Postali su jednostavno preveliki, za naše garaže…

Novi automobili su sve širi i širi, što zasigurno doprinosi sigurnosti i komforu. No s druge strane, nameće se i problem s kojim se vozači svakodnevno suočavaju - preuska parkirna mjesta

Ruku na srce, širina je dobra stvar – širokopojasna veza ubrzala je Internet, projekcije na širokim ekranima u kinu podižu dojam filma gotovo do realnosti, a široka ramena kod ljudi često se poistovjećuju sa snagom i odvažnošću. Kada su automobili u pitanju, nekadašnja premisa ‘šire, prostranije i brže’, odjednom postaje problem. Pretjecanja po lokalnim cestama, pogotovo kada je u desnoj traci kamion, postaju rizičnija no prije. S desnim retrovizorom prolazi se vrlo blizu njegovim kotačima, a ništa sretnije nije ni s garažama, gdje standardna širina parkinga od 2,30 metara ne dopušta uobičajeno otvaranje vrata te otežava izlazak iz vozila, a manevriranje i ulazak u same garaže postaju nemoguća misija. Kao primjer možemo navesti javne garaže u Petrinjskoj ulici te na Langovu trgu u Zagrebu, a ništa drukčije nije ni u ostalim većim gradovima u Hrvatskoj. I podvožnjaci poglavito u gradovima, koji su građeni prije više desetljeća kada su automobili bili neusporedivo manji, odjednom postaju preuski pa se pri prolasku između kamenih blokova mora dobro pogoditi putanja i usporiti.

Dvaput dva metra

Magične dimenzije kod automobila širokih dva metra pretvaraju ga u čelični blok koji je teško svugdje parkirati i tako vam automobil postaje kamen spoticanja. Dok se u tehničkim podacima vozila prema ISO-standardima širina mjeri bez dodataka, poput recimo retrovizora, prema standardima gradnje autocesta širinu automobila bi trebalo mjeriti s retrovizorima.

Petar Santini

Njemački ADAC je u nedavnom istraživanju ustvrdio da dvije trećine novih vozila mjeri dva metra u širinu, ako se mjere s otklopljenim retrovizorima. Rekorderi u širini su putnički i teretni dostavnjaci koji su često širine i do 2,30 metara. Upravo ti kamperski i putnički kombiji imaju najviše problema, s njima je gotovo nemoguće proći nekim ulicama, a još je gore s parkiranjem. Porsche Cayenne sa svojih 2,20 metara širine može se lijepo voziti, recimo po širokim alejama i autocestama, ali parkirati ga u staru garažu u Petrinjskoj ulici, postat će vrlo komplicirana operacija.

Kompakti širi od dva metra

Danas se najčešće na cesti mogu vidjeti automobili kompaktne klase, pa ćemo za primjer uzeti Volkswagenov Golf. Kompakt iz Wolfsburga, čija je karijera započela još 1974., u prvoj je generaciji mjerio 1,61 metar, a danas u sedmoj ima 1,80 bez retrovizora. To je širina bez otvorenih retrovizora, a znakovito je kako je čak i Golf sa standardnom pozicijom retrovizora širok više od dva metra, ali tako je sada sa svim konkurentima u kompaktnoj klasi. Pogledajmo manje klase pa ćemo stići do istog zaključka. U 50-ima je Mini imao širinu od samo 1,40 metara, da bi danas mjerio gotovo kao automobili kompaktne klase – 1,73, a s retrovizorima čak 1,94 metra.

S druge strane nije samo širina problem, već i retrovizori većih dimenzija koje proizvođačima propisuje zakonodavac, jasno radi bolje vidljivosti, a samim time i veće sigurnosti. Dodatna pojačanja u karoseriji i vratima, zatim bočni zračni jastuci i zone deformacije tehnički su razlozi zašto se auti ‘debljaju’. Pored tehničke, tu je i stupanj komfora u kabini kao dobar jezičac na vagi zašto se automobili šire. Nezaustavljiv rast u širinu najviše postaje problem kada se automobili moraju mimoići u starijim uskim uličicama, čija širina u pravilu nije veća od 4,50 metara. Na takvim se prometnicama, primjerice dostavnjaci i veći putnički kombiji, ne mogu mimoići. Nećete proći ništa sretnije ni ako ste za volanom Porschea Panamere (2,16 m), Range Rovera (2,22 m) ili pak Audija Q7 (2,21 m). U mimoilaženju s drugim vozilima bolje snažno pritisnite pedalu kočnice, inače ćete ostati bez retrovizora.

Česta je pojava da se na europskim prometnicama, kako bi se povećala protočnost vozila, tamo gdje bi teoretski bile idealne tri trake, naprave četiri. Na pamet nam padaju mediteranske zemlje poput susjedne Italije ili Španjolske. Kako često na prezentacijama automobile vozimo i po gradskim središtima, tako se svaki put ne možemo načuditi koliko su trake uske. Dobru količinu stresa pružit će vam vožnja centrom Barcelone, gdje trake nisu šire od 2,50 metara pa kotačima često vozite po linijama, a prestrojavanje zbog velike količine vozila mora biti odlučno te ponekad uz poprilično guranje.

Mercedes priča drugu priču

Galopiranje u rastu nije zaobišlo ni sportske automobile. Model Triumph TR4 iz 1964., s razmještajem sjedala 2+2, mjerio je šest kvadratnih metara površine, danas Lexus LC 500 s istim razmještajem sjedala mjeri 10,3 kvadratna metra površine. Ipak, barem je jedan proizvođač, njemački Mercedes, u povijesti rasta automobila odlučio suziti svoj sljedeći model. Naime, S-klasa W 140 iz 1991., popularni ‘Genšer’, bio je čak 31 mm širi u odnosu na W 220 iz 1998.

Zaključak je da je lako prilagođavati infrastrukturu većim dimenzijama automobila prilikom gradnje novih cesta i autoputo

va. No, najveći problem postaju gradske prometnice, poglavito u našim priobalnim gradovima, gdje se zbog nedostatka prostora malo toga može učiniti. I javne garaže trebale bi proći temeljit ‘redizajn’, i to širenjem parkirnih mjesta te samog ulaza i njih, kako bi se prilagodile povišenim SUV-ima, koji polako ali sigurno preuzimaju primat na našim i europskim cestama.