Intervju Martin Kodrić, najuspješniji hrvatski vozač

Otvorili smo arhivu i shvatili da su prošle točno dvije godine otkako nam je Martin Kodrić otvorio vrata svoga doma. Tada smo već uvidjeli da imamo posla s najuspješnijim hrvatskim vozačem svih vremena, no sada je ta tvrdnja poprimila još ozbiljnije razmjere! Jer, možda ste već čuli, mladi Martin je u svojoj 21. godini, vozeći Lamborghini Huracan GT3, osvojio prvenstvo Azije Blancpain GT u najprestižnijem i najzahtjevnijem generalnom bodovanju, ali i krunu Silver Cupa za vozače do 21 godine.
Znate li što to znači? Teško… Recimo samo da je Martin Kodrić nevjerojatan talent koji unatoč svojoj mladosti iza sebe ima 15 godina profesionalnog treniranja auto sporta i da se ovaj povijesni uspjeh nije slučajno dogodio. Nakon kratkog susreta u Zagrebu, u trenutku pisanja intervjua Martina smo ulovili, gdje drugdje nego na treningu, ali u Londonu.

AMS: Prije svega iskrene i najveće čestitke! Prije dvije godine vozio si Huracan u Super Trofeu koji je bio uvertira za seriju GT3. Nadao si se ulasku u tu seriju natjecanja, a sada si osvojio prvenstvo Azije. Koliko se mijenja pristup sljedećoj utrci, sada kada si svima dokazao da možeš dominirati, a pritom nisi dio najvećih momčadi?
Kodrić: Hvala vam na čestitkama! Što se pristupa tiče, on se ne mijenja. Pristup je uvijek isti – uvijek može bolje i više. Uspjesi su samo dodatna motivacija, ali pristup uvijek ostaje isti.

AMS: Mogli bismo se i ispričati, prekinuli smo te u testiranju. Kako profesionalno provodiš dane nakon natjecanja? Što sada voziš i s kime provodiš vrijeme na stazi i pored nje?
Kodrić: Uvijek ste dobrodošli tako da nema isprike! Trenutačno sam u Engleskoj na stazi Snetterton. Testiram novi Lamborghini Huracan Evo za svoju ovogodišnju momčad Barwell Motorsport. Hladno je i mokro, ali i u takvim danima se uživa na stazi.

AMS: Azijsko prvenstvo sastoji se od 12 utrka – šest vikenda po dvije utrke. Ti si osvojio ukupno četiri utrke, a i inače si među vodećima. Zapravo možemo zaključiti da si više vremena proveo u avionu putujući u Aziju na svaku utrku nego u autu… No koja ti je najdraža utrka, a koja staza?
Kodrić: Na kalendaru je ove godine bilo mnogo zanimljivih staza, ali zna se koja je u samome vrhu – Suzuka! To je magično mjesto u svijetu utrka i upravo sam ondje ostvario prvu pobjedu sezone tako da je to, ne samo najdraža utrka sezone nego možda čak i karijere.

AMS: Osim prvenstva Azije vozi se i prvenstvo Europe. Tu su nešto drukčija pravila – vozi se sprint i endurance u trajanju od tri do 24 sata. Koliko znamo, ti si vozio, između ostalog, 24sata Spa Francorchampsa. Kako si podnio noć i maratonsko utrkivanje? Koliko je to drukčije od utrke od 60 minuta? Padaš li u trans?
Kodrić: Teško je to uopće uspoređivati. Sprint utrke su kratke ali strašno napete, osobito u Aziji gdje nam temperatura u kokpitu ponekad doseže i do 60 stupnjeva. Cijeli vikend ‘24h utrke’ je opušteniji, ali je zato sama utrka jako duga i najteži dio je držati tempo tijekom sva 24 sata te biti 100 posto u svakom stintu. Utrke 24 sata su općenito vrlo intenzivne, a posebno na stazi kao što je Spa. Osobno, vožnja noću mi odgovara i jedna je od mojih jačih strana. Zašto? To ni sam ne mogu dokučiti, ali znam da sam u gotovo svim noćnim stintovima uvijek jedan od najbržih na stazi. Stoga sam većinom ja taj koji vozi većinu noćnih dionica u dužim utrkama. Jedna od najvažnijih stvari je priprema izvan auta – ritam spavanja, hidratacija i prehrana. Izuzetno se mnogo trošite te je vrlo važno to nadoknaditi.

