontri, u pravom driftu. Poslušao nas je kao mali britanski roadster, i to je bio prvi takav doživljaj u nekom velikom SUV-u. Čak je i malo dima ostalo iza stražnje desne gume…

Wow – rekli smo – zar se ESP može isključiti?

„Nije isključen, vozimo se u programu za stazu“, govori suvozač i pokazuje nam na ikonu kacige. Mislimo si – Aha, ovo je uistinu prava stvar koja radi što joj kažeš i ne pita za posljedice. Ili stisnite Eco i vratite se s najboljim pogonom 4×4 sigurno do hotela bez obzira na uvjete. Jer središnji diferencijal izveden kao spojka, moment u optimalnim uvjetima distribuira u omjeru 50:50, a zatreba li, može poslati i teoretskih 100 posto na svaki par kotača. I to je dovoljno za svakodnevicu, a SVR ima još i revidirani stražnji samokočni diferencijal koji je uz magnetski podesive amortizere – koji jamče dobro prianjanje stražnjih kotača – i dopustio maestralan izlazak iz posljednjeg zavoja na stazi. Dobro da smo zatim izašli van jer na masu od 2,3 tone smo potpuno zaboravili. No SVR nećemo nikada zaboraviti i s guštom ćemo mu se nakloniti, čak i ako je narančasti.