Peugeot RCZ 1.6 THP 200 (2010.)

Dobro, nije baš uvijek 21 sat jer se zbog više kvačica na listi doplata ili volana na „krivoj“ strani cijela procedura može oduljiti kojih pola sata, najviše sat. No, ni pet sati više ne bi bio problem jer Peugeot ima model za kojim ljudi opet okreću glavu. Ako ste čitali naš prvi test RCZ-a (156 THP), onda ste mogli vidjeti u pozadini legendarni 205 GTI, što govori koliko nam se čini da je vremena prošlo od posljednjeg „vozačkog“ Peugeota. Očekivanja su sad bila još veća jer nam se u rukama našla perjanica ponude s jedinstvenom kombinacijom malog obujma i velike snage. Čak 200 KS spremno je čekalo na povratak tamo gdje je sve počelo, u tvornicu Magna Steyr. Naposljetku, Peugeot je ipak marka koja je prva donijela ne samo električno sklopivi CC-krov, nego i prvi produkcijski turbodizel u Europu, četiri ventila po cilindru i dvije bregaste u glavi motora.

Pogled izaziva nedoumice

Ne, nemamo zamjerki na izgled, štoviše – vrlo nam je oku ugodan, ali vidimo „problem“. Jer, u svijetu sportskih kompakata (iliti popularnih hot hatcheva) kao što su VW Scirroco, Renault Megane RS i ekipa (zaboravite TT kao konkurenciju bez obzira na sličnosti), taj se francuz ističe izgledom supersportaša. Ništa loše samo po sebi, no sad je ljestvica visoko podignuta. Zažmirimo li malo na prednji, „preobiteljski“ izgled, ostaju široki bokovi, niska silueta, aluminijski lukovi, otvor goriva s gornje strane ili jedinstveni „double bouble“ krov koji izazivaju divljenje. Sad kad ste vratili pogled sa fotografija jasno vam je zašto u najmanju ruku očekujemo ništa manje nego pogon na stražnje kotače i središnje postavljen motor. Realnost su ipak sprijeda smješten motor i pogon. Nerazmjer? Možda, no ne i u cijeni, jer početnih 218.000 kuna lako pleše u klasi kompaktnih sportaša.

Je li 200 KS dovoljno?

Ali, izgled supersportaša generira i sljedeće pitanje – što je s motorom? Očito je da već dulje vrijeme pušu vjetrovi downsizinga pa puhala u kombinaciji s malim obujmima postaju nezamjenjiva U našem je slučaju 1,6-litreni motor uparen s turbinom spreman proizvesti 200 KS uz 255 Nm okretnog momenta. Dovoljno? Naizgled mršavih 1,6 litara na više od tonu i pol mase (s putnicima, prazan 1365 kg) ne zvuči obećavajuće bez obzira na izgled. I pritom neće stići snažnija verzija, iako taj isti motor (nastao u suradnji s BMW-om) u Miniju Cooperu Worksu razvija dodatnih 11 KS.

Ne, Peugeot tvrdi da je 200 dovoljno pa bi tek hibrid čije bi baterije bile zadužene za stražnji par kotača mogao ponuditi malo više. Dakle, samo cesta može dati pravi odgovor, a prva je na redu ona s prefiksom auto. Kilometri teku vrlo brzo. Barem do radova, kad brzinu spuštamo na 100 km/h, a okretaje na 2700. Potrošnja se zaustavlja na prihvatljive 6,2 litre. Postupno dižemo turu, na 3400 smo na 130 km/h, na 150 km/h okretaji su tik ispod 4000. Sad se prosjek potrošnje penje sasvim blizu granice od devet litara. Usporedo na scenu stupa i stražnji spojler, koji najprije sramežljivo proviruje (pri 85 km/h) da bi iznad 155 km/h svom snagom tiskao stražnji kraj prema asfaltu. No, nama je zapravo dosta vožnje u šestoj, iako tek na 170 km/h šum u kutu vrata navodi našeg suputnika da potraži gumb za zatvaranje prozora. Uzalud, oba su prozora zatvorena. Vrijeme je da upoznamo magistralne ceste.

Neutralnost kakvu nismo očekivali

Prelazak preko horizontalnog spoja u zavoju netom prije izlaska s autoceste gdje stražnji kraj uzima trenutak za preslagivanje budi sumnju. Praktično su dvije trećine mase na prednjoj osovini – hoće li zato prednji kraj često poželjeti proširiti putanju? Srećom, najjača verzija brzo daje odgovor. Ako na autocesti i ne primijetite razlike (u odnosu na dizel i slabiji benzinac), a detalji u unutrašnjosti poput manjeg, na dnu zaravnatog upravljača ne kažu vam očito, dva vezana zavoja pokazuju da najjača izvedba stiže s ekstra zategnutim sportskim ovjesom, 19-colnim kotačima koji se lijepe za cestu te kraćom ručicom mjenjača. Zato vrlo brzo ulazimo u ritam, a RCZ pomaže da iz zavoja u zavoj podižemo razinu samopouzdanja.

