Tesla Model S Plaid (2022.) – Ima li doista 1020 KS?
S ovom Teslom mnogo toga je drukčije - volan Yoke, odabir stupnjeva prijenosa na dodir, ubrzanje poput geparda te nadaleko poznata kvaliteta 'made in USA'. Dakle, samo dizajnom podsjeća na model S, no nas najviše zanima koliko KS zbilja prenosi na podlogu
AUTO-VODIČ:
SEGMENT: Luksuzna limuzina s e-pogonom
CIJENA: U Hrvatskoj i Europi nepoznata (u SAD-u od 129.000 dolara)
POČETAK PRODAJE: 2023.
KONKURENCIJA: Porsche Taycan Turbo S, Mercedes-AMG EQS 53, Lucid Air Dream
Elon Musk obožava film ‘Spaceballs’ (u nas preveden kao ‘Svemirske lopte’). Tesline oznake brzine poput ‘Ridiculous’ (smiješno) ili ‘Ludicrous’ (ludo) dolaze iz otkačene znanstveno-fantastične komedije Mela Brooksa iz 1987. godine. Ako svemirski brod u filmu leti iznad brzine svjetlosti, ostavlja karirani uzorak – na engleskom ‘Plaid’ – što pojašnjava naziv najopakijeg modela S.
Što uopće znači ‘Plaid’? Navodno bi na kalifornijskom slengu to značilo nešto poput ‘suludo brzo’. I zaista, performanse Tesle Model S Plaid na papiru zvuče zastrašujuće. U tzv. modu Cheetah (Gepard) bolid od 1020 KS spušta prednji dio – kako bi poboljšao trakciju – dok žuto svjetlo na zaslonu ne dosegne punu veličinu. Mnogo toga baterija mora postići odgovarajuću temperaturu za takav snažan pogon, što se postiže pritiskom na tipku ‘drag-strip’, a potom čekamo nekoliko minuta. No ubrzanje od 0 do 100 km/h za 2,1 sekundu na kraju možda ipak neće biti izvedivo. Naime, dolazimo do ruba realnih fizičkih granica vožnje te ulazimo u područja koja je rijetko tko prije iskusio i koja ispravno mjerimo u teutonskim terminima.
Mjerni GPS-uređaj signalizira spremnost, desna noga ostaje čvrsto na papučici u očekivanoj napetosti, lijeva na kočnici. Zatim se lijeva noga naglo podiže. Glava nam se zabija u naslon za glavu kao da je pogođena bejzbol palicom, ruke koje su tek malo povijene prianjaju ravno uz volan, leđa se spajaju s kožnim sjedalom… Sve je toliko brutalno da osobe osjetljive na nesvjesticu prije toga trebaju pitati svog obiteljskog liječnika jesu li njihova tijela stvorena za ovako nešto.
Iritantno je – barem za ljubitelje motora s unutarnjim izgaranjem – ‘siromašno’ proklizavanje i lakoća kretanja s mjesta kojima se tromotorno čudovište katapultira naprijed. Za samo 2,48 sekundi, prema našem mjernom uređaju, spektakl je završen, a vi shvaćate da na cestovnim gumama jedva da ima protivnika za ovako brz Plaid. Oni pedantniji će primijetiti odstupanje od tvorničke specifikacije (2,1 sekunda). Krivac – mjerilo se na američki način, iz kotrljanja (rollout), a ne mirovanja kao što to mi činimo u Auto motor i sportu.
Juri poput uragana
Barem zasad Plaid ima svoju fan-zonu, a kada poput uragana juri grandiozno vijugavim planinskim cestama u okolici Malibua, možete se slobodno radovati. I nemojte se suzdržavati. No morate biti na oprezu. Ne pokušavajte prebrzo ući u zavoj, jer nije riječ o nekom supersportskom automobilu s ‘ljepljivim’ gumama. Naprotiv, Model S Plaid je težak američki automobil koji primjetno podupravlja kada se pretjera. Govorimo o 2,2 tone tereta koje vas mogu lako izbaciti iz ravnoteže. Ako se malo suzdržite, Modelom S možete glatko pratiti liniju zavoja i na njegovu se kraju ispaliti na sljedeću ravnu dionicu.
