

U godini kada legendarni Kadett E slavi svoj okrugli 40. rođendan, mi smo se uputili u jednu od garaža gdje je nastao trenutačno najpoznatiji domaći Kadett, ako ne i šire. Endemski je to primjerak ovog kultnog automobila. Podaci kažu da ih je s proizvodne trake sišlo nešto više od tri i pol milijuna, a samo 1987. je u Europi registrirano gotovo 700 tisuća. Priču o crvenom Kadettu, vlasnika Bože Loknera, internetskoj zajednici poznatijem kao #lobo, donosimo u jeku njegove najveće popularnosti.
Dijagnoza, još uvijek bez pečata…
“Druženje s ovim automobilom počelo je prije 14 godina. Kako to obično biva u ovakvim pričama, najprije nisam želio ništa raditi. To ništa držalo me jako kratko – zamijenio sam felge, pa opruge… Kadett je došao kao mali 1.6 u originalu, a onda je prerastao u 2.0. Karoserija je originalna, 1.6 GT, to je u ono vrijeme značilo karirani uzorak na sjedalima i oplatama vrata, kao i još neki detalji, po kojima je bio prepoznatljiv. Vozili smo se tako poprilično dugo, a onda je stigla posljednja ‘B-verzija preinaka’, kako ja to volim zvati”, objašnjava nam Božo dok zajedno nazdravljamo. “Kao što sam spomenuo, 2.0 motor, imao je 115 konja, to je dobro poznati motor koji se ugrađivao u razne Opele tih godina. Ispod poklopca je sada rađen motor sastavljen od dva motora. Riječ je o 2200 kubika i osam ventila. Kako takav motor u tvornici nikada nije postojao, tako se on u tuning svijetu naziva – Frankenstein. Uparite blok i glavu motora koji nikada nisu bili tvornički zajedno, i evo trenutačnih performansi.
Kadett je sada na 140 KS, a važno je da je dobio okretnog momenta – 185 Nm. Uvijek me pitaju što je što u tim omjerima, pa im šalom to ovako objasnim. Konjska snaga je koliko brzo možeš pogoditi ogradu, a njutnmetri koliko je daleko možeš odnijeti. Taj omjer uvijek mora biti u dobrom balansu, moraš imati konja, ali i njutnmetara da konji mogu poletjeti.”
Da bi sve vozilo, ovjes je kompletno unaprijeđen – od niza komponenti poznatih proizvođača, dijelovi su traženi u Europi i Velikoj Britaniji. Kako bismo na domaćem jeziku rekli, tu su na prednjem kraju ‘gewinde’, stražnji kraj je odvojeni sistem amortizera, sve je pojačano, tvornički seleni zamijenjeni su poliuretanskima koji su dosta tvrđi od originala, što u konačnici povećava upravljivost te daje bolje performanse na stazi. Više od 80 posto preinaka na ovom automobilu napravljeno je iz glave, možemo reći ‘homemade’. Zašto? “Razlog se krije u godini proizvodnje. Jako je teško nešto naći, odnosno gotovo nemoguće, a ja sam jednostavno želio sve to napraviti na svome automobilu.
A kada je tome tako, nema ti druge nego da se uhvatiš posla i sve sam napraviš. Dijagnoza je to, još uvijek bez pečata…”, kroz smijeh će Božo. Ono što se ne vidi je svakako ispuh, gdje je isto iskustvo odradilo svoje. Automobilu s osam ventila stavljen je auspuh od 16-ventilskog motora. Riječ je o pet milimetara većem promjeru, što u konačnici daje veći protok, automobil lakše diše, a pritom se i lijepo čuje.
U počast velikom prijatelju
Putu od 4300 km prethodile su brojne pripreme, a sve kako bi se dokazala tehnička spremnost automobila. Tri mjeseca prije samog kretanja na ovaj izazovan put odrađeno je testiranje na Grobniku. Dvaput je Kadett ondje odvezao 120 krugova i nije pokazao tragove umora, bez obzira na godine. Osim toga, vožen je i po cijeloj Hrvatskoj, odrađeno je dodatnih 1200 km kako bi neke stvari sjele na svoje mjesto. Osim vozačkih užitaka na stazi Nürburgring, još je jedan razlog zašto baš tamo. Uz gutljaj piva i veliki uzdah, Božo započinje ovaj dio priče: “Ova staza bilo je mjesto gdje sam svom velikom prijatelju, slobodno mogu reći bratu, želio odati počast. On je, naime, na toj stazi izgubio život 2021. godine.
Želio sam na dan njegova stradanja s Kadettom, na kojem smo zajedno radili, biti tamo. Stoga sam zacrtao da ću s ovim motorom koji je napravljen u garaži uz pomoć nekolicine prijatelja ove godine biti na toj, za mene posebnoj stazi. Bila je to potvrda svega, mojih emocija, ali i nagrada za sve uloženo u ovaj projekt.
Put je bio izazovan, nisam se bojao za automobil, više za sebe, odlučio sam krenuti potpuno sam, i to u tišini. Naime, Kadett nema radio, pa imaš samo zvuk motora i svojih misli dok si u njemu. Emocije su još uvijek jake zbog Nikoline pogibije na stazi, ideš se suočiti s mjestom gdje se dogodilo nešto ružno, a istovremeno znaš da se tamo događaju lijepe stvari – zabava, sreća, veselje. Vrtuljak emocija cijelo vrijeme – čas plačeš, čas se smiješ i tako 15 dana u krug.” Vidno emotivan, dodaje: “Glava shvaća da je to život, srce treba još vremena, ali jedini način da to prijeđem je da zacrtam datum i vrijeme, kako je i bilo.”
