Rijeka Korana – tajno ime i tajni tok za savršen izlet

‘Rijeka milijardu slapova’, tako bi se moglo nazvati ovu gorsku rijeku. Na kraju krajeva, ‘iz slapa je nastala, u slap će se pretvoriti’, možemo modificiranim biblijskim tekstom u jednoj rečenici opisati ovu jedinstvenu rijeku.

U gornjem, nadmorski višem dijelu, ona je prpošnija, drskija i neukrotiva, ali u toj neobuzdanosti krije se i sva čar i ljepota. Više je mirnija i staloženija kasnije, već nadomak Karlovca, gdje će svoj život završiti, kao što to često biva kod rijeka Gorskog kotara, u Kupi.

Opasno do Slunja

Od izvora pa do Slunja zapravo je vrlo teško pratiti tok Korane, a razloga je mnogo. Gusto raslinje često se nadvija nad rijekom i skriva je od znatiželjnih pogleda, a obale su uske i teško prohodne, što obilazak čini vrlo zahtjevnim. S druge strane, ona je ponornica koja se često gubi u podzemlju pa na koritu ostaje vidljivo tek pokoje jezerce.

No istraživanje rijeke na ovom dijelu nikome ne bismo preporučili jer su nakon Domovinskog rata vjerojatno još uvijek razasuta minsko-eksplozivna sredstva. Tko se pak odvaži istražiti taj dio toka, saznat će da, ako vas posebno zanima povijest, možete susresti ostatke starih gradova i naselja.

Te su tvrđe uglavnom služile za odbijanje osmanskih prodora s istoka. Taj smo dio ipak zbog čvrstih razloga odlučili zaobići, no ipak smo se od Karlovca starom cestom zaputili k Plitvicama. Ipak je ondje jedan od najljepših izvora jedne rijeke uopće.

Zanimljivo je pritom kako su naša očekivanja o zapuštenom kraju sve više jenjavala kako smo se približavali Rastokama, Slunju te poglavito našem Nacionalnom parku. Izgradnjom autoceste prema jugu Dalmacije nekadašnji ugostiteljski objekti postepeno su se ugasili.

Tradicija zaustavljanja na kavu, janjetinu, odojak i druge ličke specijalitete koje smo objedovali u hladu visokih krošanja na blagom i ugodnom povjetarcu, prije nego što bismo se zaputili dalje prema vrućem jugu i usijanim otocima, polako je jenjavala.

I kineski restoran radi!

S tim mislima vozimo se sve južnije te polako shvaćamo da smo u našim pretpostavkama bili potpuno u krivu. Ovdje sve vrvi od apartmana i restorana od kojih smo čak netipično vidjeli i kineski restoran koji radi punim pogonom. Izletnici željni adrenalina, naravno, mogu uživati u dobro poznatom raftingu kao jednoj od omiljenih avantura na divljim ličkim rijekama.

Ovdje se održava i tradicionalna utrka RastRaft koja je dio europskog rafting kupa pa svake godine okuplja sve više natjecatelja i ‘jahača’ divljih voda. Kup natjecanja prate i prigodna zbivanja uz rijeku. Tko više voli tlo i životinje, može se okušati u nekim od jahačkih konjičkih klubova.

Mi smo Daciom Duster rijeku Koranu prošli van sezone, ali to je samo potvrda da je u sezoni riječ o pravoj hit-destinaciji

Uz restorane, obala Korane nudi i brojne sirane, a oni željni glamuroznijeg kampiranja lako će svoj mir pronaći u glamping kampovima. Adrenalinskim ovisnicima zacijelo će se svidjeti zipline dug 300 m, koji premošćuje kanjon rijeke na samom izlazu iz Plitvičkih jezera.

Kanjon se na tom mjestu širi i produbljuje do 30 m, iako je rijeka još plitka. Brzina iznad 60 km/h i visina na kojoj se nalazite daju osjećaj leta, pa će zaljubljenici te vrste zabave doći na svoje.

