

Nakon što nam je Alexander Klose, izvršni direktor kineske marke Aiways sa sjedištem u Münchenu, u ruku stavio ključeve modela U5 i rekao nam da imamo mjesec dana da ga testiramo, znali smo da više ništa neće biti isto kao prije. Električni SUV je tako u proljeće prošle godine postao prvi automobil jedne kineske marke koji smo imali prilike testirati u Hrvatskoj. Pritom je izazivao veliku znatiželju i pozornost promatrača, jer nikako nisu mogli odgonetnuti o čemu se zapravo radi.
Doduše, oduševljenje je splasnulo kada smo im rekli da se radi o električnom automobilu, no baš nitko nije imao prigovora na račun njegovog kineskog podrijetla. Treba biti i pošten pa priznati da je bila riječ o vrlo korektno složenom SUV-u, koji ničim nije dao naslutiti da je riječ o ‘kineskom poluproizvodu’. Budući da je Njemačka već tada vrvjela brojnim kineskim automobilima – koji su bili na razini Aiwaysa ili čak i iznad njega – bilo je samo pitanje trenutka kada će marke poput BYD-a, Elarisa, Weya, Polarisa i sl. pronaći put do Lijepe naše.
Zasad DFSK Seres i MG
I pronašle su ga, barem kada su konkretno u pitanju DFSK Seres i MG. Pritom je Seres 3 postao naš drugi kineski maratonac, o njemu ćete još imati prilike dosta toga pročitati u idućim izdanjima Auto motor i sporta.
A MG? Nije li to slavni britanski pionir automobilizma s početka 20. stoljeća? Da, sjećanje vas dobro služi, no u međuvremenu je tradicionalnu britansku značku kupio kineski div SAIC koji ove automobile već četiri godine poprilično uspješno prodaje u Europi (ove godine je marka u top 20 najprodavanijih).
U Hrvatsku (i regiju) su stigli zahvaljujući uvozniku Grand Automotiveu koji je u nešto više od godinu dana ostvario doista zapažene prodajne rezultate. Naime, put do hrvatskih kupaca pronašlo je 854 MG-eva, od čega najveći broj otpada na hit SUV ZS. Očito su 4,3 metra lima, jarke boje i bogata oprema u kombinaciji sa sedam godina jamstva i fer cijenom (od 18.900 eura) nadvladali strah od imidža koji etiketira proizvode s oznakom ‘made in China’. Ili pak uspjeh marke ide ‘na dušu’ poznatog britanskog loga? Kako god bilo, prodajni rezultati na hrvatskom tržištu su – respektabilni.
Sve brojniji i kineski motocikli
I nisu kineski automobili jedini koji u posljednje vrijeme nižu odlične prodajne rezultate. Naime, kineskom proizvođaču motocikala CF Motu mnogi stručnjaci predviđaju vrlo uspješnu budućnost. Razloge za to vide u partnerstvu kineske marke s austrijskim KTM-om, čije platforme (motore, okvire) i ‘know-how’ koriste. Tu su i marke poput Benellija za koje vrijedi identična ‘receptura’ kao u primjeru MG-a – iza dobro poznatog tradicionalnog loga iz Pesara krije se kineski kapital, tj. megakoncern Qianjiang. Rezultat? Marka Benelli se može pohvaliti najprodavanijim modelom na talijanskom tržištu (Benelli TRK 502), a od nedavno do njega mogu i hrvatski kupci.
Zašto uopće spominjemo motocikle u cijeloj priči? Jer je s njima zapravo i započela ‘kineska ofenziva’ na Europu. Sjećate se skutera Baotian 50 koji je u Hrvatskoj sredinom 2000-ih uništio etabliranu konkurenciju poput Piaggia, Aprilije, Gilere, Peugeota, Yamahe…? A uništio ih je prvenstveno na račun cijene od 4000 kuna koja je bila tri do četiri puta niža od one nabrojenih konkurenata.
Ipak, iz te su priče mnogi izvukli pouku. Nakon nekog vremena više nije bilo uvoznika ni rezervnih dijelova, rabljeni Baotian je bilo gotovo nemoguće prodati za bilo koju cijenu… Oni malobrojni, vičniji mehanici i improvizaciji, vjerojatno se i danas voze na njemu, dok je velika većina vlasnika odustala od Baotiana i ‘sahranila’ ga na nekom od odlagališta sekundarnih sirovina. Bila je to jasna pouka – ne kupujte motocikle i skutere iz Kine! I kupci su se – unatoč primamljivim ponudama s interneta (motocikli za 800 eura!) – držali toga. Sve donedavno, kada su se na tržištu pojavili kineski motocikli vrlo dobre kvalitete, poput spomenutih iz CF Mota i Benellija.
Sve kvalitetniji, ali i skuplji
No ti se motocikli ne mogu više kupiti ‘za šaku riže’, što je poglavito zasluga rasta kvalitete i modernije tehnologije. A u tome su pak priliku vidjeli – japanski konkurenti. Naime, iz Honde i Yamahe su godinama upozoravali na dolazak ozbiljne kineske konkurencije, te su stoga poduzeli sve potrebne mjere da ih ‘srdačno’ dočekaju na tržištu. Honda je do najsitnijih detalja razradila svoju platformsku strategiju i tako dobrano snizila troškove proizvodnje. U tolikoj mjeri da im ni kineski proizvođači – ne mogu konkurirati. Iskreno, biste li pored 300 eura skuplje Honde kupili Benelli? Ili CF Moto? Teško, zar ne?!
Japanski proizvođači motocikala, za razliku od europske autoindustrije, nisu ‘zaspali’ te su se dobro spremili za ova izazovna vremena. No oni nisu imali nametnut proces elektrifikacije, a vidljivo je da je upravo taj proces gurnuo Kinu u vrh autoindustrije.