Duboka nevolja: Srčani udar za vrijeme ronjenja

Nicole DeHaven bila je 30 metara duboko tijekom ronjenja kada ju je pogodio čudan osjećaj: pritisak u prsima prilikom udisanja. Ne misleći previše o tome, duboko je udahnula nekoliko puta i nastavila s ronjenjem. Što je dublje išla, osjetila je veći pritisak. Na dubini od 40 metara, desna ruka joj je počela trnuti. Osjećaj joj je bio stran, no instinkt joj je govorio da ne ide dublje. Umjesto toga, lebdjela je iznad grupe i nije nastavila. Čudan osjećaj nije prolazio. Ubrzo je odlučila prekinuti ronjenje i polako se vratila natrag do vodiča koji je čekao na površini. Rekla mu je da nešto nije u redu.

Eric i Nicole vode obiteljski posao i trenutno otvaraju kafić. Nicole je bivša kuharica, a Eric je strastveni ljubitelj boravka na otvorenom – voli penjanje, planinarenje, kampiranje i još mnogo toga. “Ja – ne baš toliko,” rekla je Nicole. “Uvijek sam bila u kuhinji i puno radila.” Ali kad je upoznala Erica, predložio joj je da idu kampirati. Nicole nije bila sigurna u to. S vremenom ju je uveo u život na otvorenom, i sada uživaju u avanturama zajedno. Godine 2016. dobili su certifikate za ronjenje, a Nicole se zaljubila u tu aktivnost. “To je bila jedna od najboljih stvari koje sam ikad napravila,” rekla je. Eric je dobio certifikate za ronjenje u špiljama i majstorsko ronjenje, te su kupili ronilački čamac kako bi mogli nastaviti roniti lokalno.

Međutim, posljednje tri godine njihov posao ih je toliko zaokupio da nisu mogli čak ni istovremeno uzeti godišnji odmor. Putovanje na otok Caye Caulker u Belizeu bilo je njihovo prvo zajedničko putovanje nakon dugo vremena. Bio je šesti dan putovanja, a mjesto za ronjenje bilo je daleko od obale u usporedbi s drugim danima – gotovo dva sata vožnje čamcem. Na malom čamcu bilo je ukupno osam ljudi, uključujući kapetana, vodiče za ronjenje i asistenta za ronjenje. Vrijeme tog jutra bilo je prekrasno, s mirnim morem i samo nekoliko oblaka na nebu. Ronilačka tvrtka održavala je učinkovit raspored kako bi maksimizirala vrijeme ronjenja, uputili su polaznike da navuku opremu prije dolaska na mjesto ronjenja kako bi odmah mogli ući u vodu.

U početku kad je Nicole osjetila stezanje u prsima, mislila je da bi to mogla biti samo anksioznost. Kad je izronila, rekla je vodiču za ronjenje da želi da grupa nastavi s ronjenjem. Bili su u vodi tek 10 minuta. Ali čim se vratila na čamac, stanje joj se brzo pogoršalo. Osjećala se dezorijentirano te snažnu vrtoglavicu, a ruka joj je potpuno utrnula. Posumnjala je da je možda udahnula previše kisika. Kapetan ju je pitao pati li inače od morske bolesti. Legla je u sredinu čamca u omamljenom stanju. Kada su Eric i ostatak grupe stigli na čamac oko 30 minuta kasnije, on se odmah zabrinuo zbog izgleda svoje žene. “Imala je 53 godine i bila je dobrog zdravlja, pa mi je to bio šok jer su to bili znakovi srčanog udara,” rekao je. “Pratio sam je još nekoliko minuta prije nego što sam obavijestio vodiča da se moramo odmah vratiti na obalu.” Tada je saznao da čamac nema nikakav oblik hitne komunikacije niti radio na brodu. Izvadio je svoj inReach Mini satelitski komunikacijski uređaj, zatvoren u ronilačkoj kutiji.