Priznajemo, tako neutralno držanje nismo očekivali. Prednji kraj ide točno tamo gdje bismo mi željeli, ni traga preupravljanju kojeg smo se toliko bojali. Dobro, ne baš ni traga, ali su granice iznimno visoke, a mi spremni tolerirati lakši zadak, koji voli zaplesati na neravninama u zavojima. No, ako i prijeđete granice, možete pustiti ESP da korektno odradi svoje ili pustiti brigu na veselje pa korekcijama volana i gasa ispraviti stvar. Da, u ovom se peugeotu isključeni ESP ne reaktivira nakon 50 km/h. Sad smo već u superlativima, a nismo se dotaknuli ni onog što nas je najviše mučilo.

Reski i zavodljivi zvuk

Da je iznimno uglađen, 1.6 T potvrdio je već u gradu, gdje smo između pošasti ležećih policajaca mogli krstariti i u šestoj No, tek na otvorenoj cesti motor pokazuje koliko je linearan jer, turbu usprkos, nema zastoja ili izljeva snage dok se kazaljka penje prema crvenom na 6700 o/min. Dodatna je nagrada reski, zavodljivi zvuk koji se javlja svaki put kad se nagazi papučica gasa. Automatski gasimo audiouređaj, jer posebna membrana koja pušta zvuk motora u kabinu tada pogađa pravu frekvenciju, a opojni ton zahtijeva ponavljanje. Nesmetanu harmoniju u vožnji samo povremeno prekida vrlo solidan mjenjač koji zna zapeti kad ga se požuruje. Naše se odredište pojavljuje brže nego smo očekivali. Na putu do tvornice ne možemo izbjeći prolazak pored Hrvatima omiljene Ikee pa ubrzo rješavamo i pitanje praktičnosti. Iako je RCZ kupe 2+2, mjesta ima za dvoje, eventualno iza suvozača maksimalno pomaknutog naprijed stane netko kratkih nogu i vrata.

No, zato preglednost ne trpi, a i vozač uvijek može gurnuti glavu ispod kupolastog krova i provjeriti situaciju straga. Ni prtljažnik nije beskoristan, a njegova se 321 litra može unaprijediti obaranjem naslona stražnje, hm, klupe. Problema će imati viši vozači kojima će kombinacija desnog A-nosača, unutarnjeg retrovizora i podignute navigacije ostaviti dosta nepoznanica u dugim desnim zavojima, pogotovo kad cesta ponire. I, ako je ikako moguće, preporuka je izbor tamne konzole, jer svijetla ostavlja preveliki trag na vjetrobranskom staklu. Sad napokon stižemo u krug Magme Steyra, gdje RCZ nastaje u ugodnom društvu. Traka do predviđena je za SLS AMG, a iz hala pored izlaze Aston Martin Rapide i Mini Countryman.

Dizel pretežak, slabiji bezinac podkapacitiran

Vrijeme je za završni račun. Može li bolje i bi li jači motor još rastegnuo limite iznimne šasije za koju je teško povjerovati da je koristi i 308? Sigurno, no pitanje je kome to treba. Jer i ovako smo odmah iz kombinacije eliminirali ostale dvije izvedbe RCZ-a. Dizel zbog teškog nosa i tradicije kupea koju je teško zanemariti, slabiji benzinac zbog želje da barem jednom godišnje krenete starom cestom prema cilju. Twin-scroll turbo koji smo vozili na konceptu RCZ (218 KS) ili dodatni kompresor kao na Scirrocu mogli bi RCZ-u priskrbiti brutalnije performanse, ali ovako ste puno bliži iskorištenju potencijala, i svojih i RCZ-ovih, a zadržavate sav komfor svakodnevne upotrebe. Uostalom, „zeleno“ je danas in, pogotovo ako to ne ide nauštrb performansi, kao što 1.6 T pokazuje. Dobar je izgled samo dodatni bonus, pogotovo ako je dostupan za 21 sat.

Tehnički podaci

Peugeot RCZ 1.6 THP 200 (2010.)

Cijena: osnovni model 218.000, testirani model 280.800 kn

Dimenzije: D/Š/V 4287/1359/1958 mm, međuosovinski 2610 mm, prtljažnik 320 l, masa 1345 kg, nosivost 370 kg

Motor: benzinski, 1598 ccm, 16 ventila, 4 cilindra, 200 KS pri 5500 o/min, 275 Nm pri 1700 o/min

Prijenos: ručni mjenjač, 6 stupnjeva, na prednje kotače

Performanse: 237 km/h, 0-100 km/h za 7,5 sekundi

Potrošnja: na testu 9,7; (EU) 5,6/6,9/9,1 l/100 km

Konkurenti: VW Scirroco 1.4 TSI, Renault Megane RS, Ford Focus ST, VW Golf GTI

AMS kaže: Ako ne u najboljem, onda sigurno downsizing u svojem naljepšem obliku