Test Honda CR-V 1.5 VTEC Turbo Comfort
Nakon četiri generacije i velikog globalnog uspjeha proizvodnja Honde CR-V vraća se u Japan, karoserija joj nikad nije bila prostranija, izgubila je dizelski motor i dobila turbobenzinski dragulj te opciju sa sedam sjedala. Ipak zanimljivija je no ikad...
Ni Nissan Qashqai, ni Tiguan, a nikako ni RAV-4… Ispada da je upravo Honda CR-V najpopularniji i najprodavaniji SUV na svijetu. Zasigurno vam nije prva pala na pamet, ali pitate li nekog od vlasnika prijašnjih generacija (uglavnom vrlo zadovoljnog), njemu to neće biti ništa neobično. Honda CR-V oduvijek je bila specifična (čak i ispred svog vremena), a nekako se čini da je upravo ovom posljednjom petom generacijom ‘uhvatila val’. Uhvatila je val, ali je zadržala i sve ono zahvaljujući čemu ima jedne od najvjernijih obožavatelja.
Miris novog automobila
Primijetio je to i kolega (jedan od onih koji uvijek pogleda novi auto, ako je Honda), koji se odmah po ulasku u kabinu prisjetio, kazavši: „Miriše kao Honda mog oca koju je kupio 1993., točno se sjećam tog mirisa i oduševljenja.“ I sigurno ne griješi jer koliko god nekoć bila opasna ta kombinacija benzena i ftalata od plastike i ljepila (miris novog auta), kod Honde je ona uvijek bila posebna. Uostalom, upravo je osjet njuha ponukao osnivača marke Soichira Hondu na stvaranje; kao dijete potrčao je za autom koji nije uspio uloviti, ali je pomirisao ulje što je curilo iz njega. Za njega je to bio parfem… No, srećom, iz Hondi rijetko curi ulje (neki čak misle da im ni ne treba), a najnoviji CR-V ulijeva povjerenje baš kao japanski modeli kada su bili najcjenjeniji, tijekom 80-ih i 90-ih godina prošloga stoljeća. A moglo bi se to ponoviti… Jer Honda je odlučila odmahnuti rukom na globalno ‘divljanje’ valuta, radne snage i ekologije, pa ukinuti proizvodnju u Velikoj Britaniji (CR-V) i Meksiku (HR-V) te je vratiti u Japan. I drago nam je što je tako jer već po ovom modelu, koji stiže iz Japana, uviđamo da Honda ponovno poprima Sushi-aromu. No što to znači?
Vozi me nježno
Izvana su – u odnosu na prethodni model – dimenzije ostale nepromijenjene. I dalje je riječ o idealnoj mjeri za SUV srednje klase (dužina 4605 mm), ali je međuosovinski razmak narastao 30 mm. Povrh toga, karoserija CR-V-a nikad nije bila kruća zbog upotrebe visokočvrstih čelika, što je – kao glavni preduvjet za bolje vozne osobine – specifično iskorišteno. Ne, Honda nije naoštrila podvozje radi izazivanja sportskih emocija, ali je na tragu iskustva iz prethodnih generacija stvorila novi doživljaj vožnje. Dok vozite nižim brzinama gradskim gužvama, CR-V izaziva osjećaj utegnutosti i preciznosti, ali bez imalo napora. Inače bismo izbjegavali ručni mjenjač u ovako velikim modelima (SUV-ima poglavito), ali ovdje to nije slučaj. Klasično fantastičan Hondin ručni mjenjač klizi kao kroz putar i odlično je pozicioniran, a stiskanje spojke ne čini se kao uspon stepenicama s djecom u naručju. U mnogo boljim sjedalima tijelo je solidno fiksirano, ne zbog bočnog držanja već pozicije, i zahtjevna vožnja ne izaziva umor. Porastom brzine CR-V i dalje ulijeva povjerenje, ali daje naslutiti da nije sportski podešen. Osobito ne s opremom Comfort (kakvu smo testirali) na kojoj su 17-colni kotači koji znače i nešto manji osjećaj preciznosti na volanu. Jer, velika je novost da je CR-V odsad dostupan i sa 19-colnim kotačima (najvećima dosad) koji osim dizajna znače i još nešto oštriju vožnju. No mi nismo razočarani ni na 17 cola, zbog kojih je pak udobnost na najvišoj razini i tišina tijekom sraza s poprečnim neravninama.
