Oldtimeri čišći od novih dizelaša?

Uvaženo je mišljenje da su oldtimeri – a pogotovo oni dizelski – ekološka bomba. Upravo stoga smo 'posudili' 40 godina star Mercedes 240D W123 i izmjerili emisije dušikova-oksida (NOx-a). Rezultate smo usporedili s onima modernih dizela, norme Euro 6, i ostali – bez teksta

W123 je najprodavanija Mercedesova modelska serija. Svojevremeno je bila sinonim za trajnost i pouzdanost, omiljena među pukom, a u zemljama koje smo nekoć nazivali ‘Trećim svijetom’, i danas je nemali broj tih automobila u službi brojnih taksista.

Auto motor i sport je u svrhu mjerenja i istraživanja od njemačkog W123-kluba posudio izvrsno očuvan primjerak modela 240D iz 1982. u originalnom stanju. Naravno, Euro-norme tada nisu postojale, niti se uopće o njima raspravljalo, no našoj testnoj 123-ki koja na instrumentima broji prijeđenih 343.000 km, ipak je udahnut svojevrstan eko-standard.

Naime, u 90-ima joj je ugrađen oksidacijski katalizator kako bi ispunila Euro1 te ‘upala’ u povoljniju kategoriju razreza godišnjeg poreza na cestovna motorna vozila. Katalizator oksidira samo ugljikovodike (HC) i ugljikov-monoksid (CO), dok na dušikove okside (NOx) nema utjecaja.

U međuvremenu smo svi toliko informirani, da znamo da NOx zapravo ima (sporan) utjecaj na mjerenja ispušnih plinova, poglavito kod dizela te da je krucijalan faktor za ljudsko zdravlje. Nakon VW-ove afere dieselgate naglo je upao u fokus javnosti i otad se ne stišavaju reakcije i debate oko njegove štetnosti.


> 1000 mg

VW-ov pick-up sa ‚skandaloznim‘ motorom EA189 (nakon updatea softvera), ali i još Renault Captur 1,5 dCi te Subaru Outback 2,0D ispuštaju više od 1 g NOX/km

oko 800 mg

W 123 ispušta manje NOX od Audija Q3 (EA189) i neznatno više od dvostruko snažnijeg Mercedesa CLA 200 d

oko 80 mg

Dizeli poput BMW 520d, Mazde3 1,8D i Audija Q2 2,0 TDI su se u realnim uvjetima mjerenja približili graničnoj vrijednosti od 80 mg tek u eri norme Euro 6d-temp

> 20 mg

U međuvremenu neki poput Astre 1,6 CDTI, Mercedesa E220d i Qashqaija 1,5 dCi ispuštaju neznatne količine NOX-a. Emisije su i u realnom prometu daleko od granične vrijednosti


 

Od 2014. je na snazi norma Euro 6 koja je u međuvremenu postrožena. E sad, ako standard star šest godina slovi kao ‘prljav’, kakva će tek biti situacija s ‘kuburašem’ koji broji nešto manje od četiri desetljeća?! Mnogi ‘oldtajmeraši’ osporavaju ovakvo vrednovanje, i upravo zato nam je 123-klub i ustupio ovaj automobil za testiranje i mjerenje.

A mjerili smo prema aktualnim standardima, što uključuje vožnju u realnim uvjetima (Real Driving Emissions – RDE) s mobilnim mjernim uređajima (Portable Emission Measurement System – PEMS). Klub je već pokušao nešto slično ujesen prošle godine. Mercedesu sa 72 KS i 70 kg dodatnog tereta (oprema), pri temperaturi od osam stupnjeva trebalo je 70 posto hoda poluge gasa da na autocesti ubrza do 120 km/h.

Na uzbrdici je pri punom gasu brzinomjer pokazivao 60 km/h, što je bio pravi izazov za W123. I jedno je sigurno – konfiguracija RDE-rute je ispunjavala sve obavezne elemente (grad, uzbrdica, autocesta…).

Srušen mit o ‘prljavim’ oldtimerima

Rezultat dviju kalibriranih vožnji – W123 je u prosjeku po kilometru ispustio 808 mg NOx-a, što je neznatno lošiji rezultat od onoga što je na istom testu ostvario 34 godine mlađi te dvostruko snažniji CLA 200d. Općenito, riječ je o rezultatu koji pripada sredini naše tablice mjerenja koju smo odradili u suradnji s britanskim stručnjacima Emission Analytics.

