Pagoda Classics. Bili smo u garaži kakvu Hrvatska nikad nije imala!

Restauracija klasičnih automobila fascinantno je i vrlo šaroliko područje, ponajprije zato što svatko taj pojam shvaća na svoj način.

Nema tog vlasnika koji vam za svoj auto neće ustvrditi da je bolji nego nov, vraćen u izvorno stanje, neovisno o tome što je najčešće riječ o gomili kita prekrivena neoriginalnim lakom, u kombinaciji s dijelovima iz Peveca te kineskom dodatnom opremom.

Te se ‘restauracije’ mogu dovršiti za nekoliko mjeseci, s budžetom od nekoliko tisuća kuna ili eura, a prosječan posjetitelj skupa oldtimera ili prolaznik na ulici neće zamijetiti nikakve probleme, te će biti oduševljen ‘lijepim i iznimno očuvanim starim autom’.

Nije Aquapark najcjenjeniji u Adamovcu

Srećom, postoje i suprotni primjeri, a to su u svijetu oldtimera specijalizirane radionice, koje rade vrhunske i temeljite restauracije, vodeći brigu o svakom detalju.

Automobili koji izlaze iz tih radionica uistinu jesu bolji nego što su bili kada su izašli iz tvornice, svi dijelovi i upotrijebljeni materijali odgovaraju izvornicima, a uvelike se koriste i isti alati i tehnologije.

Jedna od takvih radionica nalazi se i u Hrvatskoj, u okolici Zagreba, u Adamovcu. To je mjestašce sve popularnije izletište stanovnika metropole zbog Aqua parka, a namjernici koji krenu onamo teško mogu ne zamijetiti posve novo, impozantno zdanje na kojem piše Pagoda Classics, iza čijih prozora vire prepoznatljivi oblici nekih od najpoznatijih klasičnih i sportskih automobila.

Takav bismo salon očekivali u okolici Stuttgarta ili Modene, a ne ovdje, u pitomom i mirnom prigorskom kraju. Onima koji detaljno prate klasičnu scenu, nicanje ove zgrade, potpomognuto iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, nije iznenađenje, jer ta priča traje već četvrt stoljeća.

No kako šira javnost ne zna gotovo ništa, zaputili smo se u Adamovec razgledati salon i porazgovarati s ljudima koji sudjeluju u ovom projektu.

Iz garaže na sajam

Priča je započela 1995., kada su se upoznala dvojica entuzijasta koji stoje iza Pagode, Karlo Beštak i Krunoslav Plečko. Obojica su već tada uvelike bili uključeni u svijet klasičnih Mercedesa, a Karlo se uz djeda i oca počeo i baviti restauracijom jednog kabrioleta serije W111, koji je još uvijek u njegovu vlasništvu.

No tek udruživanjem snaga nastala je jasna vizija čime se i kako žele baviti u životu. Uslijedili su novi projekti, najprije za sebe, a potom i druge, kojima se svidjela razina restauracije viđena na njihovim radovima. Paralelno s restauracijama, neumorno su pohađali sajmove po Europi, gledali, učili, nabavljali literaturu, uspostavljali kontakte…

Istočnoeuropske su radionice već dulje vrijeme prisutne na oldtimerskom tržištu, nudeći jednaku razinu kvalitete po nižoj cijeni, zbog jeftinije radne snage. No to nije bio cilj Pagode, čije je ime odabrano prema klasičnom Mercedes-Benzovu modelu serije W113, rađenom od 1963. do 1971.

Njihova je ambicija probiti se kvalitetom, a ne samo cijenom, premda ona nedvojbeno jest povoljnija nego kod zapadnih radionica. Iako nisu jedini koji se bave ovim poslom kod nas, većina ostalih radionica radi za velike zapadnoeuropske trgovce klasičnim automobilima, anonimno, dok oni snažno investiraju u promociju brenda, svake godine izlažući na nekoliko vodećih europskih sajmova oldtimera.

To je mnogo skuplji i zahtjevniji pristup, no doveo ih je do sklapanja poslova izravno s privatnim naručiteljima, ozbiljnim kolekcionarima, napredujući pritom i u kvaliteti i cjenovnoj razini povjerenih im projekata.

Specijalizacija za nekoliko modela

O cjenovnoj razini bolje je ne govoriti, jer je individualna, od projekta do projekta, no već uvidom na njihove stranice jasno je o kojoj klasi govorimo. S obzirom na razgranatu mrežu kontakata, potencijalnih kupaca, primaju i tuđe automobile u komisijsku prodaju, no primjerci koje su sami restaurirali odnose se na automobile koji u tom stanju postižu cijenu nešto višu od sto tisuća eura.

„To je otprilike prag ekonomske isplativosti“, slaže se Plečko. „Kada uračunamo nabavnu cijenu automobila, trošak dijelova i rada, nemamo računicu baviti se modelima čija je tržišna vrijednost manja, jer bismo na njima gubili.“

Nekoliko je modela za čiju su se restauraciju specijalizirali te su već odradili po nekoliko primjeraka, i svi su sličnog cjenovnog ranga – Alfa Romeo Giulietta Spider i 2000 Touring Spider, Mercedes-Benz W113, Lamborghini Espada… No planovi su još ambiciozniji.