Ubrzanje i dizanje ritma prema krajnosti otkriva da je CR-V sazrio u najboljem smislu riječi. Vrlo je stabilan pri visokim brzinama, pa čak i na najsnažnijim kočenjima. Uz to, postao je auto koji jasno komunicira svoje granično područje i u toj je zoni upravljiv, za razliku od prethodnih generacija koje su se jednostavno predavale silama i gravitaciji. Razlog tomu svakako je i još bolja raspodjela mase od 56,7:43,3. Drugim riječima, sada vozač ima kontrolu u svojim rukama, i to na izravnom upravljaču sa samo 2,5 okretaja od kraja do kraja. Vidi se to i po mokrom na uzbrdicama kada do izražaja dolazi da bi bilo lijepo imati skuplji pogon na sve kotače. Tek tada, po skliskoj podlozi, prednji kotači CR-V-a počinju mučiti elektroniku. No vozilo ne izlazi agresivno iz putanje, već i dalje ostaje sigurno. U svakom slučaju, CR-V nije sportaš, ali smo uživali u vožnji.
Početni je najbrži
A uživali smo sigurno i zbog 1,5-litrenog VTEC turbomotora. Vozili smo ga već u manjem Civicu, gdje je zorno dokazao da Honda zna spojiti uglađenost i snagu. I ovdje je sličan, pa sa svojih 173 KS itekako ima što za pokazati. Osobito kada ga usporedimo sa sličnim, 1,6-litrenim turbacima koje nudi konkurencija. Hondin turbak je oštriji, konkretniji te snagu servira razumljivo i razgovijetno. Zanimljivo, odaberete li CVT-mjenjač, snaga motora skače na 192 KS, ali samo zato kako bi se smanjili gubitci tog prijenosa.
Početna izvedba s ručnim mjenjačem i prednjim pogonom (iako 20-ak KS slabija), tako postaje najbrži CR-V u ponudi koji lovi 211 km/h, i ubrzava za 9,3 sekunde. Druge opcije s pogonom na sve kotače ubrzavaju za 9,8 sekundi te postižu 208 km/h. Nama pogon na sve kotače (također poboljšan za novu generaciju) nije nedostajao, iako svojom idejom CR-V vapi za natpisom 4WD. Očigledno je kako se bez njega 1,5 turbo lako daje u trk te pritom priziva visoke okretaje.
Toliko se često vozimo s anemičnim motorima da je gotovo neprirodno čekati da se kazaljka okretomjera zabije u crveno na 6500 okretaja, a čini se da bi voljela i više. To je svakako stil vožnje neprimjeren SUV-u u kojem sjedite na 66 cm od tla. Međutim, kada ste sami, uvijek se isplati počastiti. Samo tu ponovno dolazimo do pitanja – zašto CR-V nije sportaš i zašto su Hondine šilterice zaista otišle u zaborav? Kod manjeg Civica to nije slučaj, ali ovdje zbog veće mase CR-V nakon promjene brzina ne nastavlja tečno i žestoko ubrzanje.
Dok vi prešaltate, iako se to može izuzetno brzo učiniti, motor kao da uzme zraka, karoserija se ponovno opusti na mekšem ovjesu, pa u novoj brzini sve kao da ponovno kreće iznova. Dobra, odnosno sjajna vijest, jest da se to događa samo kada 1,5 turbak vozite na nož, do kraja, te da postoje još barem tri stila vožnje koji zaslužuju naklon. Ako samo malo popustite i nižete brzine na 4000 do 5000 okretaja, iskusit ćete dominantnu, brzu i tečnu vožnju. A može i nježnije jer CR-V fino grize i kada brzine punite do 3000 okretaja. Na koncu, kada ste u najvećoj gradskoj gužvi – ako stisnete ‘eko-program’ – ubit ćete želju za vožnjom i osjećaj snage, ali maksimalno smanjiti potrošnju te povećati udobnost.
