

Ne samo Vitara i S-Cross. Početak ponude otvaraju Ignis i Swift koji su od lani također dostupni u hibridnoj varijanti. Istina, sve su to blagi hibridi kojima nećete prevaliti ni metar isključivo na električni pogon, pa je cjelokupna ugrađena tehnologija utoliko jednostavnija.
Ne treba ih se ni plašiti ni zaobilaziti, uskoro će većina proizvođača u manjoj ili većoj mjeri primijeniti hibridizaciju svojih motora. Suzuki je to učinio tako da ne povećava ni masu ni troškove održavanja, a ni ne povisuje cijenu vozila.
Dobra tri argumenta da se razbiju eventualne predrasude kod dijela tradicionalistički nastrojenih kupaca, no mlađi i obrazovaniji su ionako skloniji vjerovati novim tehnologijama.
Četverocilindarski benzinac obujma 1,4 litre ima turbopunjač, ali i ispomoć elektromotora u vidu ‘integriranog starter-generatora’ koji snagu crpi iz male baterije. I to je sve. Stoga se zubac na vagi pomiče svega 15 kg, a vozne osobine nisu nimalo narušene. Čak naprotiv, danak u kilogramima višestruko se isplatio jer poletnost i odaziv na gas kod oba modela ugodno iznenađuju.
Nije problem ni kada su pod opterećenjem putnika i prtljage, iako će obiteljski nastrojeniji S-Cross primiti više stvari u prtljažnik. Razlika u prostranosti stražnje klupe nije toliko primjetna, koliko ona u obujmu prtljažnika – Vitara je sa 375 litara ‘kraća’ 55 litara, što nije zanemarivo.
S-Cross nudi više i kada je naslon stražnje klupe preklopljen (1269:1120 litara), pa Vitara ima evidentno nešto slabije karte kada je u pitanju prijevoz ljudi i/ili prtljage.
Otprilike pedalj razlike u dužini karoserije može biti i nedostatak u gradu, ali točno 10 cm razmaka između osovina osigurava veći komfor za putnike straga. To je opipljiva korist za S-Cross, ali i Vitara će lako ugostiti četiri odrasla putnika te njihovu prtljagu do udaljenije destinacije.
Unazad godinu-dvije, da ne ulazimo dublje u povijest, tradicionalistički kupci često su brkali pojmove – hibride, plug-in hibride te potpuno električna vozila stavljali bi u istu rečenicu…
No sada su stvari mnogo jasnije, hibridna vozila više nemaju prizvuk egzotike i kupci u salone ulaze s popriličnim (pred)znanjem. Znaju što mogu očekivati, svjesni su prednosti i nedostataka, pa im ne treba posebno naglašavati pojedine elemente ekonomske računice.
Većina zna da ne želi u automobilu vući bateriju od 50 i više kg, posebno ako je nema gdje povoljno puniti. Stoga ni plug-in hibrid nije idealno rješenje za sve koji nemaju stvarnu potrebu za električnim dosegom od 30 do 50 km.
Naime, njima su potpuno električni automobili u pravilu još manje zanimljivi jer za punjenje baterije od prosječnih 50 kWh ne trebaju samo cijelu noć, već i cijeli dan na kućnoj utičnici od 2,3 kW. Iako je trošak po prevaljenom kilometru vrlo povoljan i kreće se između 15 i 20 kn/100 km, treba biti strpljiv i taktičan s punjenjem.
S druge strane, Suzukijev blagi hybrid se ovdje pokazuje itekako konkurentnim fiktivnom električnom vozilu sličnih gabarita.
Vitara i S-Cross razlikuju se po obujmu prtljažnika (55 itara), međuosovinskom razmaku (100 mm), dužini vozila (125 mm), ali i cijeni (8478 kn)
Primjerice, može trošiti u stvarnim uvjetima oko 5 l/100 km, što uz cijene goriva (na dan 1. svibnja 2020.) dovodi do troška od 40 kn/100 km. Dakle, tek dvostruko više od fiktivnog električara, a maloprodajnu cijenu bolje da ne uspoređujemo.