„Imamo jedanaest zaposlenih ovdje u Adamovcu, a ukupno osamnaest, uračunamo li i ostale lokacije u Varaždinu i Vrbovcu“, napominje Beštak. „Čak i s tim brojem ljudi, moramo biti vrlo selektivni u prihvaćanju poslova. Imamo toliko upita da bismo lako mogli popuniti sve termine, nekoliko godina unaprijed, no ne želimo se zatrpati i unositi nervozu.“

Stoga preferiraju modele na kojima su već radili, jer imaju potrebno znanje, alate, dijelove. „2000 Touring Spider i Espada su klasični primjeri modela kod kojih smo, da tako kažem, uskočili u tržišnu rupu, ne postoje radionice specijalizirane za njih,“ dodaje Beštak. „No jedan dobro odrađen posao vodi drugom. Kolekcionar za kojeg smo odradili Espadu toliko je zadovoljan da nam je odlučio povjeriti i restauraciju Miure, a uskoro bismo trebali raditi i jednu Lanciu Stratos.“

Kada dođete do Miure i Stratosa, to je već ozbiljno

To je već ozbiljno – kada dođete do modela poput Miure i Stratosa, to je samo korak do najvišeg ranga, do toga da vam se povjeravaju restauracije unikatnih primjeraka, vrijednih ponekad i više milijuna eura, automobila koji idu na Pebble Beach ili Villa d’Este.

Potrebna su desetljeća da bi se dospjelo do tog ranga, no Pagoda je na najboljem putu. Već su dosegnuli status popravljanja tuđih fuševa – pokazali su nam dva automobila, a govorimo o modelima čija je tržišna vrijednost oko 200.000 eura, koji su prošli raniju ‘restauraciju’ u Zapadnoj Europi.

Plaćeni su u skladu s tržišnom vrijednošću, samo da bi vlasnici otkrili kako blistav površinski izgled krije kojekakve horore. „To nije nikakvo popravljanje grešaka, mi te automobile moramo potpuno rastaviti te restaurirati iznova, kao i da smo ih našli u nekom štaglju,“ pojašnjava Plečko.

„Vlasnicima je to čisti minus, jer su ih već platili po punoj tržišnoj cijeni, nema apsolutno nikakve ekonomske računice za taj posao. Iznimno se ponosimo što su ih dali nama – jer je njihov jedini kriterij sada, kada su već u minusu, da taj posao bude odrađen na najbolji način.“

Imamo najbolje majstore na tržištu

Najveći problem s kojim se susreću jest, očekivano, pronaći ljude koji mogu tako odraditi posao. „Nažalost, interes je vrlo slab, poglavito među mladima,“ napominje Beštak. „Pokupili smo najbolje majstore na tržištu, no čini mi se da smo dosegnuli neki limit. Ozbiljno razmišljamo da se okrenemo Srbiji i BiH u potrazi za ljudima sposobnima kvalitetno obavljati ovaj posao.

Imamo kapaciteta logistički odraditi osjetno više poslova no sada, ali problem nam je nedostatak radne snage,“ dodaje Plečko.

„Bilo bi uistinu sjajno kada bi više mladih upisivalo strukovne škole, tvrtke poput naše nedvojbeno mogu osigurati natprosječno plaćen posao onima koji izađu iz njih s naučenim vještinama. To bi nam nesumnjivo bilo draže nego okretati se uvozu radne snage, no što je tu je.“

Priče koje ti auti pričaju su nevjerojatne…

Razgledavanje smo započeli u salonu na prvom katu. Pratim rad Pagode već podosta godina pa sam otprilike znao što me čeka.

Pored jednog fenomenalno detaljno odrađenog primjerka modela po kojem su uzeli ime, u rijetkoj sportskoj inačici, 230 SL s manualnim mjenjačem, tu su tri klasična Alfa Romea, Volkswagen T1 Samba, Dino 308 GT4 i komisijska Subaru Impreza 22B STi, dobro mi poznata otprije, iz jedne od svojedobno najzanimljivijih domaćih kolekcija.

Najveće iznenađenje predstavljao mi je na restauraciju tek pridošli rani primjerak Maseratija Mistrala, kojim njemački kolekcionar ‘ispipava teren’ – bude li zadovoljan, poslat će i Lanciu Flaminiu Sport Zagato.

Na pitanje kada će to znati, Beštak odgovara da restauracije prosječno traju oko dvije godine, no kolekcionari koji već imaju iskustvo s raznim radionicama mogu prepoznati razliku u pristupu već u ranoj fazi restauracije, nakon nekoliko mjeseci.