Na kupanje ili u ribolov

Vraćamo se rijeci i pratimo je dalje prema ušću u Karlovcu. Sada je rijeka sve zelenija i zelenija, nakon brojnih brzaca, slapića i slapova u gornjem toku, postaje mirnija i široka. A to godi brojnim kupačima koji u ljetnim mjesecima rado zarone u bistru, ali katkad i do 28 stupnjeva toplu vodu. Upravo je stoga, kako se bliži Karlovcu, Korana omiljeno izletište mnogim obiteljima s malom djecom.

Mirniji tok odgovara i ribičima, pa će vještiji ovdje bez problema izvaditi slatkovodne vrste poput potočne i kalifornijske pastrve, lipljana, mladice, štuke, šarana, klena i grgeča.

Sam kraj rijeke obilježavaju karlovačka kupališta (Foginovo kupalište) te koranska šetnica koja se proteže od Rakovca do gradskog naselja Gaza. Rijetko koja rijeka uz prirodne ljepote pored svog toka nudi toliko sadržaja za znatiželjnike, pustolove, ribiče, kupače, šetače i sportaše. A njezina ljepota i raznolikost cijelog toka ni ne čudi kada znamo kako se rodila.

Baraćeve špilje

Na području općine Rakovica, u samoj blizini toka rijeke Korane, nalaze se Baraćeve špilje, koje su uređene i otvorene za posjećivanje prvi puta još davne 1892. godine. Prema njima je to cijelo zaštićeno područje u kategoriji značajnog krajobraza ukupne površine 5,19 km2 dobilo i ime. U špiljama su razvijeni raznoliki reljefni tipovi i oblici s prevladavajućim krškim reljefom. Podzemno se prostiru sige i pleistocenski fosilni ostaci, s endemskom špiljskom faunom te arheološkim nalazima. Baraćeve špilje preventivno su zaštićene do 2011., a potom 2016. dobiva trajnu zaštitu područja. Područje Baraćevih špilja je i arheološki značajno pa je preventivno zaštićeno kao arheološka zona rješenjem Konzervatorskog odjela u Karlovcu 2003. godine.

Bajkovite mlinice u Rastokama

Vodeničarsko naselje na samom ulazu u Slunj jedinstvena su pojava u našoj zemlji. Fotografija teško može dočarati ono što se vidi golim okom, a zatim i osjeća u duši. Priroda se ovdje lijepo poigrala malim meandrima rijeke Slunjčice koja će svoj put upravo na tom mjestu nastaviti u Korani. Prije više od 300 godina isprepleli su se otočići i zelenomodra rječica, koja se brojnim slapićima i pravim većim slapovima slijeva u grotlo korita. Možda i najljepši slapovi su Hrvoje, Vilina kosa i Buk, a zbog skladnosti povijesne, etnografske i graditeljske kulturne baštine Rastoke su 1969. upisane u Registar nepokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu.

Još jedan najljepši izvor na svijetu

Službeno se kao izvor Korane navode Plitvička jezera. Naš najpoznatiji i najstariji prelijepi nacionalni park tako čini polazišnu točku života rijeke Korane. Točnije Sastavci, u koje se strmoglavljuje golema količina vode i Veliki slap, kako ga kolokvijalno još nazivamo, čine pravi izvor Korane. Povijest ‘Plitvica’ počinje izgradnjom najstarijeg objekta na lokaciji. To je bila ‘Turistička kuća’ izgrađena 1862. na platou Velike Poljane. Uspostavom mira između Habsburške Monarhije i Osmanskog carstva počinju se graditi ceste, a prva je građena od 1840. do 1852. godine. Privatni smještajni kapaciteti počinju se graditi razvojačenjem Vojne krajine te je 1880. otvoreno prenoćište ‘Kod Prošćanskog jezera’. Prvi hotel jednostavnog naziva Plitvice građen je na lokaciji Velike Poljane od 1894. do 1896., od strane ‘Društva za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera’. No tek iza Drugog svjetskog rata, točnije 4. rujna 1949., Plitvice dobivaju status Nacionalnog parka.