“Smiješno, ja sam ga kupila,” rekla je Nicole. Vidjela je Garmin inReach uređaj oko Božića nekoliko godina ranije i mislila je kako to treba Ericu za sve njegove planinske avanture. Počeo je koristiti uređaj dok je bio na putovanjima kako bi joj poslao poruku i potvrdio da je siguran. “Uvijek mi je to davalo osjećaj sigurnosti,” rekla je. A kad je Eric shvatio da postoji ronilačka kutija za inReach uređaj, kupio ju je i počeo nositi na ronjenja. Na jednom ronjenju Nicole je povukla struja u maglovitom danu, i da nisu stigli do nje na vrijeme, mogla se izgubiti u magli. To je učvrstilo Ericovu odluku da doda uređaj svom ronilačkom kompletu – u slučaju da se jedan od njih ikada odvoji od čamca. Eric je izvadio svoj inReach uređaj i poslao poruku ronilačkoj trgovini kako bi ih obavijestio o situaciji i da će im trebati hitne službe po dolasku. U međuvremenu, vrijeme se počelo pogoršavati – dolazila je oluja. Njihov mali čamac bio je pogođen valovima od četiri stope, prskajući vodu po čamcu i usporavajući njihov napredak. Stanje od Nicole se pogoršavalo.

Eric je pritisnuo SOS gumb i počeo slati poruke Garmin Response globalnom centru za koordinaciju hitnih slučajeva. Također je poslao poruku njihovom sinu kod kuće, kao i ronilačkoj trgovini kako bi zatražio da pošalju veći i brži čamac da ih sretne.

“Sve vrijeme mogao sam sigurno koristiti svoj inReach bez oštećenja od morske vode,” rekao je. Dao je njihovu poziciju da ih brži čamac sretne i počeo koordinirati prijevoz jer Caye Caulker ima samo osnovnu medicinsku kliniku i nijednu veliku bolnicu. Veći čamac odveo je Nicole na obalu, gdje je čekao golf automobil da je preveze do medicinske klinike na procjenu. Dali su joj lijekove, a od tamo je prevezena avionom do Belize Cityja i zatim u ambulantu koja ju je odvezla u bolnicu – resurse koji su brzo koordinirani kao rezultat pravovremenog pritiska SOS gumba. “Mogućnost stalne komunikacije putem poruka kako bi se ažuriralo ne samo mjesto, već i njeno stanje i naše potrebe bila je ključna,” rekao je Eric. Sve vrijeme, ronilačka trgovina i lokalni građani okupili su resurse kako bi pomogli Nicole i Ericu. Ipak, dok je ulazila u hitnu službu gotovo četiri sata kasnije, puls joj je padao na “izuzetno opasne razine.” Doista je imala srčani udar i trebala je hitnu njegu. Nicole je na kraju ostala na odjelu intenzivne njege u Belize Cityju šest dana dok su radili na stabilizaciji njenog srca. Na kraju je prebačena zrakom u bolnicu u Fort Lauderdaleu na Floridi, gdje je ostala još tri dana.

U konačnici, postoje samo teorije o tome što je moglo uzrokovati srčani udar – možda visoki krvni tlak, možda zračna embolija. Strukturno, njeno srce je bilo u redu. “Vjerujem da je uređaj pomogao spasiti moj život,” rekla je Nicole. Bez njega, morali bi ostati u malom čamcu i pokušati se približiti obali i signalizaciji mobitela kako bi započeli koordinaciju hitnih službi. “Naš inReach bio je odlučujući faktor za njeno preživljavanje, bez sumnje,” rekao je Eric. Obitelj DeHaven želi da više ljudi – ronioci, profesionalci u ronjenju i ronilačke trgovine – saznaju za korištenje inReach uređaja s ronilačkim kućištima za ronjenje. Descent ronilačko računalo može se čak povezati s inReach uređajem i koristiti za besprijekornu komunikaciju s površinom. Ronioci se mogu izgubiti iz vida ili se udaljiti od svog čamca, problemi s plovilom i nesreće mogu se dogoditi, a medicinski problemi poput ovog su uvijek mogući – što ove alate čini neophodnima. “Mislim da je inReach dobro poznat u planinarskoj i zajednici putnika, ali uvijek sam jedini ronilac s jedinicom na našem pojasu kad izlazimo na ronjenje,” rekao je Eric. “Mislim da treba više razglasiti da postoji ronilačko kućište, i pitam se može li naša priča pomoći u tome.”