Domaći naručitelji famoznog AMG-a

Nakon razgledavanja memorabilije i dijelova, uključujući i neke komadiće Ferrarijeve povijesti, koji mi izazivaju drhtavicu dok ih samo držim u rukama, prelazimo u susjedni prostor, koji zasad služi kao priručno skladište, te je pun oldtimera i modernih klasika. Neki su modeli u komisijskoj prodaji, neki čekaju početak restauracije, a nekoliko predstavlja i custom projekte. Na moje iznenađenje, saznajem da se replike slavnog prvog AMG-ova Mercedes-Benza 300 SEL 6.3 i rally Škode 130 RS rade za domaće naručitelje.

Do tog sam trenutka bio uvjeren da će nažalost svi ovi prekrasni automobili, kada jednom budu završeni, napustiti Hrvatsku. Skačući od jednog do drugog klasika, lakomisleno prolazim kraj nekih manje zanimljivih modela, samo da bih shvatio da i oni, ovdje, nerijetko imaju fascinantne priče.

Saznajem da je prva vlasnica bijeli Volkswagen T2, za kojim se najvjerojatnije ni na cesti ne bih okrenuo, odvezla i na neki glazbeni festival prije pedeset godina, u mjestu po imenu Woodstock, možda ste čuli za njega.

Pored restauracije i komisijske prodaje Pagoda se bavi i servisiranjem oldtimera i sportskih automobila, što vidimo u radionici u prizemlju, gdje je upravo u tijeku rad na jednoj, prikladno, Pagodi.

Kako je automobil na dizalici, a na drugoj, odmah pored je jedan 2000 Spider pri kraju restauracije, na dva susjedna auta imamo priliku jasno vidjeti razliku u standardima radova izvršenih u Adamovcu i drugdje, koja je još uočljivija i impresivnija nego što sam zamišljao.

Saznajemo da je kraj servisa u planu i ‘car hotel’ usluga, ponajprije namijenjena strancima koji ovdje drže automobile, a koriste ih samo ljeti. To nije samo garažiranje (naravno, u grijanim i ventiliranim uvjetima), već i briga o osnovnom servisiranju, paljenju motora u određenom intervalu te prema potrebi drugim aktivnostima, sve ovisno o dogovoru s vlasnicima.

Ne za kupca već za oca

U posebnom je odjeljku, pred samim završetkom restauracije, jedan od najslavnijih oldtimera u Hrvatskoj, originalni Mercedes-Benz 190 SL, jedan od dvaju koje je zagrebačka milicija koristila prije šezdesetak godina.

Automobil je dobro poznat s onovremenih fotografija, kupljen je rastavljen, s dijelovima pobacanima u kutije, u iznimno lošem stanju. „Njega ne radimo za prodaju već za mog oca“, kaže Plečko. „Nedavno je imao ozbiljnih zdravstvenih problema i oduševljeni smo što ponovno može i hodati i voziti. Na mnogo načina, ova restauracija predstavlja posvetu našoj tradiciji, a većinu poslova na autu iz gušta obavlja Karlov otac.

Taj automobil dio je naše nacionalne povijesti i nisam imao srca ne restaurirati ga točno u stanju u kakvom je bio kada je stigao u policijsku službu. Zapravo smatram da model najmanje sjajno izgleda u ovoj kombinaciji boja, no bilo bi svetogrđe modificirati ovako značajan primjerak.“

Za kraj obilaska, odlazimo u jednu manju radionicu, u kojoj srećemo još jedno poznato lice. Senad Cerić je već godinama naš najcjenjeniji limarski umjetnik, čije su čarobne ruke oblikovale zamjenske komade lima za neke od najljepših oldtimera koji voze kod nas.

Danas radi za Pagodu, te nam demonstrira alate i trikove. Zahvaljujući njemu i drugim sjajnim majstorima koje zapošljavaju, u Adamovcu danas proizvode i neke visokokvalitetne zamjenske dijelove, kojih nema na tržištu, poput poklopaca motora za 2000 Touring Spider.

Usput saznajemo gomilu zanimljivih štikleca iz svakodnevna poslovanja, poput toga da nitko osim njih ne radi perforacije kože Lamborghinijevih unutrašnjosti klasično mehanički – laseri, kojima su se donedavno služili čak i u tvorničkom restauracijskom centru, ostavljaju mikrotragove paljevine, pa rezultat nije autentičan.

Nije svako pitanje pristojno

Upravo takvi detalji ponajbolje pokazuju razinu minucioznosti te objašnjavaju razliku između Pagode i svih ostalih radionica za restauraciju koje sam imao prilike vidjeti. Nisam se usudio izravno ih pitati koliko su uistinu dobri, iako obojicu poznajem godinama, takvo pitanje naprosto nije pristojno – no ipak sam dobio odgovor.

Kasnije smo sjeli te razgovarali o svemu i svačemu, ne samo o autima, već temama od glazbe do hrane i pića. U jednom trenutku spomenuo sam podatak kako je ‘Nova runda C4’ ušla na popis 50 najboljih svjetskih Indian pale aleova prema Ratebeeru te kako bi oni zasigurno bili zadovoljni da ih jednoga dana uvrste u top 50 najboljih svjetskih restauratorskih radionica.

Samo su me pogledali. „Mi već jesmo ondje. Ne, nismo objavljeni na takvoj listi, ali već danas joj pripadamo.“