Porsche Taycanom Cross Turismo po Australiji – Bez brige i pameti

Koji je najvažniji dio putovanja? Cilj? U redu, može proći… Što se još cijeni? Pa idealni suputnici. U konkretnom slučaju – Porsche Taycan Cross Turismo 4S, voditelj putovanja, mehaničar i bolničar. Naravno, posljednje spomenutog bismo mogli i izostaviti, no znate kako to ide – u tom bi vam slučaju kasnije sigurno nedostajao! I to kada je najpotrebnije. Doista, u Australiji štošta može krenuti neplanirano kada se otisnete u nepoznato, a posebno je rizična zbog nepredvidive flore i faune.

Isto tako, ono što znamo jest da pitanje ‘naplate struje’ u Down Underu – “…gdje žene blistaju, a muškarci pljačkaju…” (“where women glow, and men are plunder”), kako su nas ‘Men at Work’ učili u ranim 80-ima – nije posve trivijalno.

Mnogo se toga otad dogodilo u Australiji, no infrastruktura za punjenje električnih automobila je u divljini i dalje vrlo oskudna. Brzi punjači su ovdje nepoznanica, čak i na jednoj od najvažnijih autocesta u Australiji – Stuart Highwayu. Otkako je započela gradnja 1940., povezala je Australiju od sjevera do juga i obrnuto, u dužini od 2720 kilometara. Uglavnom kroz vrlo rijetko naseljene krajeve, pa uz nekolicinu gradova, postoji tek nekoliko restorana, pivnica i odmorišta koja se brinu za ljude i strojeve. Većina postoji još od postavljanja telegrafske linije, koja je od 1872. povezivala južnu i sjevernu Australiju te preko podzemnih kabela i s Indonezijom i Europom.

Punjač snage 22 kW i 4,2-litreni V8

Previše povijesti? Zauzimamo mjesto za GT-upravljačem e-Porschea obojenog u ‘Frozen Blue’ i krećemo. Suzdržavamo se od ‘Launch Controla’ i korištenja sportskih modova vožnje, jer Sjeverni teritorij nije zemlja s parkovima brzih punjača gdje se naš 800-voltni ‘aparat’ može napuniti za pola sata.

Ponekad ste sretni ako iza šarene derutne zgrade, pored gomile smeća, imate priključak od 22 kW koji Taycan relativno brzo vraća u formu. U svakom slučaju, znatno bolja opcija od ultrasporih 2,3 kW iliti šuko-utičnice, no bolje išta nego ništa.

U Australiji Berta Benz upoznaje električnu mobilnost – ono što je njoj nekada bila apoteka, to je u Down Underu često pub ili autokamp. Aplikacija PlugShare ih pak sve prepoznaje. Ili gotovo sve. Od strane vitalne zajednice električnih automobila pedantno ispunjena i redovito osvježavana aplikacija ponekad vas odvede na mjesta gdje očekujete sve osim funkcionalne utičnice za punjenje. I to čini pouzdano, i pritom ne griješi.

No bez obzira na to valja biti oprezan. Ponekad kamperi, skriveni od vrućine u ‘debeloj hladovini’, postanu sumnjičavi prema vama. Mnogi od njih su umirovljenici koji su odustali od uobičajenog stacionarnog života i putuju zemljom u kamp prikolici. Nju pak obično vuče Toyota Land Cruiser pogonjena dizelskim 4,2-litrenim V8, koji je zapravo ‘zlatni standard’ australske scene. Dakle, nešto poput VW-a TDI nekoć u Wolfsburgu.

Ako u kamp prikolici istodobno rade perilica, klima-uređaj i bakin fen, kada se prikopča ‘gladni’ Taycan, odjednom nastaje mukla tišina. Da, osigurač u momentu iskoči, te stoga australski kamperi poput gladnih krokodila vrebaju nesuđene posjetitelje u e-automobilima. No imali smo sreće, to je sigurno, nije bilo čak ni stresa (ni s ‘lacostom’ ni s ‘kamperašima’), vrijeme punjenja je bilo savršeno usklađeno s terminima za pranje i feniranje stanara parka.

Već na prvom stajanju u Pine Creeku, nekadašnjem rudarskom gradu zlatne groznice, nakon vožnje od 200-tinjak kilometara od Darwina smo se uvjerili da sve zajedno dobro funkcionira. Međutim, iznenadilo nas je koliko je vremena potrebno da se napusti ‘kvart’ dobro uređenih, djelomično osvijetljenih ulica s iznimno mnogo semafora. Zemlja jest golema, ali infrastruktura oko grada od 150.000 stanovnika je poprilično iznenađujuća. I to ne samo zbog činjenice da neke od ulica služe kao piste za slijetanje/uzlijetanje liječnika koji na intervencije stižu zrakoplovom. S ovdašnjim udaljenostima ne morate ni krenuti na put s helikopterom. Presporo, prekratak domet.

Kada već govorimo o dometu, naš Taycan u modu Range uvijek lako predvidi više od 300, ponekad i do 350 km, s karoserijom postavljenom što niže, ograničenjem brzine na 140 km/h (ovdje je ionako dopušteno samo 130 km/h) te smanjenim intenzitetom prednjih svjetala (svaki detalj je važan). Još vam preostaje da postavite klimu na Eco, i imate zajamčenu sigurnost obećanog dometa i planirane rute.

