Vožnja automobilom u europskim gradovima – Inflacija zabrana

Život vozača automobila u EU-u posljednjeg se desetljeća temeljito promijenio, ili da se možda prikladnije izrazimo – zakomplicirao! Jer vremena kada ste bez ‘brige i pameti’ sjeli u svoj automobil i putovali zemljama u okruženju ili gradskim središtima poznatih turističkih metropola, odavno su iza nas. Parkirati na središnjem trgu i razgledavati turističke atrakcije? Zaboravite, ne ide to baš tako lako, i to ne samo zbog nedostatka parkirališta već i tehnologije vašeg motora, tj. njegove eko-norme. Vozači se danas prije svakog putovanja u inozemstvo moraju dobro pripremiti i proučiti propise, jer sve je više gradova u čija je središta ili njihove pojedine dijelove automobilima ulaz potpuno ili djelomično zabranjen. Ili se pak skupo plaća.

Isto tako, propisi se s vremena na vrijeme mijenjaju i mogu varirati ovisno o gradu i dobu godine. U Italiji su, primjerice, tzv. ZTL-zone (‘Zona Traffico Limitato’) posebno opasne za vozače automobila iz inozemstva jer su često loše označene, a nadziru se kamerama. Znate što slijedi za one ‘koji nisu znali’ – na kućnu adresu im stiže ‘razglednica’ s godišnjeg odmora! U Francuskoj i Španjolskoj su eko-zone i zabrane vožnje za određene automobile u stalnom porastu. U Švicarskoj su pak mnoga planinska odmarališta i prijevoji odavno bez ICE-automobila, a sve radi zaštite okoliša i smanjenja buke.

A u Hrvatskoj? Lijepa naša nema gradova ili regija s konkretnim zabranama vožnje automobila pojedine ekološke klase, niti se išta dodatno naplaćuje. Naprotiv, mi smo ekološki nastrojeni na način da domicilne automobile starije od deset godina oslobađamo Poreza na cestovna motorna vozila, dok one nove uredno penaliziramo. Dakle, uvođenje tzv. ‘eko-vinjeta’ (cijena im ovisi o starosti automobila, odnosno tehnologiji motora) koje poznaje EU – a bez kojih ne možete ulaziti u određene dijelove gradova – se u ovome trenutku u Hrvatskoj čini dalekom utopijom. No pitanje je koliko dugo, jer direktive EU-a se – prije ili kasnije – moraju implementirati u nacionalna zakonodavstva.

Italija – zabrana čak i za Euro 5 dizelaše

Kod naših prekomorskih susjeda Talijana utopija je stvarnost koju mnogi nazivaju – okrutnom i diskriminirajućom. Jer od 1. listopada ove godine automobili s dizelskim motorima norme Euro 5 više neće smjeti voziti u mnogim sjevernotalijanskim gradovima. Neovisno o tome, u brojnim gradskim središtima primjenjivat će se opće zabrane vožnje za turiste bez posebnih dozvola – bez obzira na vrstu vozila. Unutar četiri regije – Pijemont, Lombardija, Emilia-Romagna i Veneto – primjenjuje se zabrana vožnje za dizelske motore norme Euro 5 na sve gradove s više od 30.000 stanovnika. U te gradove, primjerice, spadaju Torino, Novara, Alessandrija, Asta, Biella, Cuneo, Vercelli, Verbanija, Milano, Monza, Brescija, Bergamo, Varese, Lecco, Bologna, Verona i Padova. Ograničenja su kao takva trajna u Lombardiji, Emiliji-Romagni i Venetu, dok će u Pijemontu ostati na snazi do 15. travnja 2026., a zatim svake iduće godine sezonski od 15. rujna do 15. travnja.

I drugi talijanski gradovi imaju ograničene ZTL-zone (‘Zona Traffico Limitato’) koje se primjenjuju bez obzira na standarde emisija, a obično pokrivaju povijesna središta. Primjerice, imaju ih Rim, Firenca, Milano, Napulj, Pisa, Bologna, Genova. Ulaz u ove zone općenito je zabranjen neovlaštenim osobama (odnosi se i na turiste), i to između devet i 20 sati, a prekršaji se kažnjavaju troznamenkastim novčanim kaznama. Konkretan primjer – Siena sa svojim glavnim trgom Piazza del Campo u obliku lepeze, i starim gradom koji je na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Eko-zona je u Sieni uspostavljena 2020. i pokriva velik dio povijesnog središta grada, a zabrana ulaska primjenjuje se 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu.

Francuska – eko-zone i potpuna zabrana prometovanja

U turističku prijestolnicu svijeta – Pariz – automobili već odavno nisu dobrodošli. Oni upućeniji sjetit će se naših tekstova o skupljem parkiranju za SUV-e koje je uvela gradonačelnica Anna Hidalgo. Iz ekoloških razloga, ali dakako i zbog gužve u gradskom prometu, u Parizu su na snazi vrlo strogi propisi. Parkirati automobil na Avenue des Champs-Élysées kako biste uživali u ‘café au lait’ ili kratko provirili u izloge luksuznih trgovina poput Louisa Vuittona, već dugo nije moguće.

U Gradu svjetla uspostavljena je ‘Zona ograničenog prometa’ (ZTL), koja je od studenog 2024. potpuno zatvorena za tranzitni promet. Od tada, u okruzima jedan do četiri, području u centru grada s oko 130 kilometara cesta, vozila smiju voziti samo do određenih odredišta, a sama vožnja kroz ZTL više nije dopuštena. Cilj ove mjere je povećati sigurnost pješaka i biciklista te smanjiti onečišćenje. Kako smo spomenuli, postoje iznimke za vozače čije je odredište unutar zone. Primjerice, one koji ondje žive ili rade, pružatelje usluga, dostavljače ili one koji imaju važan razlog poput liječničkog pregleda. Svatko tko bez opravdanog razloga vozi kroz ZTL, riskira kaznu.