AMS: Dok si na tim egzotičnim lokacijama, kakva je prehrana? Jer prehrana je zasigurno važan dio tvog treninga.
Kodrić: Naravno, kao što sam ranije spomenuo, prehrana je iznimno važna. Mnogo se trošite i stoga morate tijelo hraniti i dati mu snage. Jednako tako, mi vozači moramo paziti na težinu pa mi se prehrana tijekom vikenda utrke i uobičajenog tjedna znatno razlikuje. Tijekom utrke je, primjerice, pojačan unos ugljikohidrata, a preko tjedna proteina.

AMS: Koliko je snage potrebno za odraditi kvalifikacije, a potom punih sat vremena utrkivanja? S čime to možemo usporediti?
Kodrić: Mislim da je to vrlo teško usporediti s bilo kojim drugim sportom i da nema sličnoga. Kvalifikacije su mentalno iscrpljujuće jer imate taj pritisak da odvozite savršen krug. U većini slučajeva imate samo jedan krug na gumama da to odradite, stoga je vrlo zahtjevno. U utrci morate misliti na mnogo toga odjednom – očuvanje guma, prilagodba stila vožnje, kako se s vremenom gume troše, balans auta, komunikacija s momčadi, i uz to, naravno, voziti brzo i konstantno.

AMS: Osvajanje prvenstva Azije donijelo ti je u ruke FIA-inu zlatnu licencu. Dakle, stao si uz rame najvećim vozačima današnjice. Što to tebi znači?
Kodrić: Mnogo mi znači, naravno, kao veliki zalogaj samopouzdanja, ali i motivacije. Sve sam posvetio tome od malih nogu da budem ovdje gdje sam danas. I to me gura dalje da budem još bolji i uspješniji te uvijek tražim i vjerujem da može još bolje i više.

AMS: Između utrka voziš i ‘vruće krugove’ različitim autima na slavnim stazama. Sjeo si tako i za volan Aventadora SVJ kojim je srušen rekord Nürburgringa. Kakav je osjećaj voziti taj auto?
Kodrić: Koliko god je to ipak poprilično sporije od naših GT3 auta, i dalje je vrlo impresivno koliko jedan cestovni automobil može biti brz i ‘spretan’ na stazi. Stvarno je užitak povremeno skočiti u njega i malo guštati i zabaviti se.

AMS: Marco Mapelli – koji je vozio taj rekordni krug – tvoj je timski kolega. Dakle, svi ste tamo nevjerojatno brzi, pa možemo zaključiti da bi mnogi od vas tim autom mogli odvesti to vrijeme. Ili ne? Na kraju je ipak Mapelli dobio priliku.
Kodrić: Iskreno, mislim da bi možda i brže odvozio krug, no to je manje važno jer je znatno teže i važnije u tom dijelu industrije. Marco već dulji niz godina radi na razvijanju ovih malo ‘žešćih’ modela te mislim da je jedna od važnijih osoba u uspjehu SVJ-a i, recimo, Huracana Performantea. Uz to, smatram da je zasluženo dobio priliku da baš on odvozi krug ‘Zelenog pakla’. Volio bih i ja probati, ali znam da sam vrlo mlad pa se ne guram. Doći će i na mene red, sve u svoje vrijeme, siguran sam.

AMS: Hoćeš li jednom nešto odvesti i na domaćem terenu? Ima li takvih planova?
Kodrić: Stvarno bih volio nešto odvoziti. Vrlo je teško bilo što planirati uz ovakav tempo i raspored koji imam, ali nadam se da će prilika stići. Ove sam godine, iz gušta, planirao odvoziti Santa Domenicu i izgledalo je kao da će se sve poklopiti, ali ipak nažalost neću tada biti u Hrvatskoj. Možda dogodine, tko zna…

AMS: Držimo ti palčeve da uspije u sljedećoj sezoni.