Upravljanje pojedinačnim mlaznicama sustava ventilacije je komplicirano, ali daje iznimno dobre rezultate. A prvi rezultat sljedećeg dana je Katherine, središte regije. Mjesto je to gdje se svi susreću – kampisti, putnici, ‘cestovni vlakovi’. Benzinska postaja, kafić, informativni centar – sve što putnici trebaju je tu. Kupuju i razgovaraju prije no što u svojim neuništivim Toyotama i kamp prikolicama krenu dalje. Možete osjetiti – i čuti – duh avanture kada V8-dizelaši protutnjaju kraj vas. Iako nema usporedbe s više od 50 metara dugim ‘cestovnim vlakovima’ s do pet prikolica/poluprikolica. Ipak je sve opušteno. Bez brige, sve ok. A nego kako drukčije…

Termalni izvori i govedina

Tu i tamo nam neko gradilište uspori brzinu kretanja, koja je između 100 i 130 km/h. Takav nam tempo vožnje omogućuje dobar putni prosjek, no koji nam s druge strane ne dopušta potrošnju nižu od 25 kWh/100 km. Crveno svjetlo na semaforu ‘usred ničega’ može potrajati malo dulje jer gradilišta su nešto veća, baš kao i cijela država. Povremeno vas oduševi i termalni izvor. Ne u popločanom okruženju kupališta s klorom, nego slobodno, pod palmama, u divljem krajoliku.

Kao, primjerice, kod Mataranke, gdje se Taycan u kampu puni sa snagom od 22 kW. Inače, mjesto impresionira restoranima uz cestu, igrama, muzejom termita i hardver radionicom (uglavnom za Toyotine terence – ma tko bi to pomislio…). Čovjek zadužen za ‘tešku robu’ u Daly Waters Pubu sjedi u električnim kolicima, ima magarca za pomoćnika i njegov zaštitni znak je ‘duboki’ australski humor, suhoparan te posve lišen političke korektnosti. Dakle, humor koji negira sve. Solo zabavljač iz Down Undera, bez primjesa intelektualnih aroma.

U dvorištu pivnice Daly Waters gosti uživaju u žvakanju australske ‘Worldfamous Beef ‘n’ Barra’. Nešto kao ‘Surf ‘n ‘Turf’ na australski način, s domaćim baramundisima (ribama). Usput, vrlo ukusno.

U međuvremenu, ispred vrata, magarac od zabavljača, veličanstveni smeđi konj te netom pristigli svjetlucavi ‘cestovni vlak’ na večernjem suncu tvore nadrealnu sliku za vječnost. Trenutak zamrznut u sjećanju. Bilo je to prije nego što su magarac i konj nastavili svoju opuštenu šetnju.

Puni barramundija i ispunjeni dojmovima iz puba – uključujući pivo ili dva – sljedećeg jutra opušteni smo krenuli na posljednju dionicu puta, onu prema Tennant Creeku. Putovanje smo nakratko prekinuli punjenjem Taycana na priključku snage 22 kW, smještenom iza žute pomoćne zgrade u Midland Caravan Parku u Elliotu, te potom i usporili vožnju zbog košnje vegetacije uz sam rub ceste.

Uklanjanje vegetacije povećava šanse životinja u slučaju da prelaze cestu, osobito ako im ususret dolaze ‘cestovni vlakovi’ koji bi vjerojatno prepolovili i brontosaura. Povećavaju se i šanse manjih automobila da izbjegnu sudar, no njih jedva da na cesti uopće ima. Čini se kao da 90 posto prometa čine kamp prikolice i ‘cestovni vlakovi’. Ima dosta naleta na životinje na cesti, uglavnom je riječ o valabijima i klokanima, ali tu su i emui i manje životinje. Stoka koja pase uz rub ceste, na svu sreću, ostaje gdje joj je i mjesto.

Moramo večeras stići u Tennant Creek, a od tamo će nas sutra avion vratiti u Darwin. No tek nakon što probdijemo dugu večer u mračnom, zapuštenom gradu s trgovinama s rešetkama na izlozima, punom Aboridžina. I sa sjajnim sportskim pubom koji njeguje šarm neonskih reklama koji vrvi miješanom publikom, osiguranjem i igrom Sega Rally. Stara škola zabave, s Delta Integraleom i Celicom GT4. Smiješno, osjećamo šarmantan prizvuk 80-ih koji smo imali prilike proživjeti kao djeca. Smiješno baš kao i cijelo putovanje, a toga postajemo svjesni tek kasnije, kada razmišljamo o svemu.

Iako je naše putovanje bilo dulje od onoga Teda Ryka/Reichenbacha, koji je 1914. biciklirao duž telegrafske linije od Adelaidea do Darwina – 15 dana i 23 sata. Nakon toga je rekao: “Bilo je to zadovoljavajuće iskustvo i prekrasan odmor.” Okej, mi smo ovdje bili po ‘službenoj dužnosti’, ali se u globalu slažemo s njime i dodajemo – bravo za Taycan! S prosjekom od dobrih 25 kWh/100 km, uz prosječnu brzinu od 100 km/h. Hvala i aplikaciji, stanicama za punjenje, nervoznim kampistima na strpljenju… ‘No worries. All good.’