U Parizu i nekoliko drugih gradova poput Strasbourga, Lyona ili Grenoblea, postoje i ograničenja ulaska za automobile regulirana ekološkom naljepnicom ‘Crit’Air’. Ona je obavezna za sva vozila koja žele ući u eko-zonu. Naljepnica je podijeljena u različite klase, od električnih vozila (klasa 0) do starijih dizelskih (klasa 5). Ograničenja se općenito primjenjuju od ponedjeljka do petka, od osam do 20 sati. Ovisno o ekološkoj, tj. emisijskoj klasi vozila te trenutačnom onečišćenju zraka, ulazak u određena područja može biti ograničen ili čak potpuno zabranjen. Vožnja bez naljepnice može biti skupa – kazne za prekršaj su od 68 do 375 eura. Naljepnica Crit’Air može se naručiti online za nešto manje od pet eura putem službene web-stranice francuskog Ministarstva zaštite okoliša (www.certificat-air.gouv.fr).

Švicarska – zone bez automobila još od 1931.

Saas-Fee u kantonu Valais na jugozapadu Švicarske je zahvaljujući planinskom i ledenjačkom krajoliku, te više od 300 sunčanih dana u godini, popularno odredište za odmor i jednodnevne izlete. Skijalište Saas-Fee nalazi se na nadmorskoj visini do 3600 metara, a ljeti se možete skijati i na ledenjacima. Još jedna posebnost – mjesto je bez automobila. Švicarska ima još takvih mjesta, baš kao i mi otoka (Zlarin). Neka od njih: Zermatt, Mürren, Braunwald, Bettmeralp, Riederalp, Rigi i Gimmelwald. Turistima u ova mjesta nije dopušten ulazak automobilom, moraju ih ostaviti na parkiralištima i nastaviti putovanje vlakom, električnim autobusima ili žičarom. Takva planinska sela su popularna među turistima koji traže mir i opuštanje bez automobila.

Španjolska – hitno smanjenje emisija i buke

Na Pirinejskom poluotoku itekako osjećaju posljedice globalnog zagrijavanja, stoga su odlučili reagirati promptno. Naime, u Španjolskoj su uspostavljene zone ACIRE (Áreas de Circulación Restringida), tj. zone koje su dostupne samo stanovnicima i u kojima je drastično smanjen intenzitet prometa. Primjerice, od siječnja ove godine, stari dio Palma de Mallorce dostupan je samo uz ekološku naljepnicu. Slično kao i u drugim europskim gradovima s više od 50.000 stanovnika, ispušni plinovi i buka u centru grada moraju se hitno smanjiti. Tako je autor ovih redaka početkom ove godine u starom dijelu Malage svjedočio pravilu ‘eko-taksija’. Naime, u tom su dijelu grada mogli prometovati samo taksiji na baterijski pogon i full-hibridi.

Nakon početnog prijelaznog razdoblja, lokalne vlasti za prekršaje izriču kazne u visini do 200 eura. Počevši od ove sezone, unajmljenim automobilima i vozilima turista više neće biti dopušten ulazak u centar Sóllera (također na Mallorci). Ništa drukčije nije ni u ostalim velikim španjolskim gradovima, primjerice u metropolama Madridu i Barceloni, kao i Bilbau i Sevilli. Svi imaju zone s niskim emisijama (ZBE – Zona de Bajas Emisiones), koje zabranjuju ulazak vozilima s visokim emisijama. Zanimljivo je da španjolski gradovi, ovisno o potrebnom standardu, prihvaćaju ekološke naljepnice iz drugih zemalja (Njemačke, Italije…) kao dokaz usklađenosti.

Nizozemska – zabrana čak i za mopede i mobilne kućice

Nizozemski gradovi uglavnom imaju organizirane zone bez automobila. U eko-zonama Amsterdama, Arnhema, Haaga, Utrechta i nekoliko drugih nizozemskih gradova, kamionima, dizelskim vozilima, pa čak i mobilnim kućicama, ponekad je generalno zabranjen ulaz. U nekima pak ulazak ovisi o razini emisija, no emisijski standard varira. Zone su označene kao ‘Milieuzone’, s odobrenim Euro-standardom.

Dizelska vozila norme Euro 5 i više u Amsterdamu i Utrechtu imaju besplatan ulaz, dok je u Haagu ulaz dopušten onima s Euro 4 i više. Nema ograničenja za benzinska vozila, tj. nema ih barem zasad. Mopedi (bicikli s motorom) prvi put registrirani prije 2011. također se suočavaju sa zabranom prometovanja. Eko-zone su na snazi tijekom cijele godine, a ograničenja se primjenjuju po načelu 24/7.

No to nije sve. Od siječnja 2025. neke su pokrajine u gradovima uvele ‘Zone nulte emisije’ koje vrijede za kamione i dostavna vozila. Dakle, komercijalna vozila koja prometuju u tim zonama moraju biti ‘zero emission’. Ujedno, zone s nultom emisijom mogu se uvesti unutar postojeće eko-zone, čime se ona zamjenjuje. Prijelazni propisi za neke klase vozila vrijede do 2030., no planirane su i iznimke.

Zaključak

Život vozača danas je kompliciraniji no ikad. Snalaženje u džungli propisa i eko-zona nije lako, ponajprije zbog izostanka unficiranih standarda. No nepoznavanje zakona vas neće osloboditi odgovornosti u slučaju da ga kršite, stoga preporučujemo prikupljanje specifičnih informacija o vašem odredištu prije putovanja automobilom. Hrvatska je glede ove tematike još uvijek ‘eldorado’, no pitanje je – do kada!