Osnova za ovaj dinamičan vatromet je inženjering, koji prije svega definira baterija. Težište je nisko, a prilagodljiv zračni ovjes značajno je poboljšan u odnosu na prethodnika. Sada je tu jedna vrsta multilink veze kod stražnjeg ovjesa s pet točaka koja odgovara klasi i čvrsto je upakirana u novi okvir od lijevanog aluminija.
Dva sinkrona motora s trajnim magnetom na stražnjoj osovini – prije su bili asinkroni – rotiraju rotor obložen karbonskim vlaknima. To smanjuje rotacijske mase i bolje drži konstrukt na okupu pri 20 tisuća okretaja. Oni također svladavaju individualnu raspodjelu snage na kotače (torque vectoring). Osim toga, još jedan motor pokreće prednju osovinu.
Devetnaestinčni aluminijski kotači, koji su aerodinamički optimizirani plastičnim poklopcima na glavi i opremljeni gumama Pirelli P-Zero širine 285 straga i 255 sprijeda, doimaju se konvencionalnijima. Plaid vam omogućuje da to osjetite kada kočite, jer bi osjećaj pedale mogao biti malo čvršći, a sila zaustavljanja nešto veća. Mjernim uređajem provjeravamo put kočenja pri brzini od 100 km/h – na nešto više je od 36 metara. To je prosječna vrijednost, no još uvijek (uzastopno) kočenje treba provjeriti pravim testom.
Nažalost, volan o kojem se mnogo raspravljalo je poprilično ispod prosjeka. Svidjet će se svakome tko vozi pasivnim cestama s blagim i dugim zavojima, što znači da ne mora brzo manevrirati ni kontraupravljati. Međutim, kod oštrih zavoja opasnost od klizanja ruku i gubitka kontrole nije samo neminovna, nego se i više puta to dogodilo autoru ovog teksta. Da, volan u Formuli 1 izgleda slično, ali je nemjerljivo izravniji. To što je klasična ručica žmigavca zamijenjena dvjema dodirnim tipkama na lijevoj strani upravljača, stvar ergonomski ne čini nimalo boljom.
Oni koji su prije mislili da su Tesline komande s drugog planeta, sada će osjetiti drukčiji svemir. Vožnja naprijed-nazad aktivira se prelaskom prsta po novom, sada vodoravnom zaslonu osjetljivom na dodir, sve poluge na upravljaču su nestale, a dva roll-prekidača na Yokeu su jedine preostale komande koje se kontroliraju fizički. Sve ostalo funkcionira na dodir, čak i uključivanje sva četiri pokazivača smjera.
Tipično za ovu marku, font i upravljačke ikone su male, a iznimno važan simbol automobila na ekranu – ispod kojeg se krije kontrola mnogih funkcija vozila – bočno je prekriven famoznim upravljačem. Funkcija glasovnog upravljanja razumije gotovo sve što kažete, ali baš i ne provodi sve u djelo. Tesla upravljanje funkcijama čini drugačijim te prije svega jeftinijim za proizvodnju, ali ne nužno i boljim. Svidjet će se zagriženim sektašima, dok će drugi u najmanju ruku ostati u šoku.
S druge strane, smatramo sjajnim koliko je Plaid, koji je vrlo aerodinamičan s koeficijentom otpora od 0,21, ekonomičan automobil, unatoč svojoj golemoj snazi. Na našoj probnoj vožnji pri 20 stupnjeva jedva je potrošio više od 21 kWh/100 km, unatoč ponekad vrlo žustrom stilu vožnje. U mirnijoj vožnji magistralnim cestama, u prosjeku nije zahtijevao više od 18,8 kWh. To je dovoljno da se iz baterije neto kapaciteta 100 kWh bez ‘znoja’ izvuče više od 500 km dosega. Plaid također priključujemo na dinamometar kako bismo vidjeli isporučuje li zaista 1020 američkih KS. No iznenađenje – na Dynu se iščitava iznos od 829 KS (vidi okvir). U svakom slučaju, ima ih više no dovoljno.
