Renault Megane GT-om po Route de Napoleon

18 FOTOGRAFIJA

„Volim ovu cestu, svake mi je godine sve draža i draža. Zavoji, okuke, kanjoni, kvaliteta asfalta… Savršenstvo! A tek krajolik, neponovljiv…“, prenosi nam, lomeći jezik na ‘francuskom engleskom’, vozač stare Honde Fireblade na cesti N85 u blizini Grassea. Ista je znatno poznatija pod imenom Route de Napoleon.

Stopama velikog vojskovođe

Naš sugovornik bio je toliko brz u odlasku da ga nismo stigli upitati ni za ime, no zato smo porazgovarali s još nekolicinom iz njegove družine. Motociklisti, koji su svi odreda bili rezidenti Cannesa i Antibesa (dakle domaći vozači), bili su ujedinjeni u jednoumlju – Route de Napoleon vozački je najatraktivniji i najljepši u dijelu između Grassea i Digne les Bainsa. Tih 125 kilometara među ljubiteljima adrenalina, bez obzira kretali se na dva ili četiri kotača, slovi kao ‘vozački orgazam’. Riječ je o cesti koja je u mnogim reportažama i istraživanjima uglednih auto/moto medija redovito ulazila u top deset vozačkih ruta u Europi, što je bio sasvim dovoljan razlog da je stavimo na svoj popis želja!

U čemu je posebnost?

Naravno, primarno iza N85 stoji neponovljiv povijesni kontekst. Naime, djelomice veliki, a rastom ipak nešto manji Napoleon Bonaparte je ljeto gospodnje 1814. proveo u egzilu na otoku Elbi, smještenom između Korzike i talijanske obale. Trebalo mu je nešto manje od godinu dana da sredi misli i vrati samopouzdanje, pa je u ožujku 1815. iz zaljeva Juan, odnosno Cannesa započeo marš u Grenoble, pa dalje sve do Pariza, kako bi s vlasti svrgnuo Louisa XVIII. Ruta kojom je prolazio nije odabrana slučajno. Naime, slavni vojskovođa i heroj ‘velike nacije’ izabrao je ‘kozje staze’ kako bi Alpe svladao neopaženo, odnosno kako bi izbjegao jake vojne snage pozicionirane u Marseilleu i dolini Rhone. Od šačice civila koja je s njime započela marš u Cannesu, već u Grasseu se nakupila prava mala vojska. Napoleona je nakon prvoga dana pratilo čak 1200 pristaša koji su trijumfalno nakon sedam dana marširanja s njim ušetali u Grenoble. No, bez obzira na sve bio je to početak njegova kraja, odnosno razdoblja koje je u povijesti poznato kao ‘drugo prognanstvo’, a završilo je na otoku Sveta Helena.

Žandari treniraju strogoću

I dok je Bonapartea u stopu pratio narod, naš Renault Megane GT u željezno plavoj boji s dizelskih 165 KS, EDC-mjenjačem i sustavom 4control (skretanje stražnjih kotača) većim dijelom rute nije pratio gotovo nitko. Dobro, izuzev spomenute ‘sportske frakcije’ motociklista kojih ovdje ima pregršt. Mnogo smo razgovarali s njima, uglavnom se žale na treniranje strogoće od strane žandara, radarske sačekuše, zatvaranje pojedinih dionica za vozače na dva kotača vikendom…. Prema viđenom, rekli bismo da su potezi žandarmerije sasvim opravdani, budući da hrabrost nekih pojedinaca često graniči s ludošću. Ne, ne radi se o pretjerivanju. Slikovito opisano, riječ je o vrlo uskim dionicama koje prolaze između oštrih kamenih masiva i po pedesetak metara dubokih provalija. Konkretno – svaka se vozačka greška ovdje skupo plaća, poglavito još ako iza okuke ‘vreba’ stado ovaca.

