Usporedni test Nissan Qashqai vs. Toyota C-HR

Ništa nije nemoguće! To je bio slogan kojim je Toyota u 80-im godinama prošlog stoljeća, s grupom šarenih životinja, reklamirala svoje pragmatične modele Corollu i Carinu. Tvrdnja nikad nije zaboravljena, ali tek je s početkom 2017., kada se C-HR pojavio na tržištu, dobila pravi smisao. Tko bi mogao pomisliti da će baš Toyota na tržište izbaciti SUV koji izgleda kao da je sišao s filmskog seta nekog znanstveno-fantastičnog filma.
Već je više od godinu dana na tržištu, ali CH-R još uvijek u prometu strši kao punker u crkvi. Odluka na taj dizajn bila je i ostala jedna od najzanimljivijih odluka Toyotine uprave, ali i najboljih. No, kako poslovica kaže – ljepota je u oku promatrača, pa nećemo previše o razigranim oštrim linijama 4,35 m dugog C-HR-a (čitaj – Coupe High Rider).

Dizajn iziskuje aura efekt

Može li osebujan dizajn otkriti neke negativne strane? Po tom pitanju, kada govorimo o C-HR-u, imamo štošta za reći. Primjerice, manja djeca nikako ne mogu dosegnuti ručicu vrata koja je visoko na širokom trećem nosaču krova. U isto vrijeme, ulazak i izlazak sa stražnje klupe iziskuje malo aerobika, pa se čini kao da sjedamo u neki coupe i pritom je vrlo lako udariti glavom o krov. Jednom kada utonemo duboko u klupu, od vanjskog svijeta ćemo malo vidjeti. “Zato će dijete mirno spavati”, šali se kolega. Neobjašnjeni nedostaci – izostanak ventilacije straga i većih pretinaca za odlaganje. S druge strane, C-HR straga nudi dovoljno prostora za noge i glavu. No budući da su sva tri stražnja prozora vrlo malena, stvara se veliki mrtvi kut i vozač zapravo ne zna što se događa iza njega. Stoga je tu kamera za vožnju unazad koja je dio serijske opreme već od drugog paketa C-Enter, a usput doživljaj kabine čini bogatijim. Ona će vas, uz senzore, pri isparkiravanju upozoriti na nadolazeća vozila. Ispod položenog stražnjeg prozora smjestio se prtljažnik od 377 litara, ali s obzirom na dizajn još je i iznenađujuće velik. Uz to, poprilično je plitak i zahtjevat će da prtljagu spakirate u mekše torbe, kako bi se poklopac prtljažnika mogao zatvoriti. Prostor ispod podnice? Nema ga! Tko želi prenijeti veće torbe ili pakete, morat će položiti stražnju klupu koja se lako obara jednim potezom. Nosivost od samo 432 kg je korektna, što kupci ovog SUV-a neće zamjeriti.

Toyotin profinjeni interijer

S druge strane tu je Qashqai, koji je poprilično trezveniji i klasičniji u pristupu praktičnosti uz bolju nosivost. Jedva je tri cm duži od C-HR-a, ali je pravilnije oblikovan, pa Qashqai u prtljažnik straga može pospremiti 430 l prtljage. Dodatni prostor u podnici omogućuje da se u Qashqaiju paketi postave vertikalno, što doprinosi iskoristivosti. A kada jednom položite stražnja sjedala, pred vama se otvara ravan utovarni prostor. Uz to, tu je dovoljno prostora za odlaganje sitnica, mjesta za glavu ima napretek, a i vozač se ne mora mučiti pogledom kroz male prozore. Za svakodnevnu uporabu Qashqai je uvelike iskoristiviji.

• Toyota C-HR traži 0,4 litre benzina manje od 81 kg lakšeg Qashqaija

• 62,8 m treba Qashqaiju da se potpuno zaustavi pri brzini od 130 km/h sa zagrijanim kočnicama. C-HR će stati 3,8 m prije

Što se kvalitete materijala u interijeru tiče, Nissan kaska za Toyotom. S novim volanom interijer Qashqaija izgleda bolje no prije, ali je i dalje ‘preklasičan’ za vožnju trendi SUV-a. Prekidači iz starijih modela i lošija plastika brzo ubadaju u oči, a i navigacija bi voljela bolje boje i rezoluciju. No aktivni sigurnosni sustavi nakon redizajna Qashqai čine zanimljivijim autom, kao i mogućnosti povezivanja.

