Usporedni test BMW M5 vs. Mercedes-AMG E 63 S 4MATIC+

Dijalozi katkad pođu po zlu. Primjerice, odgovor na pitanje “Koliko ide?” slijedi: “Četiri alpska prijevoja na dan idu lako.” I zahtjev “Mislim, koliko je brz?” euforično se uzvraća s “U zavojima? Nevjerojatno brz.” Zatim, takoreći, staro susreće novo razumijevanje: staromodno kombinira superlimuzine, poput BMW-a M5 i Mercedesa-AMG E 63 S, s brzinskim nadmašivanjem. Ali s praznim lijevim trakom ni jedan niti drugi više se ne opterećuju.Pri čemu s njima zaista vrlo brzo možete stići na željeno odredište. Uz AMG i malo brže, kada je to važno, jer on juri sa 100 Nm više nego M5 i s pripadajućom američkom V8 himnom. M5, s druge strane, radi više poput trkaćeg motora, što je pokazatelj njegovih sportskih performansi. Neovisno o tome, oba modela svojim putnicima boravak čine ugodnim – primjerice, sa zvučnom izolacijom protiv buke, kao i svim zamislivim vrstama zabave.Oba su također savršeni egzekutori kod zaobilaska prometne gužve. I ne prvenstveno zato što njihovi internetski povezani navigacijski sustavi neodlučno izvještavaju o prometnim zastojima. Ako slijedite njihovu preporuku, završite na turobnim državnim cestama. Također, možete ponovno uključiti desni pokazivač smjera i skrenuti u “divljinu”. Jer M5 i E 63 S najbolji su prijatelji za iscrpan obilazak zaleđa – sa svojim nenaseljenim cestama i iznenađujućim navođenjem.

Plavi dim raste

Tamo je puno ponuđeno za M5 i E 63 S: oba su toliko sposobna za zavoje, poput nijednog njihovog prethodnika. Ponajprije Mercedes dokazuje nevjerojatnu motivaciju. On stimulirano mijenja opterećenje, djeluje kao stražnjepogonaš. Tamo okretni moment teče na sva četiri kotača. Međutim, sportski odjel već je s C i E 43 nedvojbeno pokazao da AMG-ov pogon na sve kotače ima središte snage na stražnjoj osovini.S topmodelom E-klase, taj stražnjepogonaški dizajn sada guraju do krajnjih granica: pritiskom tipke, prijenos snage na prednju osovinu može se spriječiti, tako da snaga u valu dosegne stražnje kotače. Za otvorenu cestu to nije najbolji izbor – za duhovit izlet na trkaću stazu jest. Za vas smo testirali Drift mod i zaključujemo: zabavno.Zanimljivo je da Drift mod nije jedinstvena prodajna značajka. Iako BMW, nakon kritika usmjerenih nedostatku trakcije dosadašnjeg M5, novi model lansira s pogonom na sve kotače, čak je i njegov sustav moguće lišiti polovice svojeg postojanja. Drugim riječima, plavičasti dim na stražnjoj osovini, ako to želite. To je toliko “omiljeno”, da će sigurno prizvati opominjuća pisma čitatelja. I razlog je zašto ponovno želimo otići na izlet u svijet bočnih sila.U sklopu laboratorijskih uvjeta naših testova vozačke dinamike ispitujemo obje superlimuzine s četiri pogonjena kotača. Čak 113 kilograma lakši BMW uže ulazi i izlazi iz skretanja. Ostaje stoički neutralan, dok Mercedes gura stražnjim dijelom, pritom ukazujući na svoj limit. Nježno i jasno, međutim, uvijek lako kontroliran.

Bez obzira na to u kojem je modu: AMG široko i voljno izbacuje stražnji kraj. Tko želi, s isključenim ESP-om može bočno voziti

Promjena scene: u Hockenheim na trkaću stazu. U M5 odabran je 4WD Sport mod pogona na sve kotače. Tada su stražnjoj osovini dopuštene ekspedicije, pa čovjek nakon tjemena zavoja ne bi trebao suviše odvažno gaziti gas: oba twin-scroll turbo punjača zaista napinju 4,4-litreni V8 – i okretni moment se isporučuje nedvosmisleno poput grmljavinskog nevremena. To se događa oštrije nego u E 63 S. Dobronamjeran savjet: da se stražnji dio M5 ne bi neugodno izbacio, ponajprije na mokrome savjetujemo uglađene unose papučicom gasa i upravljačem.

