Stari auto, novi test: Mercedes 600 Pullman Landaulet
Još uvijek drhtimo od oduševljenja što nam je Mercedes ustupio ovaj automobil za rubriku 'stari auto, novi test'. Dame i gospodo, pred vama je - 600 Pullman Landaulet
19 FOTOGRAFIJA Sve te ‘bajkovite’ priče o kraljicama izostavljaju dio s hladnim bifeom pa tako uvijek iznova čitamo o tračevima, sitnim intrigama na dvoru, drskim prinčevima ili pak traumatičnu odabiru večernje haljine. No, uloga kraljice je težak rad, što se vidjelo u programu državničkog posjeta tadašnje tridesetidevetogodišnje Elizabete Marije Windsor, po Božjoj milosti kraljice Velike Britanije, Irske i britanskih prekomorskih područja, ujedno i čuvarice vjere.
Dana 18. rujna slijeće u zračnu luku Köln/Bonn, s princem Filipom i dvorskim damama – groficom od Leicestera i lady Susan Hussey. Otac potonje je 12. Grof od Waldegravea i ‘Vitez reda podvezice’, čuvar staje Lord Plunket. U 11 dana kraljica posjećuje osam saveznih njemačkih pokrajina, upisuje se u 18 ‘Zlatnih knjiga’ te probija kroz 14 hladnih bifea.
Tijek samog puta zapravo je ugodan jer upravo zbog kraljičina posjeta Njemačkoj, Mercedes je izradio prvu verziju modela 600 Landaulet. Slijedi još 58 primjeraka, no samo je jedan kraljevski, i to upravo ovaj koji vozimo, model 600 koji Mercedes u programu nudi od 1972. za posebne prigode i goste – vladare i heroje, kraljeve i kleptokrate, zvijezde popa i pape… No ni jedan ovakav automobil dosad nije bio na klasičnom testu. Vrijeme je da to promijenimo, pa zovemo Mercedesov odjel klasičnih vozila – ‘Hej Mercedes’, danas je baš lijepo vrijeme, zar ne?! S druge strane brzo nas prekidaju: „Zovete zbog modela 600? Kada već pitate… U ponedjeljak u deset sati je spreman za vas.“ Da, očigledno je spremniji nego mi! Sa svojih 6,24 dužine i 1,95 metara širine, osiguran na više od 1,5 milijuna eura, izaziva golemo strahopoštovanje. U šoku smo, zaista ćemo ga voziti.
Automobil koji pokreće svijet
Za nove vlasnike, ustvari više za njihovo osoblje, Mercedes je u dvodnevnoj prezentaciji pripremio tečaj upoznavanja s tehnologijom vozila. O radu hidraulike koja se brine za udobnost moglo bi se potrošiti jedno cijelo poslijepodne. Primjerice, radi s tlakom od 150 bara pa snažno zaključava prozore, krovni otvor i poklopac prtljažnika. Ili pak predavanja o radu zračnog ovjesa koji automobil putem dviju karakterističnih razina rada amortizera Bilstein neprestano drži uravnoteženim. Uz to, dobili smo i naputak kako Pullman izvući iz ovog uskog dvorišta gdje ga je Mercedes parkirao.
Provlačimo se do benzinske crpke, punimo spremnik goriva od 112 litara te mjerimo potrošnju kao da je Pullman 600 neki sasvim uobičajen automobil – a znamo da nije. Vrlo brzo počinjemo gunđati da nećemo ispuniti visoka očekivanja naših velebnih gostiju – na državnim cestama nitko se od nas ne usudi pretjecati. U malim gradovima ljudi su – ugledavši Landaulet – pomislili da nam gradonačelnik uručuje zlatni ključ njihova grada. No uskoro smo se počeli sasvim dobro snalaziti u kraljevskoj ulozi, a čak je i policija – koja nas je prije zaustavila – na kraju završila kao naša pratnja.
U predsoblju moći
U vrijeme vladavine cara, vozač se službeno zvao ‘voditeljem kočije’, što se u nekom daljnjem smislu može primijeniti i danas. Mercedes zahtijeva potpunu pažnju, iako se uz pomoć indirektnog i (pre)laganog servoupravljača vozi lako i četverostupanjska se automatika s hidrauličnom lamelnom spojkom nakon početnog trzaja pri kretanju potpuno oslanja na moć 6,3-litrenog V8.
No, mnogo čime vozač mora upravljati: postavkama amortizera, telefonom, interfonom… I to sa sjedala koje se zbog pregradnog stakla jedva može podešavati prema nazad.
Kokpit je pak predsoblje moći, tu se upravlja vozilom, a na stražnjem je sjedalu tijek svjetske povijesti. Nevjerojatnih 100 milijuna njemačkih maraka onomad je investirao Mercedes u izradu modela W 100 koji je svjetsku premijeru doživio 1963. na Frankfurtskom salonu. To je 37.355 maraka troškova razvoja za svako od 2677 vozila koja su se u hali 32, u suterenu Mercedesova pogona u Sindelfingenu, prema mjeri proizvodila do 1981. godine. U katalogu je tada pisalo da se može udovoljiti i individualnim željama koje su bile zapovijed i izvršavale su se do čiste perfekcije. Samo radnik koji ima najmanje 15 godina staža mogao je dobiti priliku raditi na njegovoj proizvodnji.
