Test Nissan Juke 1,0 N-Connecta

U devet je godina Nissan prodao 1,5 milijuna Jukea. Popriličan uspjeh za malen crossover koji nije mogao ostao nezamijećen od strane konkurencije. No isto tako, 2010. kada je debitirao, nije bilo toliko konkurencije, a niti su SUV-i bili u tolikom zamahu kao danas.

Već onda je Juke napravio nešto posebno, nešto što će ga definirati i u serijskoj izvedbi. Naime, za razliku od konzervativno nastrojene konkurencije, Nissan je održao obećanje da će ostati vjeran atraktivnoj studiji prema kojoj je nastao. Posljedično je to dovelo do snažne polarizacije mišljenja, dio publike je jedva dočekao ovakvu avangardu, a druga ga polovica nije mogla smisliti. No jedno mu pritom nikako nisu mogli oduzeti – hrabrost!

Centimetri za komfor

Gotovo desetljeće kasnije stiže druga generacija na Alijansinoj (Renault) platformi CMF-B koja obećava brojne sustave pomoći, umreženost te prije svega – više prostora. Dodatnih deset centimetara ne čini razliku samo u ovoj klasi, a 5,8 cm koliko je narastao međuosovinski razmak, znači da o sjedenju straga sada napokon mogu razmišljati i odrasli.

Dobre se vijesti ponajprije odnose na njihova koljena jer, što se glave tiče, tu brzo dolazimo do spoznaje kako kupe linije imaju svoju cijenu. S dužinom boravka tako opada i razina zadovoljstva, no kada stavimo to u perspektivu prethodnika gdje je 170 cm bilo maksimum, jasno je da je situacija osjetno bolja.

Napokon veći prtljažnik

Rast, i to 20-postotni, bilježi prtljažnik, što u brojkama znači da je sa 305 dosegnuo solidne 422 litre. Dvostruka podnica vrlo je korisna za brojne sitnice, a tko položi stražnje naslone (60:40), povećat će koristan volumen na 1088 litara.

Dovoljno da ugurate predmet otprilike metar dug, 85 cm širok te 60-ak cm visok. Dakle, mnogo bolje od prethodnika, ali ne i za sam vrh klase. Ipak, sa 13 cm širim otvorom manipulacija teretom kroz otvor pravilnih linija dovoljno je jednostavna.

Kako centimetrima tako i vizualno, gledano sprijeda, Juke više ne izgleda malo i neobično već kompaktno i konvencionalno. Istina, u nastavku su zadržane poznate kupe linije s padajućim krovom, pa i dalje dijelom nosi duh prethodnika. Međutim, ona najveća razlika koju su donosila visoko postavljena i izbočena prednja svjetla, odsad su zamijenjena elegantnim uskim pozicijama te prepoznatljivom V-maskom, što pak ne umanjuje atraktivnost novog svjetlosnog potpisa noću.

Nova su sjedala udobna, ali ne i izdašno krojena te s nisko spuštenom kopčom pojasa, pa proces vezanja traje nešto dulje od uobičajenog. Dobra je vijest da čvrsto drži donji dio tijela i da se u njima duboko sjedi kao i prije, čime je i nova generacija zadržala dašak sportskog duha.

Jednako tako bismo ostavili i podešavanje nagiba bezstupanjskim kotačem koji je zamijenila polugica i stupnjevi koji ponekad ostaju na pola puta između željene i dobivene pozicije. S druge strane, hvalimo pomicanje ručice mjenjača bliže upravljaču koji je sada još strmije (uspravnije) postavljen, čime je taj odnos još pozitivnije naglašen.

Zaključujemo – ergonomija je nesumnjivo bolja te općenito dobra, instrumenti jasni i pregledni, a visoko postavljen središnji zaslon lako se čita. Izrada i materijali su rutinski dobri, dok kruta karoserija ostavlja dojam većinske orijentacije visokovrijednom čeliku.

Pristojan, ali ne i sportaš

Jedini pogon u ponudi zasad je trocilindarski turbobenzinac koji je uparen sa šeststupanjskim ručnim mjenjačem nešto dužih hodova. Jednolitreni motor nastupa kultivirano, bez izraženih vibracija ali ne i pretjerano temperamentno. 117 KS djeluje vrlo solidno te za 11 sekundi dostiže 100 km/h, no čak i pri višim okretajima se doima suzdržano.