Ekonomično prihvatljiv
Lako se bojati potrošnje kada je riječ o ‘turbaku’, ali u ovom slučaju je sve pod kontrolom. Mjenjač nije predugo dizelski proračunat pa se motor pri višim brzinama ne guši te ne treba mnogo snage. Pri brzini od 130 km/h motor se vrti na oko 3000 okretaja te pritom troši oko sedam litara. Ako je vozite dinamično, prosjek na dužim relacijama ne bi trebao prijeći deset litara, a zanimljiva je i druga krajnost. Jer s CR-V-om se može putovati i sa svega 6,2 litre. Na kraćim dionicama bilježili smo i prosjek niži od šest litara, ali dugoročno nije lako održiv. Prihvatljivo, osobito za one koji ne voze samo gradom.
Međutim, najjači aduti CR-V-a su njegova prostranost. Bez previše ‘kerefeka’ nudi obilje prostora na stražnjoj klupi, ali i u prtljažniku (561l) uz ukupnu nosivost od čak 649 kg. Izuzetan rezultat, a da je riječ o zanimljivom korisničkom autu, potvrđuju i brojna druga mjerenja. Jer Honda je pokazala da je kočnice podignula na visoku razinu, pa sada zaustavljanje sa 100 km/h izvodi za samo 34,5 metara.
Na koncu, Honda CR-V je neosporno talentirani obiteljski SUV koji dolazi s obiljem prostora i detaljima koje ćete cijeniti tek nakon godina korištenja. Poput dobrih i kvalitetnih materijala koji se jednostavno održavaju. Udobno se vozi i vozaču odmah jasno komunicira što može očekivati. Stoga je u CR-V-u lako biti zadovoljan, naročito s ručnim mjenjačem kada se i snaga osjeća kako se od Honde i očekuje. CR-V je u prve četiri generacije bio neznatno preskup, no sada više nije, već su mu cijene u rangu s najvećim konkurentima, Mazdom CX-5, Mitsubishijem Eclipse Cross, Renaultom Koleosom ili Nissan X-Trailom, a kraj njih Honda CR-V itekako dobro kotira.
TEHNIČKI PODACI
Cijena | 222.990,00 kn |
Dimenzije | 4600 x 1932 x 1679, međuosovinski razmak 2663 mm, prtljažnik 561/1123 l, masa 1501 kg, nosivost 649 kg |
Motor | turbobenzinac, 1498 ccm, 16 ventila, 4 cilindra, 173 KS pri 5600 o/min, 220 Nm pri 1900 o/min |
Prijenos | ručni mjenjač, 6 stupnjeva, pogon na prednje kotače |
Performanse | 211 km/h, 9,3 sekundi do 100 km/h |
Potrošnja | Test, 7,7 l/100 km; 5,6/6,6/7,4 l/100 km |
Emisija CO2 | 143 g/km |
Konkurenti | Mazda CX-5 2,2 175 za 344.544 kn, Peugeot 5008 180 GT za 300.395 kn, Renault Koleos dCi 175 Initiale Paris 4×4 za 333.700 kn, VW Tiguan 2.0 TDI DSG 4M Highline za 327.995 kn |
AMS kaže | Možda bismo mogli poželjeti još dinamičnije podvozje (jer ipak je to Honda), ali onda bismo narušili savršenu harmoničnost karoserije, komfora i upravljanja. CR-V je vrlo snažan i može biti poprilično štedljiv. Test je pokazao više lica CR-V-a, pa jedino trebate biti jasni s očekivanjima od 1,5-litrenog turbaka sa 173 KS i bit ćete vrlo sretni. |