Nažalost, postoji i problem tvrđeg ovjesa, jer Tesla ostaje vjerna svom čvrstom postavu. Čak i u komfornom načinu rada, vibracije koje se stvaraju prelaskom preko poprečnih neravnina na kolniku čvrsto se prenose u kabinu i na putnike. Vozač Plaida kojeg smo susreli pri punjenju na Superchargeru potvrđuje da nismo sami u ovoj procjeni. Poslovni čovjek kaže da voli svoj automobil, ali ovjes i izolacija od buke su, citiramo – ‘sra…’. Kvaliteta izrade i materijala također.
Kako bi to dokazao, pokazuje nam izlizanu kožu svog volana. Iz Tesle ga traže 850 dolara za njegovu zamjenu, iako je njegov Model S star manje od godinu dana. Naš Model S također ima problema. Plastika ispod upravljača visi, vrata prtljažnika pri zatvaranju ne sjedaju dobro, a metalne trake u unutrašnjosti zjape.
Uostalom, čini se da su materijali kvalitetniji nego prije i na mnogim mjestima bolje obrađeni. Plaid impresionira svojim kapacitetom punjenja, čak i sa 30-postotnom razinom baterije u njemu je još gotovo 250 kW. Dok je Tesla svoju najvišu brzinu punjenja ranije pokazivala samo kao vrhunac s vrlo niskom napunjenošću baterije, nova sada traje znatno dulje. Počevši od 25 posto, za doseg od 200 km ostvarivo je za četvrt sata punjenja.
Nije baš autonoman
Na povratku se može koristiti beta način ‘Full Self Driving Experiencea’ (FSD), tj. autonomna vožnja koju prati upravljač. U SAD-u je dopušteno mnogo više autonomnih funkcija nego u Europi. Dvostruki klik na roll-prekidač na volanu aktivira ga na ugodan, konzervativan način. Tesla prvih nekoliko milja samouvjereno krstari blagim zavojima autocestom kao da ga kontrolira ljudska ruka, ali čim situacija postane složenija, vozač mora uvijek iznova intervenirati oštrim cik-cak korekcijama, ponekad čak i uz tvrdokorno kontraupravljanje.
Pokušaj autonomnog skretanja mora se prekinuti hrabrim kočenjem jer se Model S prebrzo približava raskrižju. Na autocesti prenervozno mijenja trake u autonomnom modu aktivirate li funkciju tipkom za uključivanje pokazivača smjera. Ukratko, za ovako nešto još je dug put pred Teslom.
Na sreću, takva beta-verzija nije uključena za ‘normalne’ vozače, već samo razvojne inženjere i programere koji testiraju automobil. Jednostavni adaptivni tempomat, s druge strane, radi uglavnom bez problema.
Na kraju, Muskov najmoćniji automobil ostavlja vas nasamo, s vašim osjećajima. Genijalnost ili ludost? Sljedbenici Tesle će izabrati prvo, a svi ostalo – drugo. Autoru ostaju sjećanja na suluda ubrzanja. Da oglupiš.
Zaključak:
Dodane vrijednosti poput ubrzanja, nosivosti i učinkovitosti su poboljšane, dok s druge strane imamo učestale slabosti u kvaliteti, opsluživanju i komforu. Dojam može varirati između oduševljenja i razočaranja.
Ima li zaista 1020 KS?
Stavite automobil na dinamometar, ubrzajte i imat ćete krivulju snage i momenta – samo ne s modelom S Plaid
Kako bi se osiguralo da Tesla radi punim kapacitetom i ne vidi ventilator na ispitnom stolu kao prepreku, mora se kodom prebaciti u način rada Dyno. Za to je potreban signal broja okretaja, koji e-auto ne emitira jer nema standardnu OBD-utičnicu. Pretpostavljamo 20.000 o/min kao maksimum. Zatim slijedi mjerenje snage izravno na kotačima i snaga vuče. Ukupna snaga se zbraja. Negdje tijekom ovog postupka Model S je zacijelo izgubio snagu – na kraju smo dobili ‘samo’ 829 KS, bez pouzdanih specifikacija okretnog momenta, iako se već u drugim testnim mjerenjima popeo do 1100 KS. Međutim, Plaid je razvio takve elementarne sile da je vlasnik strepio za svoj mjerni stol.