Model 600 je tada bio – a do danas i ostao – tehnička senzacija. Ovjes upija i najneugodnije neravnine tako da Landaulet plovi cestom suvereno, uzvišeno, tiho i brzo. Vrlo brzo stižemo i do kraja našeg mjerenja potrošnje. Još jednom ulijevamo gorivo i vraćamo Landaulet 600 Mercedesu, što je zgodno jer naša podzemna garaža jedva da može primiti Pullman bez rušenja nosivih stupova.
Snaga i potrošnja nisu toliko različite od današnjih rezultata, što samo potvrđuje izvrsnost ovog auta
Jutarnja magla se u Lahru polako podiže, dok se Mercedesova grdosija iskrcava iz kamiona. Landaulet najprije ide na vaganje – koje očitava brojku od 2948 kg – a potom mjerimo unutrašnjost vozila. Prostranost stražnjeg dijela proteže se na 87 cm prostora za sjedenje, što je dovoljno za smještaj još dviju osoba na suprotnim sjedalima. Sada mjerimo krug okretanja koji je sa 14,2 metra gotovo i prevelik za aerodromsku pistu u Lahru. Naš postupak mjerenja je za model 600 ponešto izmijenjen. Tako buku u stražnjem dijelu mjerimo s podignutim pregradnim staklom, pritom vjetar udara na strme dijelove krova, no u stražnjem dijelu ispod debelog tekstilnog pokrova vlada diskretna tišina.
Općenito je udobnost na ovom trosjedu koji se može podešavati po nagibu nevjerojatna, kao i širina prostora ako je krov otvoren. Sprijeda Otto nešto mrmlja, ali ga kroz pregradno staklo ne čujemo. Interfon smo isključili jer ne želimo da nas ometa, pored nas nižu se vrhovi crnogoričnih obronaka. Mogli bismo tako cijeli dan, no tempo se usporava i mi stajemo. Otto otvara vrata i traži pomoć za mjerenje, pa spajamo pripadajuću elektroniku.
Budući da je kod ovog Landauleta prvi stupanj prijenosa podešen za paradiranje, ne bismo smjeli naglo ubrzavati. No čak je i nakon laganog starta moć V8 motora sa 250 KS i 500 Nm dovoljna da ovu mrcinu od gotovo tri tone ubrza od 0-100 km/h za 12,9 sekundi.
Paradna disciplina – slalom u stajaćem položaju
Da, ubrzanje je u Landauletu gospodsko, kao uostalom i sve drugo. Usporavanje se pak odvija relativno ležerno i snažnim kočenjem stražnje osovine. Premda snagu kočenja pojačava 13 bara tlaka te sprijeda grizu dvoja kočna kliješta, ne možemo se oteti dojmu da će se 600 pri trećem kočenju zaustaviti za manje od 63,4 metra. No, krećemo dalje i pripremamo automobil za testove vozne dinamike te otvaramo krov. Kasnije će Landaulet još odvoziti slalom sa 46,6 km/h, a sa 84,6 km/h izvršiti dvostruku promjenu vozne trake. No najprije testiramo paradnu disciplinu: otvoreni slalom, u stajaćem položaju. Blagi ljetni vjetar mazi terasu stražnjeg dijela, sunce i pogled čine i od običnog aerodroma mondeno mjesto.
Na kraju sletne piste Otto okreće Mercedes, a mi se dižemo i držimo za rub krova. Ispod nas prolazi asfalt, a ispred promatramo kako Mercedesova zvijezda cilja prvi ‘čunjić’. Nekako sve to brzo prolazi ovdje vani, nakon toga 600 skreće lijevo pa desno u slalom. Držimo se lijevom rukom, a desnom ponosno mašemo, širokim stavom držimo balans i osmjehujemo se imaginarnom puku! Sad nam je jasno zašto Elizabeta II. tijekom paradiranja nikada ne nosi svoju 3,5 kg tešku krunu.
A koliko suvereno Landaulet 600 leži na cesti, pokazuje brzina od 38,7 km/h pri otvorenom, stojećem slalomu. Time postiže novi najbolji rezultat u povijesti auto motor i sporta. Manje ni nismo očekivali od ove državničke limuzine svjetskog kova koju Mercedesovi tehničari upravo uvoze nazad u kamion.
I dok je kraljici 28. rujna 1965. u Hamburgu na odlasku svirao policijski orkestar, mi u tišini promatramo Mercedesov odlazak. A da mu salutiramo? Ma ne, nećemo ovaj test pretvoriti u državnički čin jer toga se Mercedes dosad dovoljno nagledao. Neka uživa u mirovini, zaslužio je.
Vrijeme, novac, trud? Mercedesu ništa od navedenog nije bilo važno kada je sredinom 50-ih razvijao državničku limuzinu u stilu legendarnih prethodnika 630K, 77 ili Adenauera 300. Od 1963. je W100 paradirao i prolazio kroz slavoluke diljem svijeta i upravo zato, pored svih njegovih tehničkih rješenja, uopće nije čudno koliko danas vrijedi