Tvrd lik

BMW-ov upravljač stavlja izravnost iznad povratnih informacija, čak i male korekcije imaju velik učinak. Potrebno je nježno skretati i – ako je potrebno – pažljivo ispravljati. Najbrži je onaj koji pod konstantnim ubrzanjem na samom limitu drži prednju osovinu pod kontrolom. Inače bi idealna putanja mogla postati cik-cak vrludanje. Neki će primijetiti da ovakvo ponašanje i pripada jednom sportskom modelu. Kao i nemir u šasiji na neravnoj cesti, izazvano katapultirajućim odskokom opruga.U međuvremenu, nalazimo se na otvorenoj cesti – tamo gdje moderne superlimuzine moraju zabavljati. I zaista, ovdje se M5 prikazuje kao tvrd lik. U njemu ste kao na grubom moru: hrvate se s planinama, borite kroz doline, snažne valove. Prednja osovina gubi prianjanje, upravljač otvoren, gume ponovno hvataju grip, skrenuti, ispraviti. Vožnja u osvajačkom modu: to svakako ima svoj šarm. No možete to ipak i ovako izraziti: M5 se može izvući iz grubih neravnina, koje dalje prenosi na karoseriju, gubi opterećenje kotača, zatim više ne voli skretati kao na tračnicama. No dobro, neravnine su zaista bile grube, gotovo zastrašujuće. Zatim sjednete u konkurenta, odvezete isti krug i divite se koliko zapravo malo zastrašujuće mogu biti te neotesane neravnine, umjesto da su izazovne. S hladnokrvnom smirenošću E 63 S ih glatko četka, inhalira ih kroz svoje ogromne nosnice, metabolizira ih unutar ovjesa. Ostaje precizan u traku, čvrsto se lijepi za asfalt, nježno gura stražnjim dijelom, pritom smanjujući radijus zavoja, kao čarolijom savršeno se pozicionirajući. Opet i opet. I svojem vozaču podsvjesno usađuje herojske osjećaje, uvjerava ga da je upravo on, a ne automobil, savršeno savladao situaciju. AMG navodi svojeg vozača kroz sumrak prianjanja, bez oduzimanja ugodne napetosti i uzbuđenja. Njegov upravljač ističe ono što je važno, ne krije nijanse, ali izbjegava pretjerivanja. U potpunosti vjerujete u E 63 S, jureći njime i najužim cesticama, stapajući se s automobilom. Preporučljivo je da u ovom trenutku uzmemo korak unatrag, kako bismo razmotrili situaciju. Kako bismo shvatili da se M5 na početku prvotno činio sportskijim. Da je to zapravo E 63 S. Mogli bismo nastaviti unatrag na meta-razinu i začuditi se nad prirodnošću kojom se luksuzno opremljena dvotonska limuzina tretira gotovo poput sportskog automobila. Jer oba automobilska atletičara, poput sprintera na 100 metara lansiranog iz startnih blokova, za samo 3,3 (BMW), odnosno 3,2 sekunde (AMG) jure do 100 km/h – vrijednosti čistih stražnjepogonaških supersportskih automobila.

Na otvorenim cestama s neravninama hrvate se s planinama, borite kroz doline - kao na nemirnom moru

I nevjerojatno je koliko čovjeka ovakva brutalna ubrzanja i bočne sile mogu zaluditi. U euforiji bi se od agilnosti postavili gotovo lažni zahtjevi, jer svaka brzinska potreba, bilo poprečne ili uzdužne dinamičnosti, ispunjava se trenutno. Više čak i od BMW-a, AMG posjeduje tu atraktivnost koja može tako opojno očarati. A onda morate biti oprezni da ne upadnete u tok misli “morate ići brže”. Jednostavno, jer će u nekom trenutku doći do točke gdje trebate biti dobri.Tih 750 (M5), odnosno čak 850 Nm (E 63 S) nikad ne ostaju bez daha, uvijek ima još na raspolaganju. Čak i tada kad je brzo odavno postalo suludo brzo. Shvativši ovo, čovjek se pita koliko daleko ovaj trend za neumjerenim performansama u superlimuzinama, kao i supersportskim automobilima, još može ići. Kada je previše napokon dovoljno. Kada se u umovima kupaca kao performanse ponovno iznad drugih parametara manifestira fascinacija. I kada se početno postavljeno pitanje, nakon brzine jedne superlimuzine, bude odnosilo na zavoje.

Loše-lijepe ceste

Lukav pogon na sve kotače sa zabavnim stražnjim naglaskom u svakom je slučaju pravi korak prema fasciniranosti (i pritom ne mislimo samo na Drift mod). Također i osjetilna povezanost šasije zajedno s visokorezolucijskim upravljanjem i ovjesom, koji čak i na lošim-lijepim cestama uvijek zadržava mirnoću. Sve to pruža užitak vožnje izvan autoceste ili trkaće staze, jer omogućuje doživljavanje brzine čak i bez osjećaja pretjerivanja. Posebice po tom pitanju, AMG se više približio optimalnom od M GmbH-a.Usput, čak i kad poskakuju na grubim izbočinama, što više ne predstavlja sukob interesa sa sportskim karakterom, već je gotovo preduvjet za njega – vidi prianjanje na lošoj cesti: samo onaj tko sve četiri gume čvrsto potiskuje u podlogu, može prenijeti snagu. I to donosi pluseve u ovom usporednom testu. Ono što također ide u prilog Mercedesu: njegova sjedala sprijeda, kao i straga, bolje podupiru tijelo u zavojima, a ujedno su dovoljno udobna za duge staze. Također, po želji donosi više sustava asistencije, primjerice na brzinska ograničenja osjetljiv adaptivni tempomat. To su kriteriji koji nemaju puno veze sa sportskim karakterom. Ali superlimuzine naposljetku moraju svladati i svakodnevicu. To uključuje i rukovanje, koje u BMW-u jednostavnije funkcionira. Dodatne bodove donose mu uvjerljivije kočnice i učinkovitiji motor; na 100 kilometara M5 u prosjeku zahtijeva 12,2 litre (AMG: 12,9 litara), što mu daje dodatne prednosti u procjeni eko-potrošnje. Ipak, Mercedes u pogledu voznih osobina ostvaruje prednost za usku pobjedu u ocjenjivanju vozačkog užitka. AMG je bolji i u pogledu troškova zbog niže osnovne cijene, dok u pogledu jamstva oba modela imaju isti broj bodova. Naposljetku, sve se to može interpretirati na sljedeći način: Mercedes stvara nešto bolju, a i povoljniju superlimuzinu.

1. Mercedes

Užitak u vožnji? Naravno! Što je lošija i zavojitija cesta, tim je veći – jer AMG upija neravnine i čvrsto se veže za podlogu

2. BMW

Užitak u vožnji? Naravno! Međutim, većinom na ravnom asfaltu. Također na trkaćoj stazi. Tamo je M5 stabilan i brz. Na cesti, s druge strane, prilično je nemiran

TEHNIČKI PODACI I MJERENJA