Kod Toyote se brzo snalazimo sa sustavom Touch&Go, njezin ekran od osam inča radi na dodir i tako se upravlja svim funkcijama. Brzo će vas razmaziti C-HR-ova točnost karte, kao i njena lakoća povezivanja s telefonom. Jednaku pohvalu upućujemo kvaliteti materijala i izradi. Iako smo vozili tek nešto opremljeniju Toyotu od njene osnovne verzije, iznenadili su nas lijepi prošavi, poneki kožni umeci, gumirani dijelovi plastike te privlačna središnja konzola. U njenom interijeru vozač se odmah osjeća posebno. Originalno!

Toyota pruža vozačke užitke

No dosta je s ocjenjivanjem interijera, idemo pogledati kakva je motorizacija dva SUV-a s prednjim pogonom. Odmah možemo primijetiti da su ovdje razlike minimalne. Pred nama su dva 1,2-litrena benzinska motora s turbopunjačem koji proizvode 115, odnosno 116 KS u slučaju C-HR-a. Okretni moment im se kreće oko 190 Nm, a 100 km/h će i jedan i drugi bez problema loviti za nešto manje od 11 sekundi. Kakvi su u svakodnevnoj uporabi? Identični! Tihi i uglađeni, brzo reagiraju na gas već od nižih okretaja te dobro odgovaraju karoserijama ova dva modela. Ipak, nešto je ekonomičniji C-HR, u prosjeku će trošiti oko pola litre manje, pa i litru ako dinamičnije vozite, iako je Toyota 81 kg teža od Nissana.

Zahvaljujući bolje ugođenom ovjesu i brzom mjenjaču, C-HR je dinamičniji automobil u usporedbi. Da sumiramo, vožnja ovog High Coupe Ridera na 18-inčnim naplatcima nije uopće ekscentrična kao što bi njegov dizajn upućivao. Bolje je uravnotežen i opušten kod promjena smjera, a neće mu smetati ni duge ni kraće neravnine, kao ni oštećenja na kolniku preko kojih suvereno prelazi. Tek pri dinamičnijoj vožnji osjetit će se manja bočna potpora u sjedalima, pa će vas to brzo podsjetiti da ovo ni nije automobil za utrke. Iznenađujuće, s obzirom na klasu vozila, ovaj SUV ima poprilično precizan, ali ne i nervozan upravljač, pa su prolasci zavojima vrlo zabavni. Tko pretjera, osjetit će lagano podupravljanje, ali s popuštanjem papučice gasa, Toyota je vrlo brzo ponovno u pravilnoj putanji.

Slične pohvale ne možemo uputiti na račun Nissana. Zbog ranog i učestalog paljenja ESP-a i malo povratnih informacija, brze su promjene smjera nešto što mu sasvim ne odgovara. Osim toga, njegova se karoserija naginje izraženije, unatoč solidnoj čvrstoći. Kod dinamičnije vožnje zna se vrlo brzo pobuniti, ali ne možemo reći da nije udoban. Jesmo li završili s kuđenjem? Ne još! Premda Qashqaijeve kočnice sasvim solidno odrađuju svoju zadaću, C-HR je i u ovoj usporedbi bolji, u kočenju pri brzini od 100 km/h će stati za 33,6 metara, a Qashqai mu nije ni blizu.

S redizajnom je, doduše, dobio više sigurnosnih postavki poput, primjerice, adaptivnog tempomata, ali na koncu će za nijansu ipak izgubiti bitku. Očekivano, veliku prednost na početku stvara praktičnijom karoserijom, ali to je razlika koju Toyota sustavno nadomješta u ostalim kategorijama te na koncu s nižom cijenom kapitalizira u pobjedu. Iznenađujuće, ovo su dva vrlo slična automobila s transparentnim razlikama. No Toyota je još jednom dokazala, što znaju čak i životinje iz stare spomenute reklame, da ništa nije nemoguće. Pa i da Toyota u fotofinišu, ali ipak legitimno, pobijedi najpopularnijeg među sličnima.