Reciklaža vjetrobranskog stakla by Audi – Staro staklo za novi pogled

Recikliranje stakla je stara priča, zar ne? Kada su u pitanju vjetrobranska stakla na automobilima - ne! Obično staklo se kao sirovina može topiti beskonačno mnogo puta kako bi se od njega napravili novi proizvodi, no od autostakla su se dosad dobivali samo jednostavni proizvodi. No Audi to svojim pilot-projektom želi promijeniti. Evo o čemu se radi

1.

Dosad su oštećena vjetrobranska stakla iz automobila završavala na autootpadu ili ih se koristilo kao sirovina za izradu staklenih boca i čaša. Audi pak želi uspostaviti kružnu ekonomiju, te oštećena i stara automobilska vjetrobranska stakla koristiti kao sirovinu za izradu novih. Oštećena stakla će se prikupljati putem mreže servisa VW-koncerna te potom dostavljati ugovorenom partneru za recikliranje. Tamo će se staklo usitnjavati i pripremati za proces recikliranja.

2.

Nakon usitnjavanja sirovine slijedi razrađeno razvrstavanje u kojem se odvajaju materijali poput gume, brtvila, tj. ljepila, metala (žice-grijači u staklu), plastične folije (laminirana stakla). Postupak sortiranja podijeljen je na ručni i strojni, a odrađuje se pomoću magneta, rezača metala, snažnih usisivača…

3.

Krhotine prikupljene strojnim razvrstavanjem ponovno se usitnjavaju na veličinu od najviše 15 mm. Cilj ovog procesa je dobivanje što homogenije i čišće reciklažne sirovine. Budući da se stakleni granulat može razlikovati u podrijetlu i boji (tonalitet stakla), valja ga ponovno razvrstati prije no što se upotrijebi za izradu novog stakla. Audi u ovome pilot-projektu planira reciklirati 40 tona autostakla.

4.

Na početku 400 metara dugog sustava za izradu stakla nalazi se ogromna pećnica u kojoj se – pri temperaturi od 1600 stupnjeva – staklene krhotine tope u žilavu masu. Audi će u pilot-projektu miješati 30 do 50 posto reciklata s osnovnim komponentama stakla – kvarcnim pijeskom, sodom i vapnom. Budući da je točka taljenja reciklata niža, u tom se procesu ujedno štedi na energiji što znači niže troškove proizvodnje uz nižu stopa emisija CO2.

5.

Proizvodnja ‘plutajućeg’ stakla je kontinuirani proces prilikom kojeg nastaje beskonačna staklena traka koja se naposljetku reže u pravokutni oblik. Bazno staklo karakterizira besprijekorno glatka površina. Rastaljeno staklo tijekom procesa proizvodnje teče u kupku tekućeg kositra, pluta na površini i širi se savršeno ravnomjerno prije nego što se ohladi.

6.

Iz baznog stakla u konačnici nastaju nova vjetrobranska stakla. Ne smije biti razlike u kvaliteti između vjetrobrana nastalih od reciklata i onih izrađenih klasičnom metodom, od čistih sirovina. Pritom su standardi za vjetrobranska stakla vrlo visoki – pogled kroz njih mora biti jasan i ne smije se iskrivljavati ili mutiti, moraju udovoljavati strogim sigurnosnim standardima te ujedno biti otporna na korištenje u svakodnevici. Ako pilot-projekt udovolji postavljenim ekonomskim i ekološkim kriterijima, Audi će ova stakla u budućnosti ugrađivati u Q4 e-tron.

“Naš cilj je koristiti sekundarne materijale gdje god je to tehnički moguće te ekonomski opravdano. Radimo i na uvođenju materijala s kojima imamo izravan pristup u zatvorene krugove”,

Marco Philippi, voditelj strategije nabave u Audiju