Ta su mjerenja ispunjavala sve RDE-elemente i izvedena su PEMS-om, na mjerenjima je bila prisutna stručna osoba, a sve se zajedno odvilo u realnom prometu.

Dobiven rezultat srušio je mit o oldtimerima kao vozilima koja uništavaju okoliš i često se prokazuju kao ekološka bomba. Isto tako, nakon ovog mjerenja i ostvarenih rezultata dolazimo do zaključka da će kvaliteta zraka u gradovima biti bolja isključivo ako u njima budu prometovali dizelaši norme Euro6d-temp.

Jer naš 240D je sa 808 mg/km na razini prvih Euro6-dizela, što znači da je deset puta nadmašio graničnu vrijednost od 80 mg/km. Što pak ne govori u prilog da je 123-ka naročito ‘ekološki čista’, već da je ‘prljava’ isto kao većina osjetno mlađih dizela.

I tu stižemo do merituma problema i krucijalnog pitanja – zašto su rani Euro6-motori tako loši na mjerenju emisija? Postoje dva razloga – prvi je upravo taj drastični tehnički iskorak u proteklih nekoliko godina.

Prednabijanje i izravno ubrizgavanje rezultirali su velikim porastom snage (CLA 200d vs. 240D – porast od 100 posto) te istodobno značajno snizili potrošnju (isti automobili, oko 23 posto). Naravno, porast komfora i sigurnosti nećemo ni spominjati…

Motori su postali učinkovitiji zbog porasta tlaka izgaranja, što je pak za posljedicu imalo porast emisija NOx-a. Moderni dizeli su dokaz da se i tome doskočilo, jer mjerenja pokazuju da su neki modeli trenutačno četiri do deset puta (faktor prekoračenja) ispod propisane granične vrijednosti.

Skandal s VW-om je razotkrio sve laži laboratorijskih testova
Zakonski propisi su pak drugi razlog zašto sve zajedno tek odnedavno funkcionira kako treba. Jer grafika prikazuje kako zakonski definirana granična vrijednost NOx-a od 2000. do 2014. drastično pada. Sve se to događalo u eri manipuliranih softvera i lažnih laboratorijskih mjerenja (RDE je tada bio imaginacija), zbog čega su proizvođači bili fokusirani isključivo na povećanje snage i učinkovitosti.

Sve to pogodovalo je pak bilanci CO2 kod dizelaša, u praksi čak i više nego na papiru. Suprotno tome, NOx je rapidno rastao, a VW-skandal je na kraju razotkrio sve laži laboratorijskih testova. Aktualne granične vrijednosti danas se ne mogu ispuniti bez naknadnog pročišćavanja ispušnih plinova putem SCR-katalizatora i ubrizgavanjem uree, a nerijetko su za to potrebna i dva (skupa) SCR-a.

Tako da moderni, visokoučinkoviti dizeli danas pretke ‘a la 240D’ po pitanju ekoloških standarda nadmašuju gotovo jednako kao i glede snage i učinkovitosti, što je u konačnici barem – dvostruko.

Zaključak

Mercedes 240D W123 po pitanju performansi i komfora doista jest automobil star četiri desetljeća. No kada je o emisijama NOx-a riječ, tada je rame uz rame s brojnim dizelašima rane Euro 6-faze (6b,6c). Značajne posljedice na realne NOx-emisije imao je tek Euro 6d-temp. Iako je tzv. Conformity Factor (CF, 2,1) korigirao graničnu vrijednost sa 80 na 168 mg/km, rezultati mjerenja su u međuvremenu smanjeni za faktor 10. Dakle, čist dizel postoji i bez varanja, no troškovi tehnologije su toliko porasli da je dizel postao neisplativ u manjim (i jeftinijim) klasama automobila.

Izdvojeno

U prvim godinama postavljanja zakonske regulative glede Eko-normi, sva pažnja zakonodavca bila je usmjerena prema smanjenju količine emisija ugljičnog-monoksida. Za Nox i HC je pak postojala zajednička granična vrijednost. Točkice na plavoj liniji prikazuju NOx-vrijednosti dobivene testiranjima u realnim uvjetima (RDE) dok crvena linija markira granične vrijednosti NOx-a u pojedinoj eko-normi. Na vrhu je VW Amarok sa ‘skandaloznim’ dizelskim motorom EA189. Zanimljivo je da je njegovo odstupanje od granične vrijednosti (EU5) u postocima manje no na dva najlošija automobila EU6-norme. Vrijednosti NOx-a su počele drastično padati nakon uvođenja RDE-testa.