Kao ni doseg, jer s jednim punjenjem baterije može se oko 250 km, dok blagi hibrid s punim spremnikom eurosupera može stići do trostruko udaljenije destinacije bez mnogo pažnje s pedalom gasa.
Ako niste naglašeno ekološki nastrojen vozač, tim bolje. Suzukijev blagi hibrid ne zahtijeva ni najmanju prilagodbu vašeg stila vožnje, štoviše, tu je i pedala spojke i klasični ručni mjenjač. Od poruka koje Vitara i S-Cross šalju vozaču vidljive se tek sugestije ubacivanja u viši stupanj prijenosa, pa ćete se začuditi kako fino možete kliziti u petom ili šestom stupnju na 1500, pa i manje okretaja.
A odmah potom prepustiti se trenutku i ‘prešaltati dvije niže’ te opaliti po gasu. Odaziv bez zastajkivanja, na krilima turbopunjača ali i elektromotora koji pomaže okretati radilicu, rezultira britkim ubrzanjima uz primamljivu, klasičnu zvučnu kulisu. Snaga od ukupno 144 KS lako će dogurati kazaljku brzinomjera (pravu, ne digitalnu) sve do 190 km/h.
Za autocestu je zgodno znati da već od standardne opreme početnog modela (Vitara 129.976 kn, S-Cross 138.454 kn) možete računati na asistenciju adaptivnog tempomata koji prati promet i štiti vas od sudara, a po potrebi tu je i sustav automatskog kočenja koji u kritičnim situacijama koči umjesto vozača.
S druge strane, pripadnice nježnijeg spola cijenit će sustav pomoći za kretanje na uzbrdici, a lijepo je u početnom paketu vidjeti i stavke poput automatske klime, limitatora brzine te audiosustava s Bluetooth povezivanjem.
Za 130.000 kn teško je pronaći konkretniju ponudu, jer u tom slučaju stiže konkurentski crossover, odnosno kompaktni SUV u početnoj te vrlo skromnoj opremi, uz trocilindarski benzinac od 100 KS. Suzuki je tu izdašniji jer nudi četvrti cilindar te gotovo 50 posto više snage, a 90 posto želja ispunit će srednji paket opreme (GL+) koji donosi i grijana sjedala, alu-naplatke i multimediju.
Ukratko, tu je sve što prosječnom kupcu treba, uključujući i neke detalje koje konkurencija striktno veže uz najviše razine opremljenosti. Dodatni adut je i opcionalni pogon na sve kotače, ako vam baš zatreba i ako je uistinu vrijedan doplate.
prtljažnik
375 l vs. 430 l
međuosovinski razmak
2500 vs. 2600 mm
dužina vozila
4175 mm vs. 4300 mm
Nije na odmet usporediti ni cijene servisa u odnosu na dosadašnje konvencionalne modele Vitara/S-Cross, jer sve je zapravo dobro poznato i jasno istaknuto na panelima u prodajno-servisnim centrima. Kako to obično biva, izmjenjuju se ‘mali’ i ‘veliki’ servis, pa to na godišnjoj razini ispada između 1000 i 2000 kn.
Budući da Suzukijevi kupci ne odstupaju od prosjeka i obično ne prevaljuju rekordnu godišnju kilometražu, sve se uklapa u Suzukijev servisni interval koji u slučaju svih modela iznosi 20.000 km ili 12 mjeseci. Prihvatljiva cijena za bezbrižnu vožnju.
Suzukijevi saloni ne rade po principu staro-za-novo. Ne jer ne žele, već zbog ljudi koji nerado pod račun ostavljaju svoj stari auto. Odgovor počinje otprilike ovako: “Radije ću ostaviti ovaj Suzuki nekome u obitelji – kćeri, sinu, rodbini.”
Postoje iznimke, ali tada i taj automobil ekspresno pronalazi novog vlasnika. U jednu ruku, cijene rabljenih modela Vitara i S-cross su previsoke, što znači samo jedno – Suzuki izvrsno drži cijenu. Primjerice, za Vitaru staru četiri-pet godina koja nema više od 100.000 km na brojaču, izbrojat ćete otprilike 100.000 kn. Za S-Cross još koju tisućicu više. Postoje iznimke, vozila u dolasku i slično, ali te je prilike teško uhvatiti.