Dostupnih 180 Nm ne pripada vrhu klase, ali uz njihovu maksimalnu dostupnost relativno nisko (1750 o/min) i činjenicu da sa 1227 kg Juke nije samo na razini manjeg prethodnika, već i među lakšima u klasi, inicijalno ubrzanje je poprilično impresivno – 3,6 s do 50 km/h.

Manji, a jači

Elastičnost je također u okvirima klase, kod pretjecanja treba računati na oko devet sekundi između 60 i 100 km/h (četvrti stupanj), u stupnju više za sprint od 80 do 120 km/h treba otprilike 12,5 sekundi. U ovoj klasi raspored mase je otprilike 60:40 pa, iako Juke pripada među one koji nekoliko posto više opterećuju prednji dio, to ne znači da će naglim oduzimanjem gasa u zavojima stražnji kraj nekontrolirano ispaliti.

No zato snažno pritiskanje gasa u zavoju rezultira proklizavanjem unutarnjeg kotača, što samo dokazuje da je kompaktno podvozje sigurno, ali ne i sportski orijentirano. To čak i mod D(rive), koji dolazi s opremom N-Connecta u opciji Sport (pored Standard i Eco), malo toga mijenja.

U odnosu na prethodnika multimedija čini velik korak naprijed, osmoinčni zaslon je visoko postavljen te većim dijelom logično strukturiran, bogat sadržajem i s jasnim prikazom slike sa stražnje kamere. Voljeli bismo istom mjerom pohvaliti i sustave pomoći, ali stvari od automatskog kočenja u slučaju nužde do ostanka u traci jednostavno ne funkcioniraju u svakodnevnom prometu na zadovoljavajućoj razini.

Doslovce svaki član redakcije koji je isprobao Juke, imao je primjedbu na sustav koji je kočio kada za to nije bilo realne potrebe, reagirajući iznimno revno ili na vozila (objekte) koji nisu bili unutar trake.

Za neiskusne vozače iznimno neugodna i potencijalno opasna situacija te još jedna potvrda kako ovakvi sustavi – da bi bili učinkoviti – uistinu moraju biti na visokoj razini izvedbe.

No kada smo već kod kočnica, lijepo je znati da Juke sa spomenutom opremom N-Connecta dobiva i ventilirane diskove straga, što je dovoljno da se sa 100 km/h zaustavi nakon 36 metara. Ovjes se uredno nosi s neravninama pa tek na opterećenim gradskim prometnicama s brojnim kratkim neravninama naš fotograf ne uspijeva dobiti mirnu fotografiju prethodnika. Kako komforu naginje i upravljač, tako je općenita slika ugodno mekana. Hektična jurnjava nije u opisu ovog malog crossovera.

Druga vrsta kupaca

Kada govorimo o potrošnji, tvornički su navodi o 5,7 litara u prosjeku vrlo optimistični, mnogo je realnije očekivati prosjek od 7,2 litre. Posebno štedljivom vožnjom može se spustiti ispod šest litara pa čak i litru niže laganim krstarenjem otvorenom cestom. U gradu se prosjek penje u obrnutom smjeru i zaustavlja na 7,0 l/100 km, dok sportska vožnja ili jurnjava od semafora do semafora to sve lako podignu 2,5 litara.

Na autocesti, dok se držite ograničenja, potrošnja je tek nešto viša od gradske (7,3 l), a granicu od 3000 okretaja u šestom stupnju probijate pri 133 km/h. Dodatna ubrzanja rezultiraju s otprilike litrom više za svakih 10 km/h više, uz što treba računati i na povišenu buku iznad 150 km/h. Spremnik od 46 l, koji je uobičajeno dovoljan za 600-tinjak kilometara, u tom će se slučaju činiti znatno manjim.

Nissan Juke započinje od 132.828 kuna, donosi LED-svjetla i klimu, no testni primjerak sa srednjom opremom N-Connecta za 157.133 kn je naš izbor, jer ako ništa, donosi kožu na upravljaču i mjenjaču, odnosno automatsku klimu. Ili pak shark-antenu i zatamnjena stakla ako vam je važniji vanjski izgled. Priznajemo, opcija dvobojne karoserije (5000 kn) tu još bolje legne.

Sveukupno – veći, komforniji i opremljeniji – novi bi Juke lako mogao ponoviti uspjeh svog prethodnika, samo nam se čini da ovaj put neće imati istu publiku kao i prije. Avangardu je, naime, sada zamijenila znatno ugodnija konvencionalnost, no kada promotrimo konkurenciju, teško mu možemo i zamjeriti.