Je li tunel Učka siguran za promet?

Ako je vjerovati, a zašto ne bismo njemačkom autoklubu ADAC, tunel Učka privatnog koncesionara debelo je u ‘crvenom’. Što je to ljetos upalo u oko pedantnim Nijemcima? Konkretno, naveli su da tunel nije opremljen izlazima u slučaju nužde, nema zvučnike, a ni vanjski pristup za spasilačke službe… Ovo potonje itekako može biti velik problem, jer se kroz tunel prometuje jednom cijevi u oba smjera.

Neki drugi standardi…

Kada je započela izgradnja Učke, postojali su neki drugi standardi. Početak radova bio je 1976., a prvi su automobili kroz tunel prošli pred sam kraj rujna 1981. godine. Bilo je to svojevrsno povezivanje Istre s ostatkom zemlje, kao i kudikamo lakše i brže putovanje. U vrijeme puštanja u promet, tunel Učka bio je najduži tunel u Europi s uzdužnim sustavom ventilacije.

Iako je tunel financiran obveznicama građana Istarske i Primorsko-goranske županije, to nije spriječilo državu da ga preda u ruke koncesionaru. Od rujna 1995. Vlada RH dodijelila je koncesiju za upravljanje tunelom, odnosno cijelim Istarskim ipsilonom. Ugovor je sklopljen prema modelu privatno-javnog partnerstva i prvi je takav ugovor o koncesiji sklopljen u Hrvatskoj. Republika Hrvatska unijela je u koncesiju već izgrađene dionice od Matulja do Pazina, uključujući i tunel Učku, u ukupnoj dužini od 47 kilometara te dionicu Kanfanar-Medaki u dužini od sedam kilometara, što ukupno čini 54 kilometra, sve u profilu poluautoceste.

Druga cijev najranije 2025.

Koncesijsko društvo obvezalo se izgraditi preostalih 90 kilometara poluautoceste te prema rastu prometne potražnje – prosječni godišnji dnevni promet iznosi više od 10.000 vozila – drugu polovicu autoceste u ukupnoj dužini od 145 kilometara, što uključuje i drugu cijev tunela Učka. Ti su radovi najavljeni i trebali bi – ako sve bude prema planu – započeti vrlo brzo. Uz to, sve potrebne dozvole su ishodovane, a još važnije – Europska komisija dala je zeleno svjetlo za ovaj projekt – što je nedavno izjavio resorni ministar Butković, na otvorenju 12 kilometara duge dionice Istarskog ipsilona, Pazin-Cerovlje. No najoptimističnije prognoze kažu da se drugom tunelskom cijevi zasigurno nećemo voziti do 2025. godine. U tih pet godina koliko će trajati izgradnja, koncesionar bi zasigurno trebao uložiti značajna sredstva i u postojeću tunelsku cijev, kako bi sigurnost bila na zavidnoj razini, a ocjene stranaca, se barem malo približile zelenom.

Najskuplja cestarina u Hrvatskoj

Koncesionar bi trebao i morao uložiti u povećanje sigurnosti tunela, jer je rok za obnovu i poboljšanje europskih tunela koji je dala EU – istekao. Ulaganje u sigurnost zasigurno ne bi trebao biti problem jer je riječ o jednom od najskupljih kilometara u Hrvatskoj i tako već godinama. Koncesionar Bina-Istra je, prema dostupnim podacima, prošle godine od cestarine uprihodila 254.843,883 kune. Ovaj iznos naplatili su na ukupno 141 kilometru s koliko gospodare, gdje je ukupno na spomenutim kilometrima prošlo 9.705,121 vozilo. Prosječna cijena cestarine po prijeđenom kilometru u Hrvatskoj je 0,51 kuna. Ako, primjerice, uzmemo neke od dionica na dijelu Istarskog ipsilona, dolazimo do računice da su kilometri ipak nešto skuplji. Udaljenost od tunela Učka do Pule je 84 km, što treba platiti 64 kune, odnosno 0,76 kuna po kilometru. Još zanimljivija je dionica tunel Učka-Umag. Udaljenost je 75 kilometara, cijena cestarine 78 kn, pa računica kaže 1,04 kune za kilometar. Stoga se može zaključiti da novca ima, a zašto nije bilo ulaganja, to zna samo koncesionar, što smo ih – između ostalog – i priupitali, no unatoč brojnim uvjeravanjima da će odgovor stići sutra, pa sutra, i ponovno sutra, to se nije dogodilo.

“Sve je spremno i radovi kreću…”

Kada neće koncesionar, možda hoće Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, od kojeg smo ipak uspjeli dobiti neke odgovore o početku izgradnje druge tunelske cijevi i vrijednosti cijelog projekta. Nova faza radova, obuhvaća izgradnju druge tunelske cijevi dužine 5,6 kilometara, više od jednog kilometra poprečnih komunikacijskih cijevi, uz brojne dodatne kilometre s istarske strane. Uz to, izgradit će se novi čvor Vranja, novi podvožnjak, dva nova nadvožnjaka, nova prometna poveznica iznad portala obje cijevi tunela Učka na istarskoj strani, tri nova cestarinska prolaza te nova zgrada za vatrogasnu postrojbu na postojećoj platformi s istarske strane tunela Učka.

Također, ministar Butković je izjavio da je sve spremno i radovi kreću. Kada točno, pitali smo resorno ministarstvo? Ostvareni su svi uvjeti za početak izgradnje, radovi bi trebali krenuti u prosincu i biti gotovi do sredine 2024. godine. Sve ovo stajat će, prema prvim procjenama, oko 1,5 milijardi kuna, a financije će biti osigurane komercijalnim kreditima koncesionara u domaćim i stranim bankama. A dotad ne preostaje ništa drugo nego voziti u dobroj vjeri da nesreća u postojećoj tunelskoj cijevi – neće biti.

Izdvojeno

Pitanja bez odgovora

Nadležnom koncesionaru Bina Istra još ljetos smo poslali niz pitanja o poboljšanju sigurnosti tunela, no do danas nismo dobili odgovore.

• Kako komentirate tvrdnje ADAC-a, njemačkog autokluba, koji tvrdi da je Učka dobila crveno svjetlo, odnosno da ne zadovoljava sigurnosne standarde? Dalje stoji: nema izlaza u slučaju nužde, nema zvučnika u tunelu, nema vanjskog dijela za spasilačke službe. Molim vas pojašnjenja…

• Uz to, koliko vozila dnevno prođe kroz tunel?

• Koliki su prihodi od vozača, odnosno prolaska?

• Zašto se od 1995., otkad je tunel u koncesiji, nije poradilo te otklonilo nedostatke o kojima piše ADAC?

• Što je s drugom cijevi, kada počinje izgradnja, koliko će trajati i koštati?

• Hoće li nakon izgradnje biti posebne naplate tunelarine, odnosno razmišlja li se o tome i prije?

• Koliko se u tunelu posljednjih godina dogodilo prometnih nesreća?