Božo u šatoru, Kadett pored njega
Uz to, još se jedna stvar poklopila, to uvijek bude tako. Poznati YouTuber Misha Charoudin, koji ima svoj kanal i na kojem objavljuje krugove sa staze, ali ne u svom automobilu, provezao je Kadett po stazi. Vozio ga je onako muški, baš kako bi to vjerojatno pokojnog Nikolu veselilo, i to sve njemu u čast. Inače, Misha je ‘hrvatski zet’ koji živi i radi na stazi, a na njegovu kanalu možete pronaći bezbroj videouradaka, između ostalog i onaj s Kadettom. Zanimljivo je da osim što poznaje automobile, poznaje i domaće delicije. Nakon odvezenog kruga, gdje je nekoliko puta rekao – ‘nevjerojatno’, jer nikad nije pomislio da tako stari automobil može dati toliko zabave, a još je pritom napravljen u maloj garaži bez velike lepeze tuning dijelova.
Božo mu je donio neke od poznatih delicija iz Hrvatske. “Na vrhu su bili čvarci kojima se obradovao kao djeca nekoj slastici”, veselo će Božo koji nam prenosi dojmove i druženje tijekom tih 20 kilometara vožnje. Na svom putu do ‘Ringa’, kako ga trkači odmilja vole zvati, Kadett i Božo prošli su kroz Austriju, Njemačku, Švicarsku, Belgiju… Spavali su zajedno i na parkiralištu McDonald’sa, ali i zavoju samog ‘Ringa’ u šatoru. Dobro, Božo u šatoru, Kadett kraj njega. Čuo je, kako kaže, priče o planovima za nastajanje ovakvog automobila i u Europi, ali zasad još to nije pronašao. Baš zato su ga jako veselile pozitivne reakcije ljudi koje je sretao na putovanju. “Ljudi koji ne znaju o kojem je autu riječ i oni koji znaju uvijek je palac bio gore – na benzinskoj, praonici, semaforu, bio sam prava atrakcija. Sve to mi je bilo jako zanimljivo pa sam na armaturu zalijepio pik traku i za svaki palac stavio jednu crticu. Kući smo stigli s više od trideset crtica”, otkriva Božo.
260 km pod punim gasom
Zanimljivost je pritom da je od ukupnog broja kilometara čak 260 trkačkih pod punim gasom. Uz to, na cijelom putovanju nije bilo potrebe za mehaničarskom intervencijom, dok gedore nisu imale sreće, ostale su na dnu kutije. Nameće se stoga logično pitanje – kakav je osjećaj voziti Nürburgring? “Ono što je klincima Gardaland, vrtuljci, ringišpil, autići, to je ‘ring’ za vozače. Iskustvo je zamišljeno tako da dođeš do staze i ako nisi neki trkač, doživiš je turistički. Platiš krug 35 eura, dobiješ plastičnu karticu, rampa se podigne i ti voziš. Nakon završetka izlaziš sa staze. Doživljaj se krije u tome da si (od)vozio krug na jednoj od najpoznatijih staza, gdje su brojni svjetski proizvođači automobila testirali iste ili postigli neviđene rekorde.
Dopušteno je doći bilo kojim vozilom, ali od ove godine je uvedeno pravilo da ono mora moći postići brzinu od 130 km/h, što je dobro jer imate automobile koji imaju stotinjak konja, no i one čiji se konji broje u tisućama. Brojni su na temelju videoigara odlučili odvesti prave krugove. To pozdravljam, ali simulator ti pomaže utoliko da znaš koji je zavoj lijevi, a koji desni, sve ostalo dolazi vožnjom u realnim uvjetima. Oni koji žive i rade na stazi, ističu kako bi u jednoj sezoni svojim automobilom – da upoznaš njega i stazu – trebao napraviti najmanje 200 krugova. Ne možeš, kako napominju, doći jednom ili dvaput godišnje i biti heroj staze, to jednostavno nije moguće.”
Ako ga sretnete – palac gore!
‘Ring’ će samo u jednom krugu ponuditi sve što automobil može doživjeti u svakodnevnom prometu, što ga čini posebnim, ali i opasnim. Iznimno opasnim. Projekti nikada nisu gotovi, tako je i ovogodišnje putovanje otkrilo neke detalje na samom automobilu koje bi valjalo poboljšati. Primjerice, krugovi na stazi pokazali su da se Kadettu pri ulasku u zavoje podiže jedan stražnji kotač, što znači gubitak trakcije, odnosno auto ne ide onom brzinom kojom može. Božo ističe kako će ovu zimu poboljšati taj dio automobila.
Isto tako, na popis dodaje reviziju i reparaturu nekih dijelova na prednjoj strani automobila. “Kada je vanjština u pitanju, volio bih ga dovesti u top-stanje, no onda se gubi duša. Ovo je trkaći automobil i svi njegovi ožiljci pričaju priču sa staze. Ako ih uklonim, uklonio sam i te priče, zasad neka ostane ovako”, zaključuje Božo. S tom mišlju ćemo i mi priču o crvenom Kadettu privesti kraju. Uz malu napomenu – sretnete li ga na prometnici, palac gore! Mjesta na pik traci za crtice još uvijek ima.