U oštrom tempu

Prema uzoru na korzikanskog vojskovođu, našu smo vožnju ‘teška srca i umorne glave’ započeli u rano jutro krenuvši iz hotela na canneskom Croisseteu. Dionica duga oko 320 km se do Grenoblea u posve opuštenom tempu vožnje svladava za pet do šest sati, no unaprijed smo računali na učestale foto-pauze na atraktivnim lokacijama. Njih je doista napretek, najvećim dijelom na dionici koju su spominjali i naši sugovornici. Cesta N85 kakvu danas poznajemo nastala je 117 godina nakon Napoleonova marša, tj. 1932. godine. U svakom je dijelu vrlo dobro označena, tako da je ne možete ‘promašiti’, a uz prometnicu su nebrojene suvenirnice, restorani, kafeterije… Grasse, gradić koji smo već nekoliko puta spomenuli, u prošlosti je slovio kao centar francuske parfemske industrije. Upravo na tom mjestu započinju usponi s kojih vrijedi baciti pogled na obalu Mediterana, a dionica kulminira uspinjanjem na 1169 metara visok Col de Valferriereu.

General je prespavao u dvorcu Broundet, no mi nastavljamo dalje u oštrom tempu. Jer, tek smo se zagrijali, a pred nama su kombinacije zavoja o kojima smo sanjali. Sustav 4control funkcionira vrlo dobro, poput neke nevidljive sile vuče nas kroz sporije zavoje, a prava je šteta što EDC-mjenjač u automatskom modu to ne prati adekvatno. Budući da izmjene brzina – bilo naviše ili naniže – kasne, prebacili smo u manualni mod ne bismo li iskoristili puni potencijal potiska motora. I uspjeli smo u tome, vožnja je postala fluidnija i brža.

Kroz polja lavande

Zaigrani poput djeteta koje je dobilo novu igračku ulazimo u Castellane, pitoreskno mjesto koje obiluje ponudom sapuna i meda domaće proizvodnje. Smješteno je na obali rijeke Verdon, koja teče kanjonom koji Francuzi nazivaju Grand Canyon. Same panorame koje ‘pucaju’ s dionice duge 20 km, a koja prolazi uz sami rub kanjona, dovoljne su da posjetite Route de Napoleon. U blizini su i čuvena, najveća polja lavande na svijetu pa bi bilo dobro da svoj posjet planirate od sredine lipnja do sredine srpnja kada sve buja u nestvarnoj ljubičastoj boji. Nažalost, taj spektakl boja i mirisa nismo doživjeli, ali smo uživali u oktansko-avanturističkom koji je vrijedan divljenja.

No, nakon što prođe Volonne, Route de Napoleon je vozački manje atraktivan. U redu, krajolik je i dalje impresivan, no nakon što cesta postane šira i kvalitetnija, ispred vas će se ‘slagati’ sve veći broj tegljača i autobusa. Vožnja sve više postaje muka a manje užitak, dok smo u blizini Laffreya još jednom stali ne bismo li na ekran prenijeli atraktivno plavetnilo okolnih alpskih jezera, ali i brončani kip čovjeka koji je stao pred narod, pokazivao na svoja prsa te pritom vikao: „Tko će od vas ubiti vašeg cara, da ga vidim?!“

„S Hrvatima bih osvojio bih cijeli svijet”

Neki Napoleona cijene zbog iznimnih vojničkih sposobnosti, neki zbog njegove lude hrabrosti i upornosti, no na našim je prostorima mali Korzikanac velika srca ipak ostao upamćen po jednoj izjavi. „Hrvati, to su najbolji vojnici svijeta. Kada bih imao samo 100.000 Hrvata, osvojio bih cijeli svijet.“ Mi bismo dodali – osvojili bismo mi i sami cijeli svijet, da možda s druge strane na mundijalu u Rusiji nije stajala – ‘velika nacija’?! Ili nam je ‘žeton’ jednostavno iscurio? No, to je već priča za neki drugi ‘papir’. A i Grenoble je pred nama…